Nataša Antoljak
Studente medicine danas je potrebnije nego ikada podučiti epidemiološkim metodama odnosno metodama istraživanja jer istraživanja imaju znatan učinak na postupke dnevne prakse.
U doba osamdesetih, kad je studirala moja generacija, učili smo o toj metodologiji, no znali smo da će se samo manji dio nas kasnije uz rad baviti i nekom vrstom znanstvenog rada, dok se u novije vrijeme očekuje da većina tek diplomiranih doktora medicine imaju objavljen barem jedan rad osim diplomskog.
Mi smo nakon postdiplomskih studija trebali savladati primjenu naučenog u izradi magisterija znanosti, a manji broj bi potom pristupao prijavi doktorske teme te nakon odobrenja, izradi doktorata.
Pri tome je većina nas (za znanost zainteresiranih) dobila određenu podršku tadašnjeg sustava, jer smo bili birani na pozicije asistenata ili tzv. znanstvenih novaka na projektima financiranima od Ministarstva znanosti i školstva.
U to doba, koje se danas čini tako davno, potrebnu literaturu je bilo teško pribaviti, a uključivalo je dosta sati pretraživanja papirnatih velikih svezaka sekundarnih baza podataka poput ”Indexa medicusa” po ključnim riječima, a onda i čekanje te plaćanje fotokopija radova iz više knjižnica fakulteta i zdravstvenih ustanova.
Sami smo svladavali rad u statističkim programima na prvim dostupnim kompjuterima, koji nisu bili tako lako razumljivi niti praćeni tutorijalima s YouTube kanala, koji danas do detalja objašnjavaju kako se u tim programima radi.
Neki od nas su bili manje, a neki više samostalni, no u to doba nije bilo toliko puno problema razumjeti kvalitetu ili pouzdanost podataka iz radova koje trebamo proučiti u svrhu izrade doktorata. Znanja potrebna za praksu su se sporije mijenjala i bila su napisana u udžbenicima te prihvaćena kao gotove spoznaje.
Danas se stvari puno brže mijenjaju, a objavljeni rezultati istraživanja su dostupni svakome. Štoviše, većina se radova može pretraživati s pametnih mobitela.
Studenti vrlo rano dobiju edukaciju o tome kako se pretražuje znanstvena literatura, koje baze su bitne za koju znanost, a u području biomedicine su posebno upozoreni na hiperprodukciju objave radova i potrebu dobrog razumijevanja znanstvenog pristupa te kritičku analizu radova.
Također ih učimo razlikovati stručne radove od znanstvenih, isto kao što ih učimo činjenici da za pojedine probleme uvelike postoji preklapanje tih dviju vrsta radova.
Zbog hiperprodukcije radova i eksponencijalnog rasta broja časopisa u kojima se radovi objavljuju, osobito u proteklih desetak godina, ni mi iskusni, a ni oni mladi, praktički ne možemo detektirati sve ono loše što je nastalo u području objave znanstvenih rezultata i publicistike općenito.
Stoga često o tome međusobno raspravljamo ili pak razgovaramo s našim knjižničarima koji nas mogu upozoriti na trendove vezane uz indeksaciju časopisa i ostala pomagala za stručni i znanstveni rad.
Tijekom pandemije svi smo svjedočili koje su opasnosti jer je široka javnost neupućena u pouzdanost izvora znanstvenih istina te koliko je to pogubno djelovalo na provedbu mjera ili prihvaćanje preporuka.
Nesuvisle preporuke koje su političari izgovarali, na primjer, tadašnji američki predsjednik Trump koji je spomenuo intravensku primjenu dezinficijensa, čak su rezultirale smrću ljudi koji su to sami učinili bez konzultacije s liječnikom.
Naime, visokorangirani časopisi takvu poziciju imaju zbog čitanosti i broja preuzimanja radova s interneta te zbog citiranja podataka u novim radovima. Prati se i unakrsno citiranje kao i samocitiranje što umanjuje vrijednost radova i samog časopisa (logično).
Međutim, da bi članci bili dostupni odmah i bili čitani, najčešće se traži plaćanje tzv. pristojbe za objavu, a koja je priličan iznos za svakoga istraživača koji nema izvor financiranja na projektu. Ovo gotovo onemogućava objavu korisnih istraživanja onima koji potječu iz zemalja s malo ili ništa novca osiguranog za znanost.
Postoje, srećom, časopisi koji imaju manji utjecaj, ali su besplatni za onoga tko objavljuje. Od institucija se očekuje da omoguće plaćanje dostupnosti radova onima kojima su bitni, a i pojedinačne radove je moguće kupiti preko interneta.
