Današnja politička situacija pred nadolazeće izbore asocira me na Verdijevu operu ”Moć sudbine”. Naručena od Opere u Sankt Petersburgu, praizvedena je 1862. i kasnije, u revidiranoj verziji, izvedena bezbroj puta šriom svijeta. Prekrasna uvertira emancipirala se i postala hit i na koncertnim podijima.
Priča o nesretnoj ljubavi kojoj je zbog predrasuda neizbježna sudbina namijenila tragičan kraj kao da opisuje političku ljubav našeg biračkog tijela za dvije velike stranke – HDZ i SDP.
Te stranke i od njih uvelike kontrolirani mediji mantraju kako je neizbježna sudbina birača da se opredijele za jednu od njih, da zanemare ostale stranke, jer da glas za njih zapravo znači glas za suprotnu opciju. Ljubav vođena tom pogrešnom logikom nužno je nesretna.
Ariju koju Milanović i Karamarko gotovo svakodnevno izvode u vrlo sličnim verzijama prvi je izveo Sanader rekavši ”Glas za HSP glas je za SDP”. Ako birači poslušaju poruku tih falših arija, Hrvatska će ponovo dobiti nekontroliranu vlast, nesklonu više nego nužnim reformama.
Prava logika, ona koja ne veže sudbinu Hrvatske samo za dvije tzv. velike, povijest je pokazala prilično neuspješne stranke, govorila bi suprotno.
Nadam se da građani neće nasjesti na još jednu blef-mantru o tome kako glas povjerenja jednoj (manjoj) stranci znači glas za ideološki suprotnu opciju. Logika iza takvog blefa jamči vječiti monopol SDP-u i HDZ-u i kad je očito da ne valjaju i da Hrvatsku godinama vuku po živom blatu. A sudbina ipak nije tako moćna; u politici je u rukama građana i valja je promijeniti
Glas za Naprijed Hrvatska! ili ORAH, primjerice, glas je za dobru i uspješnu ljevicu. Zašto? Zato jer ako eventualna nova lijevo-centristička vlada bude sastavljena i od stranaka koje nisu pod kišobranom SDP-a, od stranaka odlučnih da vlast usmjeri prema reformama, neće biti više moguća vlada koja bez posljedica ne čini gotovo ništa za našu budućnost.
Neće biti moguć bahatluk nekontrolirane vlasti ni fatalno odgađanje reformi, onih gospodarskih i institucionalnih.
Nadam se da građani neće nasjesti na još jednu blef-mantru o tome kako glas povjerenja jednoj (manjoj) stranci znači glas za ideološki suprotnu opciju. Logika iza takvog blefa jamči vječiti monopol SDP-u i HDZ-u i kad je očito da ne valjaju i da Hrvatsku godinama vuku po živom blatu. A sudbina ipak nije tako moćna; u politici je u rukama građana i valja je promijeniti.
Na ljevici, u SDP-u, je panika. Premijer sve nervozniji, retorika mu pršti od izraza koje političar uvjeren u svoju snagu i pobjedu sigurno ne koristi. SDP je sve sličniji HDZ-u. Naručuje pamflete protiv političkih suparnika. Visoki i rudlavi izvor u uho šapće svojim medijskim megafonima primitivne napadačke tekstove koji poput pokvarena gramofona ponavljaju u novoj verziji slavnu Sanaderovu ariju o glasovanju.
Intenzitet medijskih napada na ostatak lijevog spektra proporcionalan je strahu da će se izgubiti izbori. Štoviše, u javnost se plasiraju i rezultati ”tajnih” anketa kojima se želi sugerirati propast nekih konkurenata na ljevici.
Jedino zaboraviše da su istu anketu već pokazali nekoliko dana prije ”senzacionalne” objave u dnevnom tisku i u jednom tjedniku s bitno različitim rezultatima. Pinokio- ankete slabo djeluju.
U stranku Naprijed Hrvatska! samo je u Zagrebu ovih dana prešlo stotinjak članova SDP-a i tridesetak HNS-a. SDP vodi pregovore o javnim i tajnim koalicijama s političarima koji se teško mogu svrstati u ljevicu (gradonačelnik Duspara u Slavonskom Brodu, gđa Jadranka Kosor, borkovićevci), a šuška se i o dogovoru Milanovića s Glavaševim HDSSB-om o postizbornoj koaliciji.
