Poštovani čitatelji i još draže čitateljice, ovaj sam se tjedan odlučio na to da objavim govor koji sam održao prošle nedjelje u KD Vatroslav Lisinski na predizbornom skupu stranke ”Naprijed, Hrvatska! Progresivni savez” Ive Josipovića (čiji sam kandidat kao prvi na listi broj 6 za 2. izbornu jedinicu), odnosno koalicije ”Uspješna Hrvatska”, što je, vjerujem, moje kolumnističko pravo
Mislio sam vam držati običan i kratak motivacijski govor, a što više motivira nego okrenuti se budućnosti. Prezirem stare svađe i podjele, podjele na ustaše i partizane, lijeve i desne.
Treba oštrim pogledom gledati stvarnost, no inspiraciju i ciljeve koje želimo postići vidimo u budućnosti. Svi zajedno.
Ako nas prošlost razdvaja, ono što želimo nas ujedinjuje.
Oni koji gledaju u prošlost, u ideologije, koji pozivaju na ono što piše u današnjim novinama ne misle o tome što to znači za našu budućnost. No mi ne trebamo ideologije, već ideale.
Najviše mrzim kad mi kažu da sam čovjek od pera i nepraktičan. Nepraktičnima smatram one koji pod ekonomijom podrazumijevaju otvaranje kafića, a premještanje klupe na tržnici smatraju radikalnom promjenom, dok knjige preziru jer čitaju najtanje novine. Dijelili bi poticaje. Najradije sebi
Neki će reći da još nismo spremni. Naravno da nemamo dovoljno ogranaka, milosrdni tretman medija, novca i plakata, letaka i upaljača da ih dijelimo. Ne možemo obećavati moć i položaje, mjesta u diplomaciji i zaštitu od istraga.
Oni koji obećavaju regionalizam ne misle to stvarno, jer žele svu vlast u svojoj ruci. Obećavaju sposobnima napredovanje, a s liste ili iz vlade uklanjaju najbolje. Obećavaju jer misle da to ništa ne košta.
No ljudi vjeruju u obećanja. I strašno je što onda slijede razočaranja, sumnje i apatija. Mi nećemo čekati i nećemo oklijevati.
Najviše mrzim kad mi kažu da sam čovjek od pera i nepraktičan. Nepraktičnima smatram one koji pod ekonomijom podrazumijevaju otvaranje kafića, a premještanje klupe na tržnici smatraju radikalnom promjenom, dok knjige preziru jer čitaju najtanje novine. Dijelili bi poticaje. Najradije sebi.
Obećanja radije ostavimo drugima i primimo se posla. Mi smo ovdje okupili ljude koji i znaju, i rade i imaju iskustva. Pa naše liste nose ljudi koji su bili predsjednici i premijeri, ministri i direktori. To su dokazani i praktični ljudi.
Naši su članovi obični ljudi koje poštujemo, nama prilaze mladi, ambiciozni i stručni. Naši birači su narod kojem odgovaramo.
Neki će reći da su umorni. Neki će pitati zar nismo umorni, zašto ne odustanemo i ne čekamo bolja vremena. Ako radiš samo ono što je lako, život će ti biti težak, a smisao će nestati.
No, mi živimo u vremenu odluka i ne želim da mi jednom bude krivo što nisam pokušao. Ne bojimo se uspjeha ni neuspjeha. Ne borimo se za sebe, već za uspješnu Hrvatsku.
Nismo umorni jer nismo malodušni. Ovo je naše vrijeme. Teško je i riskantno. Nemamo pravo propustiti trenutak i poslije govoriti da su svi isti, svi lijeni i pokvareni, a pustiti ih da takvi budu i još im dati glas. Tko glasa za lošu vlast, za nju je sam kriv.
Nismo umorni jer nismo malodušni. Ovo je naše vrijeme. Teško je i riskantno. Nemamo pravo propustiti trenutak i poslije govoriti da su svi isti, svi lijeni i pokvareni, a pustiti ih da takvi budu i još im dati glas. Tko glasa za lošu vlast, za nju je sam kriv
Ne, mi nećemo prestati i nećemo odustati. To nije tvrdoglavost i nije samo upornost. Mi imamo poziv i ideale i nikada, nikada od njih nećemo odustati. Nikad se nećemo predati. Nije kasno jer su izbori sada. Mi smo iskra koja će paliti vatre.
”Ne treba nada da bi se nešto započelo, niti je uspjeh nužan da bi se ustrajalo”. Učinilo mi se značajnim ponoviti tu rečenicu Williama III. od Oranja. Bez ideala i hrabrosti politika i nije drugo nego vještina prikrivanja.
Onako kao što ekonomija nije marketing, već i tehnologija i proizvodnja, ideja, snaga i znanje, tako ni politika ne može bez ideala, snage karaktera i hrabrosti.
Samo onaj tko je siguran da se neće slomiti zbog toga što je s njegovog stajališta svijet odviše glup i priprost za ono čemu teži, te svemu tome može reći IPAK!, samo je taj pozvan baviti se politikom.
Usprkos svemu, osuđeni smo na uspjeh. Hvala vam i zato kažem: Naprijed, Hrvatska!
Još tekstova ovog autora:
- Jesu li političari niža vrsta, nedostojna poštovanja?
- Politički događaj u Kninu je odmicanje od populizma
- Često osjetim trulež kad se nešto proglasi svetinjom
- Pitanje što da se radi je zapravo pitanje kako da se radi
- Hrvatska je talac crnih bilježnica
- Hrvatska boluje od viška egoizma. Tako je i u strankama
- SDP-u trebaju nova lica i ideje, ali i ostavke zbog poraza
- SDP je bio film bez glavnog glumca, jasnog scenarija i promidžbe
- Politička alkemija sastavljanja vlade
- Žene nisu nasmiješeni ukras, one biraju i odlučit će izbore
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.