Ana i Otto Raffai
”Naša obitelj traži mir, nijedna pljačka i razbijanje neće vratiti našeg brata iz smrti. Ostanite na ulici, naša snaga je u broju, a ne u vandalizmu. Educirajte se i mislite za koga glasate”, ovako bismo sažeto parafrazirali glavne poruke brata ubijenog Georgea Floyda čija smrt je pokrenula masovne proteste u Americi i širom svijeta.
Ovo je samo jedno od nenasilnih obilježja tog protesta.
Ako je za koga velika Amerika, za nas je danas velika u muškarcima i ženama koji uspijevaju usprkos panici i dinamici prosvjeda, paležu i boli, ljutnji i nemoći, stati i tražiti promjenu nenasilnim otporom.
”U jednoj ruci mir, u drugoj pravda”, jedan je od slogana koji je uveo brat poginulog Georgea Floyda.
Vrlo brzo protesti u Americi su prerasli u svjetski otpor. Nenasilan otpor pripada cijelom čovječanstvu.
Tako je i s ovim vulkanom otpora koji će, nadamo se, biti dovoljno opasan za besramnu vladavinu aktualnog predsjednika SAD-a, i to upravo u onome što je istaknuo brat ubijenog Floyda, u broju onih koji se usprkos policijskom satu ne daju maknuti s ceste i koji će slijediti njegovu preporuku: educirajte se i mislite za koga glasate.
Među reakcijama državnika istaknuli bismo izjavu kanadskog premijera Trudeaua, koja je, po našem sudu, primjer kako izgleda nenasilna politika.
Trudeau je na pitanje o pokretu Black Lives Matter (Crni životi su važni) koji se ponovno zapalio povodom smrti Georgea Floyda prvo ostao bez teksta.
Šutio je da nas sve privede sabiranju na riječi koje je potom izrekao, a ticale su se ne Amerike niti njihovog predsjednika, nego Kanade, zemlje kojoj pripada i u kojoj ima dužnost i kao političar i kao građanin preuzeti odgovornost za diskriminaciju koju, kako reče u izjavi od 2. lipnja: ”Stvarnost koju crni Kanađani žive svaki dan”.
Tko će pobijediti, plemenitost nenasilnog otpora ili glupost političkog splektarenja, ne ovisi samo o igračima koji su zabilježeni u medijima. Svaki/a od nas, kako reče Trudeau, nosi odgovornost i to odlukom hoće li ustati za ljudskost u liku borbe protiv diskriminacije, umjesto da šuti
I premda priznaje napredak koji je u prošlim desetljećima postignut u Kanadi, ipak, po mišljenju premijera te iste zemlje, postoji sistemska diskriminacija, jer se sistem odnosi drugačije prema bijelim, a drugačije prema tamnoputim Kanađanima.
Kada priznaje da mnogi to ne vide, Trudeau se ne zadovoljava razumijevanjem građana koji to ne vide, nego smatra da se trebaju mijenjati, da trebaju slušati, vidjeti rasizam i kao Kanađani stati zajedno u borbi protiv diskriminacije, uvidjeti kako ”mogu biti dio rješenja”.
Svoju izjavu završava riječima: ”Mi vidimo vas, vidimo diskriminaciju koju svaki dan žive tamnoputi Kanađani”.
Kao i Trudeau na nenasilno djelovanje pozivaju i prosvjednici koji kleče u znak protesta, policajci koji im se u klečanju pridružuju, koji zajedno s njima drže poruke Black Loves Matter, ”Mi dišemo za tebe, George Floydu”.
Svi ovi primjeri osnažuju vjeru u čovječnost koju artikulira jedan od slogana: Samo je jedna rasa – ljudska rasa.
Ponovno se pred našim očima odigrava drama – pojavljuje se u obličju nenasilnog protesta sveopća ljudska čežnja da jedni drugima budemo ljudi.
Tu čežnju čitamo na dirnutim licima prosvjednika koji grle policajce koji su uz njih na koljenima, tu čežnju čitamo na licima policajaca koji drže transparente s porukama protiv rasizma. Tu čežnju prepoznajemo u nama kada nam slike njihova odnosa, u kojem su se uskladili solidarnost i otpor, mame suze na oči.
Ne znamo kako će ova drama završiti, ali znamo da njihov otpor bez obzira na konačni uspjeh ima smisla ako nas osnažuje za ustrajan angažman, za plemenitost koja se nenasilno probija kroz magluštinu/kaljužu lažnih vijesti, kroz taktike postfaktične istine, kroz makijavelističke politike.
Nije riječ samo o američkoj stranačkoj politici, isto vrijedi i za hrvatske političke partijske elite koje ne mare za urušavanje demokracije, koje vjeruju u iluziju da se prijevarom i mafijaškim poduzetništvom može nekim čudom dogoditi demokratsko društvo.
No ključno je pitanje, ne u što oni vjeruju, nego u što mi vjerujemo?
Vjerujemo li mi građani u poštenje ili spletkarenje u nekim okolnostima opravdavamo kao dobro snalaženje?
Tko će pobijediti, plemenitost nenasilnog otpora ili glupost političkog splektarenja, ne ovisi samo o igračima koji su zabilježeni u medijima. Svaki/a od nas, kako reče Trudeau, nosi odgovornost i to odlukom hoće li ustati za ljudskost u liku borbe protiv diskriminacije, umjesto da šuti.