U doba pandemije, gotovo sve publikacije vezane uz COVID-19 su bile otvorene i dostupne bez plaćanja, a veliki dio objava nije trebalo platiti jer su iz drugih izvora dobivena sredstva.
No znanstvenici se neprekidno obasipaju mailovima kojima ih pozivaju da objave svoj rad baš u tom časopisu, a često se radi o lažnim časopisima ili onima koji tek pripremaju prvi broj novoutemeljenog časopisa. Stoga studente učimo kako da provjere časopis za objavu prvih samostalnih radova.
Problem postoji i s recenzijama jer veliki dio časopisa ne honorira recenzente, pa onda urednici diljem svijeta mailom nude ulogu recenzenta znanstvenicima pojedinog područja koji su voljni u kratkom roku napisati recenziju tako da se računa na kolegijalnost odnosno međusobno volontersko odrađivanje tog posla (engl. peer review).
Činjenica je da nema jamstva o kvaliteti recenzenta ili o potrebnoj širini razumijevanja metoda upravo tog područja iz dotičnog rada, iako se vrhunski časopisi trude osigurati to. Na takve članke se kasnije nađe dosta pisama uredniku, a većina kvalitetnih časopisa imaju otvorenu trajnu recenziju radova i nakon što su već recenzirani i objavljeni.
Dio radova se odmah objavljuje bez ikakve recenzije i to jasno piše, a onda recenzija teče istodobno s diseminacijom rezultata radova.
Koliko je to dobro ili loše vidjeli smo tijekom pandemije jer je bilo tko tko zna engleski rad mogao čitati, a možda nije znao razlikovati radove prema recenziji pa se zato događalo nezlonamjerno širenje dezinformacija.
O tome se mora obavijestiti javnost, jer je to obaveza znanstvenika, ali isto tako javnost umiriti da smo svi itekako svjesni tih opasnosti te da prilikom komentiranja novih spoznaja prethodno detaljno kritički analiziramo objavljene radove.
Posebno veliki problem je svijest da u tim časopisima ljudi žive od objave i čitanosti radova. Postoji snažna veza vlasnika časopisa, njihovih uredništva, ali i sprega s medicinskim autoritetima poput one u farmaceutskoj industriji.
Ta veza nije u većini slučajeva negativna, jer služi brzom prodoru novih dostignuća, no već godinama svjedočimo i zlouporabama. Najgore je ako to dovodi do rezignacije stručnjaka i nepovjerenja u sve što se objavljuje.
Veliki broj liječnika, a sve više i drugih zdravstvenih djelatnika, itekako vrhunski pristupa provedbi istraživanja i publiciranju rezultata tih istraživanja te ulažu enorman napor i veliku količinu vremena.
Na žalost, u toj šumi publikacija nađu se neke i istaknutih znanstvenika u kojima moguće pogreške istraživanja mogu pronaći studenti početnici savladavanja znanstvenih metoda i kritičke analize. Neki su kolege, tako, pišući pisma urednicima dokazali plagijate, izmišljotine ili loše radove, a time oni stekli ugled u znanstvenoj zajednici.
Kako volim govoriti da na mladima svijet ostaje, naglašavam da je potrebno da nauče i razumiju naš put odrastanja u znanosti kao i da nauče prepoznati sve ono što nije znanstveno ili ima pogreške u istraživanju, a osobito ako se ne dokazuje uzročno-posljedičnu povezanost bilo u nastajanju bolesti ili njihovom sprječavanju.
Mladi to sve više prepoznaju kao nešto važno čemu ih podučavamo iako to nije izravan rad s bolesnicima kojemu najveći broj njih teži. Bitno je da u svom radu slijede znanstvenu, odnosno akademsku čestitost te tako pridonesu dobru na vječnoj vagi znanosti, bez obzira na cijenu.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Hitno da hitnije ne može biti: ulagati u sustav zdravstva
- Struka i javnost nakon pandemije
- Djeca s rijetkim bolestima trebaju odmah skupe lijekove
- Neka nam pandemija bude poticaj za ozdravljenje zdravstva
- Edukacija i pregledi građana nužni za prevenciju i liječenje
- Slučaj Matijanić – nesretan slijed događaja ili nešto drugo?
- Zdravlje u RH sve više postaje roba dostupna mahom bogatima
- Reforma zdravstva nije moguća bez reforme države
- Mirela Čavajda u bespućima hrvatske ginekologije i zdravstva
- Pretvaranje ljudi i žrtava u brojeve izaziva ravnodušnost
