Za godinu ili dvije vidjet ćete možda na ulici Ivana Vilibora Sinčića i zaustaviti se pokušavajući se sjetiti otkud vam je poznato njegovo lice.
“Vi ste ono bili u televizijskom kvizu ‘Tko želi biti milijunaš?’” upitat ćete mladića.
“Ne, ja sam sudjelovao u reality showu Tko želi biti predsjednik Republike Hrvatske”, odgovorit će vam on ljubazno.
Manje od dva tjedna prije izbora, predsjednička utrka sve više nalikuje jednoj od onih čudnovatih emisija koje nam je donijela nastrana celebrity kultura, gdje osobe postaju poznate jednostavnom činjenicom da su odlučile biti poznate.
Njegova rezerviranost, oprez, brižljivo, promišljeno i sporo biranje riječi u svim izjavama, pa i u ovoj, kad je odlučio ne podržati ni jednoga predsjedničkog kandidata, vrijedna je lekcija u ovome vremenu brzopletog i neumjerenog političkog divljanja
Kao da gledate Big Brother, Milijunaša, Farmu ili Mijenjam ženu, gdje su se nekakvi bezveznjaci i nikogovići iznenada i neobjašnjivo zatekli u žišku javnosti, za dvoje od četvero predsjedničkih kandidata ne poimate kako su se uopće našli gdje su se našli, pa im se dijelom smijete i rugate, dijelom ih sažaljevate, a dijelom se sramite umjesto njih, kad već oni sami nemaju pameti da shvate kako se budalasto ponižavaju.
Svjedočimo okrutnoj manipulaciji koja mnogo ne mari za dostojanstvo osobe, gledamo medijski i politički karneval koji do jučer normalne građane pretvara u redikule, i zaista jedino što možete napraviti da sačuvate zdrav razum i zrno čovjekoljublja koje vam je nakon svega još možda ostalo, jest da se iz svega isključite, upravo kao što se prije nekoliko dana isključio umirovljeni general Ante Gotovina.
Njegova rezerviranost, oprez, brižljivo, promišljeno i sporo biranje riječi u svim izjavama, pa i u ovoj, kad je odlučio ne podržati ni jednoga predsjedničkog kandidata, vrijedna je lekcija u ovome vremenu brzopletog i neumjerenog političkog divljanja.
Nekadašnji visoki časnik i ratni junak, zatim haaški optuženik, a danas ribar tu je lekciju, istina, naučio na teži način. I on je sam jednom bio u središtu sličnog reality showa i izgubio jedanaest dugih godina daleko od obitelji, prvo u besmislenom bjegu, a onda nevin zatočen u zatvoru.
Bog zna kad je točno shvatio da ga iskorištavaju, možda u trenutku kad su šupci koji su se najgorljivije kleli u njegov svijetli lik dali otkaz njegovoj supruzi, ali kako bilo, iz Haaga se vratio mnogo mudriji
Njegovo ime prodavalo je knjige, cedeove, majice, naljepnice i privjeske za ključeve, bogatstva i političke karijere su se na njegovoj nevolji gradile, a da on sam od toga zapravo nije imao ništa osim štete.
Bog zna kad je točno shvatio da ga iskorištavaju, možda u trenutku kad su šupci koji su se najgorljivije kleli u njegov svijetli lik dali otkaz njegovoj supruzi, ali kako bilo, iz Haaga se vratio mnogo mudriji.
Razočarao je stotine tisuća izmičući se od politike i otimajući se zavodljivom zovu da bude vođa. Nagađali su svojedobno da bi on mogao biti novi predsjednik Hrvatske, i imao je doista zrele šanse da to i postane, no on je ponudu uljudno, ali odlučno odbio. I stotine tisuće drugih tada zadivio.
Nešto je paradoksalno da bih za tu osobu, toga Antu Gotovinu, koji me je nekad strahovito živcirao, ja danas bez zadrške glasao. Takav netko razuman i pomirljiv i skroman, kakav je Gotovina danas, bio bi izvrstan izbor na čelu države. Poštujem ipak njegovu odluku da ostane po strani i vodi svoj biznis s uzgojem tuna ne obazirući se na bjesomučne političke bitke.
Ahmet Šabo je samo ribar, baš kao i što je nekadašnji general i ratni junak odlučio biti. I to je valjda jedino pametno što se pametno može poručiti glasačima. Lovite, ljudi, ribu
Njegova izjava “ja sam samo ribar”, kojom okončava svaki prijepor u kojemu traže njegovo mišljenje, od ćiriličnih ploča u Vukovaru do davanja potpore ovome ili onome predsjedničkom kandidatu, zbilja je jedino umno u ovome bezumlju, jedino čovječno u ovome posvemašnjem poživinčenju.
Gledajući prije neki dan kako je još jednom odbio ući u naš histerični politički cirkus, palo mi je nešto na pamet.
Otišao sam do police, ali nisam našao knjigu. Ne sjećam se više kome sam je posudio. Ne mogu vam stoga točno citirati čitavo poglavlje, ali jasno se sjećam rečenice, ostala mi je, kao i svakome tko je ikad pročitao “Tvrđavu” od Meše Selimovića: “Lovi ribu, Ahmete Šabo.” Nevoljnog Selimovićeva junaka politika je prožvakala i ispljunula upravo kao i Gotovinu, i on na kraju ostaje sam sa štapom na obali rijeke.
Ahmet Šabo je samo ribar, baš kao i što je nekadašnji general i ratni junak odlučio biti. I to je valjda jedino pametno što se pametno može poručiti glasačima.
Lovite, ljudi, ribu.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Još tekstova ovog autora:
- Stranačke su kolege važnije od tamo neke djevojčice
- Nema ničega tako čistog, a da naši ljudi neće zakenjati
- Zašto Zdravko Mamić ne prebaci majku iz Sesveta u Međugorje?
- Nada Pinter bila je osoba kakvu umjetnik mora imati uza se
- Bandić je iza sebe ostavio nerazrješivu zagonetku
- Đole je bez greške vladare opisivao u samo nekoliko stihova
- Cijepili su se kao kriminalci, pod okriljem noći
- Krema nacije navalila u Kerumovu konobu na fetu pršuta
- Čemu služi pretinac ispred suvozača? Pa, za držanje tetejca!
- Kako se to nitko ne uzrujava kad župan Žinić ne plaća režije
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.