Ovisi o nama kao društvu, koliko nas ima obraz i hrabrost kleknuti u otporu poput sudionika prosvjeda Black Lives Matter.
Poklopilo se da i nas uskoro čekaju izbori.
Možda to pitanje, u koju politiku ja vjerujem, politiku ”snalaženja” ili plemenitosti onih koji imaju hrabrosti kleknuti radi borbe za pravednost, može biti jedno od pitanja o kojima možemo razgovarati u traženju koju opciju želimo izabrati na izborima početkom srpnja ove godine u Hrvatskoj.
Što znači u Hrvatskoj educirati se i promisliti kako glasati?
Po našem uvjerenju, to znači ne negirati nego vidjeti i čuti gdje su oko nas ljudi koji su diskriminirani. Maknuti mrenu s očiju da smo mi eto kroz cijelu povijest, pa i u sadašnjosti, samo žrtve, nego vidjeti tko oko nas trpi zbog strukturalne neravnopravnosti/diskriminacije koju i mi činimo jer je nismo svjesni.
Educirati se znači ne opravdavati prijevaru, krađu višim nacionalnim ciljevima. Nema višeg cilja koji opravdava krađu ili bilo koji oblik diskriminacije.
”Naša obitelj traži mir, nijedna pljačka i razbijanje neće vratiti našeg brata iz smrti. Ostanite na ulici, naša snaga je u broju, a ne u vandalizmu. Educirajte se i mislite za koga glasate”, ovako bismo sažeto parafrazirali glavne poruke brata ubijenog Georgea Floyda čija smrt je pokrenula masovne proteste u Americi i širom svijeta
Nadalje, educirati se znači senzibilizirati svoj pogled za nenasilne primjere otpora nepravdi, a to je u našem slučaju rasizam, na primjer, prema Romima u Hrvatskoj ili prema izbjeglicama na našim granicama.
Nenasilni stav ohrabruje za brzo prepoznavanje i otpor gluposti i laži koja se prodaje kao istina, a ovih je dana susrećemo u nejasnim, mutavim odgovorima odgovornih za skandale na jasna pitanja novinara.
Nenasilno djelovanje suprotstavlja se muljanju odgovornih u politici kako oni eto o pitanjima koja se tiču njihovog resora baš ništa ne znaju, a o aferama su saznali iz medija.
Senzibilizirati se i prikloniti nenasilnom otporu znači reći NE navikavanju na laž i glupost.
Nenasilnih postupaka/primjera djelovanja ima oko nas. Pratimo ih i koristimo te primjere za nova djelovanja. Oštrimo pogled za njima.
Još mnogo prije ovih prosvjeda, 2016. godine, igrač američkog nogometa San Francisco 49-ersa, Colin Kaepernick je klečao na sviranje američke himne u znak protesta zbog policijske brutalnosti prema Afroamerikancima.
Njegova gesta, njegov izraz lica, njegova spremnost da plati cijenu svog otpora, koju je i platio, to je ”materija” iz koje se educiramo, koju kontemplirajući prepoznajemo kao mjesto inspiracije za naše vlastite otpore.
Kako bismo jednom i mi ovdje imali duha i hrabrosti kleknuti u otporu protiv nepravde koju možda svi ne vidimo, ali se postupno mijenjamo slušamo i priznajemo: vi koji ste među nama diskriminirani vidimo vas, vidimo nepravdu.
Klečimo u znak da smo progledali. I da ćemo raditi na tome da budemo jednom dio rješenja dokidanja nepravde, umjesto da ostanemo kotačići u strukturalnom nasilju.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Ne dopusti da ti ukradu dušu
- Od osvete do pomirenja – teološko politička pitanja
- Zašto Katolička crkva nije prionula poslu pomirenja u Hrvatskoj?
- Nenasilje je svijetla točka naše katoličke tradicije
- Zaneseni za dobro
- ”Za dom – Spremni” i privid miroljubivosti
- U koju je to tradiciju Isus uskrsnuo?
- Usporimo, za ljubav jedine nam planete Zemlje
- Dan žena: Hoćemo li se pridružiti njemačkim katolkinjama?
- Čija je briga u Crkvi izgradnja mira?
Da, naravno, sloboda, jednakost, bratstvo (liberte, egalite, fraternite, još iz Francuske revolucije). Da, naravno, samo je jedna rasa – ljudska rasa. Svi smo braća i sestre, nismo li. Ali za koga da glasuju npr. građani USA. Mogu birati između demokrata i republikanaca. Predsjednik USA (trenutno Trump, republikanac) navodno nema ingerencije nad policijom, to je lokalna uprava, a u mnogim saveznim državama USA sa najviše policijskog nasilja vladaju i policijom upravljaju demokrati (gle čuda). Pitam se pitam, je li moguće da sada na krilima protesta zbog Floydove pogibije demokrati koji su (posredno) ugušili Floyda pozivaju narod da ustane i glasuje protiv Trumpa i republikanaca. Naravno, revolucija im je najstrože zabranjena i najbrutalnije onemogućena, jer nema većeg bogohuljenja od revolucije. Samo smiju birati između demokrata i republikanaca. Mogu slobodno i demokratski izabrati hoće li ručati toplo ili hladno govno. Pa neka se lijepo educiraju i dobro misle za koga će glasati.