autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt

Autor: Željko Porobija / 23.12.2019. Leave a Comment

Željko Porobija

Željko Porobija

Imam 89 godina i već sam šest godina u staračkom domu.

Inače sam živio zdravo, nisam pušio, pazio sam što jedem, stalno nešto vježbao, dobro se držao i nakon sedamdesete.

Prvo je krenulo s mojom zaboravnošću. Mojim ukućanima je to ispočetka bilo pomalo i zabavno. Ono, ostavim naočale u hladnjaku, pa ih tražim po kući.

Zabrinulo ih je tek kad sam tad još živu ženu počeo zvati sasvim drugim imenima. I pitati sve ljude, pa i svoje najrođenije, kako se zovu. Odlazio sam iz kuće i u doba i u nedoba – jednom su me pronašli 15 kilometara daleko, prepoznao me neki susjed koji je tuda prolazio autom i javio mojima.

A onda su mi doktori otkrili rak na želucu, u jako uznapredovanoj fazi. Džaba meni zdravog života, nepušenja, vegetarijanstva, izbjegavanja procesuirane hrane – starost čini svoje.

Odstranili su mi želudac i tako produžili i pogoršali muke. Otada moja probava i nije više probava u pravom smislu te riječi, što progutam odmah ode dolje. Curi u potocima, sve oko mene doslovce pliva u govnima.

Odstranili su mi želudac i tako produžili i pogoršali muke. Otada moja probava i nije više probava u pravom smislu te riječi, što progutam odmah ode dolje. Curi u potocima, sve oko mene doslovce pliva u govnima

Premda su mi i zet i kćer dugogodišnji njegovatelji, nisu mogli više sa mnom u kući. Smjestili su me u dom, a pošto moja njemačko-hrvatska penzija nije bila dovoljna, daju svaki mjesec lijepu svotu za pokrivanje troškova smještaja.

Ja, naravno, o tome nemam pojma. Kao što nemam pojma tko su ti ljudi koji me povremeno posjete. Jedna žena plače, neki je jaki čovjek tješi, tu su i neke mlađe žene koje me zovu ”deda”. Ne pitam ih kako je moja žena, jer ja ni ne znam da sam nekoć bio oženjen.

Soba mi je ispunjena fotografijama, koje su za mene samo besmislene mrlje na zidu. Sve što znam jest da me nekada jako boli, nekada dolje, nekada lijevo gore, nekada sve živo. I da su često pored mene neke žene u svijetloplavom, koje me strpljivo peru, hrane, mijenjaju mi pelene i zabrinuto gledaju tragove na mom tijelu.

Ne sjećam se da sam bio profesor, pastor, novinar, čak i njegovatelj. Ne sjećam se ni da me je jučer boljelo. Mene više nema, osim kao štićenika u sobi 208 urednog staračkog doma. Ja sam trošak i ovom svijetu i svojoj obitelji.

U redu, shvatili ste, to nisam ja. Ili, bolje rečeno, to još nisam ja. A ja bih htio da to nikada ne budem ja.

Moje pitanje je jednostavno – nemam li pravo da već sada, dok sam još u priličnoj mentalnoj i fizičkoj snazi, jednostavno svojima ostavim u zavjet da me onog trenutka kad dođem do ovakvog stanja što je moguće bezbolnije zauvijek uspavaju? Kome bih ja to nanio bilo kakvo zlo – osim što bih spasio i sebe i svoje od potpuno nepotrebne patnje?

Neki razboriti ljudi mogli bi ukazati na određene realne probleme – recimo na mogućnost zloupotrebe prava na eutanaziju. Ja sam toga duboko svjestan i nekada me uhvati strah što bi se moglo sve dogoditi u ovoj našoj metastatski korumpiranoj Hrvatskoj kad bi se dopustila eutanazija.

No, najglasniji protivnici mog stava ne čuče među razboritim svjetovnjacima, nego među katoličkim vjernicima.

”Nitko ne može tražiti taj ubojnički postupak ni za sebe niti za drugoga koji je povjeren njegovoj brizi, niti na nj pristati, izričito ili isključivo. Nijedna vlast ne može to zakonito nametnuti niti dopustiti.”

