Mladi pred izazovom: Kako uspjeti u hrvatskom društvu?

U povodu dvadeset pet godina hrvatske neovisnosti, Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo organizirao je simpozij koji se održao 6. i 7. listopada 2016. godine u Auli Sveučilišta u Zagrebu pod nazivom:

DVADESET PET GODINA HRVATSKE NEOVISNOSTI – KAKO DALJE? .

Zaključci izlaganja prof. dr. sc. Vlaste Ilišin sa simpozija:

U fokusu izlaganja bili su mladi i njihova percepcija faktora važnih za uspjeh pojedinca u suvremenom hrvatskom društvu te promjene koje su se u tom pogledu zbivale posljednjih 15-ak godina, a ta je analiza smještena u širi kontekst njihovih vrijednosti i percepcije nekih aspekata društvene realnosti.

Usporedba istraživačkih podataka iz 1999., 2004. i 2013. godine potvrdila je stabilnost vrijednosnog sustava mladih čiji vrh trajno zauzimaju vrijednosti privatnosti, samosvojnosti i materijalnog položaja.

Kao najveći problem hrvatskog društva permanentno je percipirana nezaposlenost uz porast isticanja mita i korupcije, a kao akteri rješavanja društvenih problema najviše su isticani stručnjaci i intelektualci, mladi te političari i političke stranke

Kao najveći problem hrvatskog društva permanentno je percipirana nezaposlenost uz porast isticanja mita i korupcije, a kao akteri rješavanja društvenih problema najviše su isticani stručnjaci i intelektualci, mladi te političari i političke stranke.

Nezaposlenost je trajno percipirana i kao najveći problem mlade generacije čemu se pridružilo često navođenje važnosti “veza”, a ne sposobnosti i stručnosti te nedostatak životne perspektive i nizak životni standard.

Za rješavanje generacijskih problema mladi najviše očekivanja adresiraju na roditelje, Vladu i same sebe.

Takvo doživljavanje društvenih procesa i odnosa reflektiralo se i na promjene u viđenju osobne i društvene budućnosti na način da je među mladima opao osjećaj optimizma i porastao osjećaj pesimizma, posebice u pogledu budućnosti društva.

Unutar naznačenog vrijednosnog i društvenog okvira zbivale su se indikativne promjene u percepciji okolnosti važnih za uspjeh u hrvatskom društvu.

Sažeto rečeno, dok su koncem 1990-ih na vrhu ljestvice faktora uspjeha bila stečena znanja i sposobnosti, profesionalna odgovornost i zalaganje na radu te poštenje, pravednost i korektan odnos prema drugima, 2013. godine na prva tri mjesta izbile su osobne i obiteljske veze i poznanstva, lukavost, promućurnost i “snalažljivost” te sreća i povoljan stjecaj okolnosti.

Postavlja se pitanje što je pridonijelo trendu dezavuiranja važnosti osobnih kompetencija, sposobnosti i vještina uz istodobno jačanje važnosti nepotizma i ponašanja koje balansira na rubu zakona, uključujući i korupciju

Tome treba dodati da su politička podobnost i podmićivanje utjecajnih osoba (korupcija) jedine okolnosti koje bilježe stalni rast važnosti. Postavlja se pitanje što je pridonijelo trendu dezavuiranja važnosti osobnih kompetencija, sposobnosti i vještina uz istodobno jačanje važnosti nepotizma i ponašanja koje balansira na rubu zakona, uključujući i korupciju.

Može se pretpostaviti da su ustanovljene tendencije uvjetovane dosadašnjim načinom funkcioniranja društvenih institucija, odnosa i procesa te krizom koja mnoge potrebne resurse čini nedostupnijima i aspiracije teže ostvarivima pa u zaoštrenoj konkurenciji na cijeni dobiva dobra umreženost i promućurnost, a gubi izvrsnost i trud.

Pritom je među mladima uočljivo izrazitije urušavanje povjerenja u društvo nego u vlastite mogućnosti što sugerira da se u potrazi za sve neizvjesnijom boljom budućnošću sve više oslanjaju na individualne resurse i strategije koje se kontinuirano udaljavaju od meritokratskih načela socijalne promocije.