Milanović je jači od Grabar-Kitarović

Bilijuni piksela ovih su dana dovedeni na rub samoubojstva pregrijavanjem pustim analizama o utjecaju predsjedničkih izbora na sveukupne odnose na političkoj sceni Republike Hrvatske.

Te kako će ishod utjecati na poziciju Plenkovića u HDZ-u, te kako će se razvijati dinamika odnosa Milanović–Bernardić u scenarijima a) i b), te čija pobjeda bi bila bolja za budućnost opcije koju kani konsolidirati Miroslav Škoro…

Ispada da bi prosječni birač, ako nije već unaprijed žestoko opredijeljen, trebao završiti dva fakulteta i barem tri ubrzana (međunarodno certificirana) tečaja kako bi 5. siječnja mogao donijeti odluku koja će sa sigurnošću klatno političke scene usmjeriti bliže njegovim temeljnim vrijednostima.

A stvar je, što se same odluke tiče, mnogo jednostavnija.

U nedjelju 5. siječnja treba odgovoriti na jednostavno pitanje o tome tko bi trebao predstavljati zemlju u narednih pet godina – on ili ona.

Bi li Grabar-Kitarović pobijedila Ivu Josipovića da je u tadašnjoj kampanji, prenaglašeno gestikulirajući i povremeno se boreći s hrvatskim jezikom pričala o poslovima od osam tisuća eura koje je dogovorila za hrvatske građane?

Postoji, jasno i mogućnost izuzimanja od cijele parade, ali u tom slučaju je štovani čitatelj zaglavio u pogrešnoj analizi.

Dakle, na stranu treba, barem na tren, staviti priče o tome da je glas za Kolindu/Zorana glas za/protiv Plenkovića i slične jednadžbe s malo više nepoznanica da bi se sa sigurnošću mogao prognozirati njihov konačan utjecaj na političku scenu Hrvatske.

Drugi krug predsjedničkih izbora uvijek je odabir između prije svega dvije različite osobe.

One mogu dolaziti na krilima svojih političkih opcija, ali pobjedu neće moći odnijeti samo glasovima hard-core pristaša trenutno najjače lijeve, desne ili neke treće opcije.

Tko sumnja u to, samo neka usporedi sliku Kolinde Grabar-Kitarović iz kampanje 2014. i 2015. s aktualnom.

Da, i tad je sadašnja predsjednica znala izvaliti stvari koje su podizale obrve (praćenje himne na RTV programu s rukom na srcu i slično), ali tad je barem djelovala poput energične političarke s respektabilnom međunarodnom karijerom.

Bi li Grabar-Kitarović pobijedila Ivu Josipovića da je u tadašnjoj kampanji, prenaglašeno gestikulirajući i povremeno se boreći s hrvatskim jezikom pričala o poslovima od osam tisuća eura koje je dogovorila za hrvatske građane?

Da je, dok je mislila da vodi, izbjegavala smislenija sučeljavanja? Da je javno nastupala gotovo isključivo u pažljivo kontroliranim, dakle sterilnim uvjetima?

Mnoštvo je još otežavajućih okolnosti koje su se nataložile oko aktualne predsjednice i zbog kojih se čini da je daleko od pobjede iako je ukupni bazen uvjetno rečeno desnijih glasova – pokazalo se na europskim i prvom krugu predsjedničkih izbora – dublji od onog s ljevijima. Posebno kad se radi o onome na što su građanke i građani ove zemlje prilično, tko zna zbog čega, osjetljivi – korupciji.

Čak i oni kojima Milanovićevi osnovni svjetonazorski pogledi predstavljaju tek dobru osnovu za svađu (bilo s lijevih, bilo s desnih pozicija) teško mogu zanemariti navedene činjenice i promrsiti kako su, eto, on i ona (kao valjda i svi drugi) – isti

Priča o zagrebačkom Adventu i Milanu Bandiću tu je najlakše razumljivi primjer i konstantni kamen oko vrata ambicija Grabar-Kitarović i vladajuće stranke. I od tog kamena, što je najgore – ne mogu ni pobjeći. Oporba u Gradskoj skupštini tražila je ovih dana da gradonačelnik Milan Bandić podnese izvješće o tome što se događalo s kućicama na Adventu. HDZ-ovci su bili suzdržani i blokirali raspravu.

Ništa iznenađujuće, Bandićevi (naknadno o-kupljeni) zastupnici u Saboru održavaju na vlasti HDZ, HDZ (uz naknadno o-kupljene gradske zastupnike koji su bili u oporbi) održava Bandićevoj stranci većinu u Gradskoj skupštini. Kad se uz sve to dodaju predsjedničini kolači za Bandića, onda je jasno koliko priča o drugom krugu predsjedničkih izbora nadilazi tradicionalnu lijevo-desnu podjelu na hrvatskoj političkoj sceni.

Čak i oni kojima Milanovićevi osnovni svjetonazorski pogledi predstavljaju tek dobru osnovu za svađu (bilo s lijevih, bilo s desnih pozicija) teško mogu zanemariti navedene činjenice i promrsiti kako su, eto, on i ona (kao valjda i svi drugi) – isti.

Nisu. I zato će Kolindi Grabar-Kitarović, pa makar i uz pomoć terenske ofenzive odjednom rehabilitiranog Milijana Brkića, biti užasno, užasno teško preokrenuti trenutni odnos snaga.

(Prenosimo s portala Telegram).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Ovako se, dramatično, topila prednost predsjednice
• Predsjednicu naprosto nije briga za hrvatsko pravosuđe
• Potezi KGK: strah od poraza ili gubitak kontrole?
• Može li Dario Hrebak oživjeti HSLS? Kako je počeo – teško
• Mrtva djeca, silovane žene i ćirilica. Isplativ Penavin svijet
• ”Hrvatska do Kupresa” nije samo još jedna besmislica KGK
• Plenković ide s moćnim adutom – mijenjanjem rasporeda blagdana
• Najopasniji protivnik KGK je Škoro, a ne Milanović
• HVIDRA previše podsjeća na mržnju s početka 90-ih
• Šalje li Plenković napredovanjem Kuščevića poruku DORH-u?

» Svi tekstovi ovog autora