Zabrinulo ih je tek kad sam tad još živu ženu počeo zvati sasvim drugim imenima. I pitati sve ljude, pa i svoje najrođenije, kako se zovu. Odlazio sam iz kuće i u doba i u nedoba – jednom su me pronašli 15 kilometara daleko, prepoznao me neki susjed koji je tuda prolazio autom i javio mojima

Veli se to u izjavi Kongregacije za nauk vjere.

Drugim riječima, ni ja ne mogu odlučiti o tome kada ću okončati svoj život. A logiku ovakvog razmišljanja nalazite tek iza teksta – jedino pravo na oduzimanje života pripada Bogu.

Ne vrijedi vam rasprava na temu što će Bogu moj takav život. Oni će vam odgovoriti Dudekovom frazom ”Božja vola” ili objašnjavati kako na taj način Bog testira strpljenje mojih bližnjih.

Ako mene pitate, ovakve pedagoške metode odavno bi diskvalificirale bilo kog ovozemaljskog profesora i ne znam zašto bismo tu trebali biti popustljivi prema navodnom Nebeskom Profesoru. Kao da ovom svijetu nije dovoljno patnje, pa im treba još i moja. Kao da je potrebno godinama patiti da bismo nešto o nečemu naučili.

Katolici će čak moje zalaganje za eutanaziju vjerojatno nazvati onom pseudointelektualističkom frazom ”kultura smrti”. Čim se netko zalaže za slobodu, njima to znači zalaganje za smrt.

Prema njima, ja vlastitom eutanazijom prizivam smrt koja ionako već dolazi i gazi cijelo moje biće.

Ali oni su većina i često će reći kako više ne žele da manjina terorizira većinu. O kakvom teroru točno govore – nemam pojma. Ako želite znati što je teror, onda trebate upoznati stvarne ljude koji prolaze upravo ono što sam opisivao. Nije moj primjer tek neka puka spisateljska izmišljotina, ona je stvarnost koju prolaze doslovce deseci milijuna ljudi.

Da odmah bude jasno, ja se ne zalažem za to da se društvo rješava onih od kojih više nema koristi. Žele li ljudi živjeti, pa makar i patili, to je njihovo ljudsko pravo. Ja samo želim prestati živjeti onda kad patnja preplavi svaki daljnji smisao mog življenja.

Iako volim uživati u životu, nisam hedonist. I ne zalažem se za pravo na eutanaziju zato što sam, eto, neki koji od života traži samo dobro.

Moj osnovni etički stav – koji vuče antičke korijene – jest da čovjek prije svega treba imati neku svrhu unutar svoje društvene okoline. Ne mogu zamisliti sebe kao nekoga tko ne da samo više nije koristan, nego je balast u svakom smislu te riječi (osim što neki starački dom zarađuje koju kintu na meni).

Soba mi je ispunjena fotografijama, koje su za mene samo besmislene mrlje na zidu. Sve što znam jest da me nekada jako boli, nekada dolje, nekada lijevo gore, nekada sve živo. I da su često pored mene neke žene u svijetloplavom, koje me strpljivo peru, hrane, mijenjaju mi pelene i zabrinuto gledaju tragove na mom tijelu

Patnja nekada stvarno može imati neki smisao, ali ga ja u gorenavedenom primjeru ne vidim.

A nije problem u mojim očima.

Niti vidim da bi se oni krhki vjerski osjećaji, tako skloni (samo)ozljeđivanju, uopće mogli povrijediti ako ljudi ne žele više patiti.

Ako ne žele da im tamo neki Bog određuje koliko moraju živjeti i onda kroz njihovu patnju dijeliti brutalne lekcije ljudima čija je sva krivnja u tome da su članovi iste obitelji.

Vi koji ste katolici imate pravo živjeti sve dok vas ”Bog ne pozove k sebi”. Buljite slobodno godinama prazno u strop i praznite svoja crijeva i urin po krevetu (ne, pelene ne mogu sve zaustaviti, vjerujte mi na riječ), jaučite slobodno po cijele noći zbog svih mogućih bolova, možda oni oko vas vole kad moraju trpjeti, možda je Bogu milo što ste spremni na takvu patnju.

Ja to naprosto  N E Ć U.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
  • Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
  • Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
  • Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
  • Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
  • Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
  • Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
  • Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
  • Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika
  • Crkva može biti sretna, Hrvati nemaju pojma o Bibliji

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: A/TEOBLOGIJA Tagged With: a/Teoblogija, Bog, Kongregacija za nauk vjere, smrt, Željko Porobija, život

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT