autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Moltmann u Zagrebu: teolog koji ima zadaću uznemiravati kršćane

Autor: Jadranka Brnčić / 17.12.2017. Leave a Comment

jadranka brncic 2Nas nekolicina studenata teologije i filozofije sastajali smo se ranih osamdesetih na Katoličkom bogoslovnom fakultetu da bismo razgovarali o analogijama između kršćanstva i Marxovih Ranih radova, pa onda, nužno, i Moltmannove i Blochove misli. Moltmannove knjige Teologija nade (1964) i Raspeti Bog (1971) bile su nam glavna literatura na kolegiju Eshatologija (barem kod o. Alfreda Schneidera), a o Ernstu Blochu i njegovoj trotomnoj knjizi Princip nada (1938–1947) slušali smo kod profesora Branka Bošnjaka.

Slutili smo da se ovo potonja otima marksizmu, odnosno da ga uključuje a ne proizlazi iz njega, te da ima neke veze s eshatološkim mesijanizmom zajedničkim svim utopijama koje, uspješno ili ne, dižu revolucije.

Naše susrete, koji, nažalost, nisu potrajali, ohrabrivao je otac Bonaventura Duda. Govorio nam je kako nećemo imati nikakve koristi od naših studija ukoliko sami ne kušamo misliti počev od analogija, odnosno od strukture mišljenja, a ne od gotovih koncepata zatvorenih u vlastitim sustavima.

Vjera je prestala biti glavnim mjestom osobnoga sazrijevanja, a postala – očito – nacionalističkim pitanjem koje prekriva sva druga, pa i ona o besmislu ratovanja i o njegovim žrtvama. Željena demokracija se, pak, sve više otkrivala kao perfidan način provedbe diktature u kakvoj bi, bojim se, i Crkva rado sudjelovala

Bilo je to vrijeme kada nas je o. Jerko Fućak na biblijskim susretima učio da čitamo tekstove i ne čekamo da nam ih tkogod drugi tumači.

Bilo je to vrijeme kada je Josip Turčinović planirao objavljivati kapitalna teološka djela: Bartha, von Balthasara, Bonhoeffera, Chenua, Chardina, Congara, de Lubaca, Gutierreza, Metza, Bultmanna te, dakako, Moltmanna.

Bilo je to vrijeme kada je teologija zadobivala svoje mjesto: smjela je dekonstruirati tradicionalne teološke koncepte, prericati ih suvremenim i razumljivim jezikom, biti pluralistička u sebi te svijetu tumačiti istine usidrene u transcendenciji, a vjernicima ne više neprijateljski, nego suradnički svijet. ”Drugoga puta nema“, složili bismo se s fra Tomislavom Jankom Šagi-Bunićem.

Bilo je to vrijeme kada su nam Dokumenti Drugoga vatikanskog koncila bile svakodnevne teme, kad nam se činilo da je Crkva širom otvorila vrata kako bi Duh Sveti strujao kroz nju te, naposljetku, kako voljeti Boga možemo ne samo svim srcem i snagom, nego i svim umom svojim. Činilo nam se da počinje novo vrijeme i da su sve mogućnosti boljega svijeta otvorene. Osjećali smo se nadahnutima i ponesenima.

Sada vidim da je to bilo povlašteno vrijeme te da smo to bili i mi. Povlašteni ne samo mladošću.

Taj proces otvaranja, promišljanja, rasta u vjeri među koncilskim kršćanima nije zaustavio rat, nego – način na koji se govorilo i govori o ratu.

Vjera je prestala biti glavnim mjestom osobnoga sazrijevanja, a postala – očito – nacionalističkim pitanjem koje prekriva sva druga, pa i ona o besmislu ratovanja i o njegovim žrtvama. Željena demokracija se, pak, sve više otkrivala kao perfidan način provedbe diktature u kakvoj bi, bojim se, i Crkva rado sudjelovala.