Posljednji motivacijski skup SDP-a, pak, izgledao je kao karikatura slavnih HDZ-ovih skupova. Mahanje zastavama i karikirano domoljublje donedavno je bilo monopol HDZ-a. Vodstvo SDP-a kao da je pokrenulo proces hadezeizacije stranke. Nakon svega, onaj toliko gurani spin o tome kako će Naprijed Hrvatska! s HDZ-om pokazuje se kao prava besmislica
Posljednji motivacijski skup SDP-a, pak, izgledao je kao karikatura slavnih HDZ-ovih skupova. Mahanje zastavama i karikirano domoljublje donedavno je bilo monopol HDZ-a. Vodstvo SDP-a kao da je pokrenulo proces hadezeizacije stranke. Nakon svega, onaj toliko gurani spin o tome kako će Naprijed Hrvatska! ići s HDZ-om pokazuje se kao prava besmislica.
Kao da Milanović i SDP ne razumiju da je ljevici glavni protivnik HDZ, a ne druge lijeve stranke.
Vrijednosni sustav HDZ-a plaši. Najava odmazda, lustracija, nacionalna nesnošljivost, nespremnost na reforme HDZ čine glavnim političkim suparnikom svakome tko Hrvatsku želi kao prosperitetnu i modernu državu.
Stranka Naprijed Hrvatska! neće ni pregovarati ni koalirati s HDZ-om, HDSSB-om ili sličnim desnim strankama. Poštujemo ih, ali s njima ne dijelimo ni svjetonazor ni politiku. Sa SDP-om, barem s velikom većinom članova, dijelimo svjetonazor, ne i politiku.
U postizborno vrijeme s HDZ-om nije moguća koalicija, s SDP-om samo ako radikalno promijeni svoju politiku i okrene se reformama nužnim za razvoj gospodarstva i društva općenito.
Bolje je biti oporba nego dio vlasti koja će lošom vladavinom zemlju povući još dublje u krizu.
Sigurno danas nisu u Hrvatskoj laka vremena za ljevicu. U teškim vremenima u kojima postoji sve više potrebe za socijalnim intervencijama, a novaca za to je sve manje, usporedba s jednorukim pijanistom čini se primjerena. Ali i jednoruki pijanist može biti uspješan.
Maurice Ravel je za prijatelja, austrijskog pijanista Paula Wittgensteina koji je izgubio desnu ruku u Prvom svjetskom ratu, napisao koncert za jednu, onu lijevu ruku. Koncert je praizveden 1932. godine u Beču i ostvario je lijep uspjeh.
Poruka ”Koncerta za lijevu ruku”, glazbena i izvanglazbena, poruka je snage, optimizma i uspjeha i u okolnostima koje nisu lake. Neka to bude i poruka ljevici.
Ovi izbori nisu izgubljeni za ljevicu. Posebno ako se SDP sa svojom koalicijom okrene pozitivnoj kampanji i ne ometa ostale na ljevici da dobiju sve one glasove koji ne mogu i ne žele honorirati neuspješni mandat Vlade na čelu s SDP-om. A takvih zaista nije malo!
Budimo mudri, neka dolazeći izbori budu koncert za ljevicu!
© Autograf.hr i Ivo Josipović
Još tekstova ovog autora:
- Zaprepašten sam brojem ljudi koji se ne žele cijepiti
- Zlata Đurđević junakinja je našeg doba
- Onima koji slave ustaštvo ili četništvo mjesto je u zatvoru
- Hrvatska nekorektno prešućuje bugarsko ucjenjivanje Makedonije
- Kroki jednog skladatelja, dva predsjednika i tri monstruma
- JOSIP KREGAR (Ogulin, 1953. – Zagreb, 2020.) – Umro je Čovjek
- Otvorimo širom vrata pomirbi Hrvata i Srba!
- Politika i moral u Hrvatskoj
- Valtere, Valtere, gdje si više, ne treba te samo Sarajevo!
- Bravo, predsjedniče! Nadam se da nije kasno
Eh,kad bi ti oni razumjeli
Ovaj stil pisanja je nešto posebno i lijepo. To bi trebalo dati mladim diplomatima kao obaveznu literaturu
Bravo,nastavite dalje u tom stilu.
Čestitam.