Predsjednik Zoran Milanović svaki je dan sve čudniji. Upravo kad pomislite, pa stvarno, sad smo sve čuli, on ponovno iznenadi, jarosno se okomi na nekog zastupnika, ministra ili političkog analitičara kojega nitko nije doživljavao njegovim neprijateljem.
Za bezazlene kritike i šaljive političke igrokaze, izjave i postupke koji ga ničim ne ugrožavaju, on ošine zločesto, neumjereno, divlje, svom snagom, po prilici kao da bi tkogod na paintball došao s pravim kalašnjikovom.
Osim intenzitetom, njegove su reakcije i sadržajem često zapanjujuće. Čitate što je žestoko napisao na Facebooku i jedva možete vjerovati, njega smetaju pojave koje nikad nitko drugi nije primjećivao.
Od vremena do vremena u našim se medijima, na primjer, znaju ocjenjivati haljine i kaputi političarki. Čitali smo tako o hrabrim ili dosadnim kombinacijama Dalije Orešković i Karoline Vidović Krišto, cipelama Marije Selak Raspudić i torbi Sandre Benčić, ali nikad nitko zaista nije gledao muške, sve dok Milanović prije neki dan nije napao Tomislava Tomaševića, bezobzirnije nego što bi ga napali Modni Mačak i Fashion Guru zajedno, da se ne zna odjenuti.
“Meni se ne čini primjerenim to što vi i mnogi drugi dolazite u Sabor odjeveni kao što se nekad išlo na teferič na Ilidžu. Bez odijela, bez kravate, kao da ste veći od institucije kojoj pripadate. Mislite da se meni baš nose odijelo i kravata?” prekorio je Milanović opozicijskog zastupnika.
Za bezazlene kritike i šaljive političke igrokaze, izjave i postupke koji ga ničim ne ugrožavaju, on ošine zločesto, neumjereno, divlje, svom snagom, po prilici kao da bi tkogod na paintball došao s pravim kalašnjikovom
Totalno ga je uništio pakosnim modnim komentarom, osobito onom bosanskom prispodobom. Jer, naravno, nigdje u nas nema takvog opuštenog, neformalnog odijevanja kao na teferiču na Ilidži.
Mi smo Hrvati tako elegantni da se na Sljeme penjemo u svilenim Brionijevim košuljama i Armanijevim sakoima preko ruke. Za prvomajski grah na Marjanu vadimo frakove i bijele rukavice kao da ćemo na bečki Opernball.
U Milanovićevu rodnom selu muškarci načisto polude dođe li netko na balote iza gostionice u plavoj Adidasovoj trenerci. “Dobro, kume, za tebe dreskod ne vridi, je li?” viču Glavičani revoltirano. “Pička mu materina, Jozo, nauči se pristojnosti.”
Vjerojatno nehotice, Milanoviću se otelo priznanje kako i njega frustrira formalna odjeća. Guše ga klasični krojevi, na crtu izglačane hlače. Odijelo i kravatu, kako smo shvatili, on nosi samo zbog svoga glupog posla predsjednika države.
U tome ga ja mogu razumjeti jer nema zaista mnogo komada odjeće kao što je kravata. Nešto tako uzaludno i bezveze mogli su zaista samo Hrvati izmisliti. Dugačkoj ukrasnoj vrpci preko muškog trbuha naši će se potomci jednom u budućnosti smijati kao što se mi danas smijemo napudranim perikama aristokrata iz sedamnaestog stoljeća.
Pa i tamno odijelo je prava gnjavaža. Nama koji nismo ni zastupnici ni ministri, ne govorimo u Vijeću Europe i ne dočekujemo veleposlanike obično treba samo jedno. Odjenemo ga rijetko, svakih nekoliko godina, za bratovo vjenčanje, sestrinu udaju, babin sprovod i ako moramo na sud zbog njive oko koje se natežemo s pokvarenim rođakom.
Ostatak vremena odijelo je obješeno na kraju šipke u ormaru, pokriveno najlonskom navlakom i zaštićenom kamforom protiv moljaca, u jednakom stanju kao kad smo ga kupili. Ako se ne u međuvremenu značajnije ne udebljamo, u njemu će nas i ukopati. “Vidi, vidi, ko se meni upicanio”, reći će nam jednog dana đavo veselo.
U Milanovićevu rodnom selu muškarci načisto polude dođe li netko na balote iza gostionice u plavoj Adidasovoj trenerci. “Dobro, kume, za tebe dreskod ne vridi, je li?” viču Glavičani revoltirano. “Pička mu materina, Jozo, nauči se pristojnosti”
Da se mene pita, ja bih i predsjednika i ministre i zastupnike oslobodio obaveze da nose tamna odijela, bijele košulje i kravate.
Moćne muškarce valjalo bi pustiti da nose nešto u čemu će se osjećati udobnije i što će vjernije odražavati njihovu prirodu, da je jedan od njih u Saboru u, šta ja znam, vatrogasnoj uniformi sa šiljatom kacigom, drugi izlazi pred novinare u kopačkama i dresu Luke Modrića, treći se šepiri u dugačkom kaftanu s fesom na glavi, a četvrti sa zelenim alpskim šeširićem s fazanovim perom.
Valja se oteti modnom teroru.
Bilo je u povijesti mnogo državnika koji nisu nosili odijela i kravate, sjetimo se samo velikog indijskog vođe Mahatme Gandhija ili poglavice Siouxa, ponosnog Bika Koji Sjedi.
Napokon, kad pogledate što je sve Zoran Milanović u posljednje vrijeme čudnovato izgovorio, čak i ne bi bilo neočekivano da se jednog dana pojavi odjeven kao Indijanac.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Cijepili su se kao kriminalci, pod okriljem noći
- Krema nacije navalila u Kerumovu konobu na fetu pršuta
- Čemu služi pretinac ispred suvozača? Pa, za držanje tetejca!
- Kako se to nitko ne uzrujava kad župan Žinić ne plaća režije
- Vidio sam na Baniji: Hrvati su bolji od hrvatske vlasti
- Opraštajući se od Vesne Kesić: žene su naši najbolji ljudi
- Nevolja je da su vjernici često razmaženi i djetinjasti
- Bernardić još vjeruje u svetog Nikolu. I u Gordana Marasa
- Samo Mišo Kovač smije reći: “Znaš li ti tko sam ja?”
- Mustafu su voljeli i u Splitu, gdje inače ne vole nikoga
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.