Za Moltmanna je kršćanstvo mnogo više – mesijanski pokret za sve koji još vjeruju u potencijale čovjeka za pravednost, ljubav i slobodu

Kako bi nam danas dobro došao jedan takav oslobađajući govor kao što je Moltmannov da nas podsjeti kakva je radikalna revolucija Evanđelje!

Zahvaljujući Hrvatskome filozofskom društvu, posebice Ani Maskalan, Hrvoju Juriću i Zoranu Grozdanovu – zaslužnome da su, u izdavačkoj kući u Ex libris u Rijeci, objavljene mnoge knjige što ih Turčinović nije uspio objaviti, uključujući, dakako, i Moltmannove – ovih nam je dana doista Jürgen Moltmann bio gost u Zagrebu.

Na interdisciplinarnom simpoziju ”Reformacije i revolucije”, organiziranom od 14. do 16. prosinca 2017. povodom 500. obljetnice protestantske reformacije i 100. obljetnice Oktobarske revolucije (a Moltmann bi tomu dodao i 40. obljetnicu Blochove smrti), izlaganja je održalo pedesetak znanstvenika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Slovenije i Srbije, među njima i Moltmann koji je, na primjeru Ernst Blochove misli i života, govorio o sprezi mesijanizma i socijalizma. Dan ranije Zoran Grozdanov s njim je vodio razgovor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na temu: ”Revolucija, vjera i budućnost“.

Premda je utjecaj ovoga njemačkog protestantskog teologa svoj vrhunac imao zahvaljujući svojim ranim (spomenutim) djelima i javnom angažmanu – uvelike je utjecao na teologiju oslobođenja i druge revolucionarne teološke i religijske pokrete – i sada, kao stari gospodin s navršenih devedesetijednu godinu, spora govora i hoda, ali britke i jasne misli, i ne bez duhovitosti, itekako ima što reći onima koji žele čuti, posebice nama, pripadnicima Katoličke Crkve koja kršćanstvo ponovno zatvara u uske okvire religije.

Za Moltmanna je kršćanstvo mnogo više – mesijanski pokret za sve koji još vjeruju u potencijale čovjeka za pravednost, ljubav i slobodu.

U naše dane Crkva se u nas ne bavi razumijevanjem i provođenjem Isusove revolucije. Više ju brine vlastito samoodržanje nego ljudi tjeskobni zbog trajnoga nadiranja aveti iz prošlosti i nadolaženja moguće, katastrofične budućnosti.

Ne ulazi u dijalog ni sa suvremenom teologijom (izuzev možda u specijaliziranim teološkim časopisima), niti s drugim duhovnim sustavima, pa ni, primjerice, s ekološkim pokretima, neuroznanošću ili kvantnom fizikom, a kamoli s traženjem načina da radikalno bude s marginaliziranima, diskriminiranima i odbačenima te upre svoje snage zajedno s drugima (posebice s nevladinim građanskim udrugama koje transparentno djeluju te tako bivaju savjest društva) da očuvamo našu ljudskost i ovaj naš dom – Zemlju.

Podsjetio nas Moltmann da Crkva ne treba donositi utjehu vjernicima nego ih uznemiravati, trajno ih razoružavati od predodžbi o Bogu te poticati na otvorenost za Njegovu prisutnost svim ljudima, posebice za one koji trpe nepravdu i nasilje. Bog je s njima, a pravovjerni i uvjereni u svoju pravednost ga, zapravo, ni ne trebaju

Utopiji je dostatno dati mjesta da ne bi bila više puka utopija, no odustajemo li unaprijed i prije pokušaja, riskiramo utopiju pretvoriti u distopiju.

Ne samo da osobe od autoriteta u Crkvi ne potiču mlade da misle, nego im poslužuju gotove odgovore gotovo o svemu: od toga kako moraju živjeti preko toga kojoj se politici prikloniti pa sve do toga kako smiju razumjeti ono što čuju te što moraju misliti. Ako uopće smiju misliti… A ”misliti znači prekoračivati“ piše na Blochovu grobu.

Moliti znači otvoriti oči i gledati što se događa, što dolazi: opasnosti i mogućnosti. Misliti, pak, znači biti budan, duhom prisutan nadi, eshatološkoj i revolucionarnoj nadi čija budućnost počinje sada.

Isus je u naše dane razapet na križu s barem dva krupna čavla: nacionalizmom slijepim za žrtve i neoliberalnim kapitalizmom nezainteresiranim za čovjeka.

Podsjetio nas Moltmann da Crkva ne treba donositi utjehu vjernicima nego ih uznemiravati, trajno ih razoružavati od predodžbi o Bogu te poticati na otvorenost za Njegovu prisutnost svim ljudima, posebice za one koji trpe nepravdu i nasilje. Bog je s njima, a pravovjerni i uvjereni u svoju pravednost ga, zapravo, ni ne trebaju.

Usred teologije oslobođenja, o kakvoj svjedoči Biblija pozivajući nas na djelovanje, stoji teologija žrtve. Bog nije ”nije ravnatelj kazališta, nego je usred naše ljudske drame“. Istina ne oslobađa tek grešnike koji ispovijedaju svoje grijehe, nego i žrtve kad im se da prigoda da govore o onome što su propatili kako bi opet mogli hodati uzdignute glave i oprostiti. A žrtve zacijelo nemaju nacionalnost.

Usred teologije oslobođenja, o kakvoj svjedoči Biblija pozivajući nas na djelovanje, stoji teologija žrtve. Bog nije ”nije ravnatelj kazališta, nego je usred naše ljudske drame“. Istina ne oslobađa tek grešnike koji ispovijedaju svoje grijehe, nego i žrtve kad im se da prigoda da govore o onome što su propatili kako bi opet mogli hodati uzdignute glave i oprostiti. A žrtve zacijelo nemaju nacionalnost

Podsjetio nas Moltmann da se o pošastima neoliberalnoga kapitalizma ne može govoriti samo na razini simptoma, a marksizam tek tako baciti u ropotarnicu (potisnutih, čak zabranjenih) sjećanja zajedno s propalim projektom jugoslavenskoga socijalizma. Tražiti nam je nove putove nenasilne revolucije.

Euharistija je spomen-čin koji nas iznova poziva u pashalno otajstvo, a ono je u srcu svake istinske revolucije. Drugim riječima: mjerilo pobune je najponiženiji čovjek, a alternativa i bogatstvu i siromaštvu jest zajedništvo. Kako reče Entoni Šeperić, sudionik skupa, mi kršćani trebali bismo se zalagati za ”euharistijski socijalizam“.

Podsjetio nas Moltmann da slaviti Isusovo rođenje ne znači tek sjećati se davnoga događaja u Betlehemu, nego slaviti slobodu i radost života.

Podsjetio nas da vjerovati u uskrsnuće znači sudjelovati u Božjem stvaralačkom činu buđenja novoga stvorenja. Nada se ne odnosi na neki drugi svijet, nego na ovaj ovdje, na otkupljenje ovoga, našega svijeta. Uskrsnuće je ponovno rođena energija života u svijetu ponovno rođenih ljudi. A i svih stvorenja.

Još tekstova ovog autora:

  • S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
  • Želim li da se svijet promijeni?
  • Prostor za trećeg(a) – opće dobro – u dijalogu
  • Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
  • Susret s Irinom iz Mariupolja
  • Bio nam dobar Prelazak!
  • Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
  • Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće
  • Sretna još jedna ili nova 2.0 godina
  • Valja se zaštititi od utjecaja kaotičnog

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: Biblija, Bog, Bonaventura Duda, budućnost, Crkva, demokracija, dijalog, Entoni Šeperić, eshatoligija, euharistija, Evanđelje, Ex libris, Isus, Jadranka Brnčić, Jerko Fućak, Josip Turčinović, Jürgen Moltmann, kršćanstvo, ljubav, marksizam, nada, Parrhēsia, pravednost, rat, revolucija, socijalizam, teolog, teologija, uskrsnuće, vjera

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT