autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Mrtvi žele mir jer u našim sjećanjima svatko od njih ima ime

Autor: Ivana Šojat / 18.11.2021.

Ivana Šojat

Ivana Šojat

Vani je rat. Ta mi misao remeti želju da danas pišem o Vukovaru. Televizor je upaljen, slušam staloženu, razboritu Jasenku Domaš koja veli: ”Ne smijemo nikada zaboraviti da su prvo gorjele knjige, a zatim i ljudi”.

U njezinim je riječima nastanjenim zlogukom vatrom istina koja se ne stišava. Osobito ako je prešućujemo. Istina poput gladne zlatne ribe povremeno isplivava na površinu. Da je nahranimo sluhom vlastita razbora. Kao i sad, nakon promocije moćne knjige Zelde Schneurson ”Svatko od nas ima ime”.

Vani je buka. I to pomišljam. Ljudi se tuku, mlate riječima, mišljenjima gađaju kao betonskim blokovima, nevidljivim. Po nama pljušte nevidljive bombe. Ginemo u valovima, ustajemo i mrtvi hodamo, hinimo da smo ljudi.

Zato mi na pamet padaju riječi Spasitelja u kojeg se mnogi kunu, a ne razumiju Ga kad (parafraziram) veli kako se ne treba bojati onih koji ubijaju tijela, nego onih koji ubijaju duše.

Teško je racionalno pisati o Vukovaru onima koji se od rata još nisu oporavili. Zato što se nitko nije potrudio pomoći im da se oporave, zato što slanje u mirovinu mladića od dvadeset i nešto ili trideset godina nije metoda liječenja traume, nego ušutkavanje, guranje pod tepih

Pomišljam kako je danas daleko najteže govoriti o Vukovaru, Škabrnji, Pakracu, Osijeku, Slavonskom Brodu, Karlovcu, o svima njihovima koji su svojom strahotnom smrću potpuno izmijenili naše poimanje čovjeka i smrti.

Dežulović je pokušao. Opetovao je psovku kako bi ukazao na prokleto tvrdoglavu namjeru nekih da Vukovaru ne dopuste sudbinu Feniksa, nego ga svedu na upokojeno stanje kojim će se u nedogled služiti kao propusnicom u nedvojbeno, golemo domoljublje.

Previše ih se uhvatilo za psovku, previše ih je mimoišlo istinu. Namjerno ili slučajno. Gazili su Dežulovića. Danima. Na svim razinama: od najviših državnih dužnosnika, do psovkom osupnutih ”malih ljudi”.

Valjda zato što je doista prokleto teško pisati o Vukovaru i ne zaglibiti u krajnostima, u rubnim točkama patetike i njoj dijametralno suprotstavljene psovke.

Čak i ako je svakom normalnom gadljivo gledati kako u ratu nigdje aktivno prisutni sad vijencima i svijećama sakupljaju najjeftinije političke bodove s rukom na srcu, oni koji si ne mogu ni pojmiti kako je mladost provesti u mrzlom blatu rova, zagušljivom sumraku podruma, uz zvuke pištanja svih kalibara koji ljude i kuće brišu s lica zemlje, kako je sakupljati raskomadane mrtve.

Teško je racionalno pisati o Vukovaru onima koji se od rata još nisu oporavili. Zato što se nitko nije potrudio pomoći im da se oporave, zato što slanje u mirovinu mladića od dvadeset i nešto ili trideset godina nije metoda liječenja traume, nego ušutkavanje, guranje pod tepih.

Zato što su Vukovar neki doista pretvorili u svoj poziv i nepresušan izvor prihoda. Jer ima ih koji doista žele (zbog vlastite koristi) Grad svesti na grobnicu i konzervirati ga takvog kako bi u nedogled prodavali svoje nemušte ”stihove” ili ”proze”, papagajski ponavljali tužbalicu o ”braniteljima gurnutim na margine”, ”zaboravljenom Domovinskom ratu”.

Premda su oni znali profitirati dok su se neki branitelji (mnogi) ubijali u očaju, ne tražeći stručnu pomoć zbog društva koje sve koji su se ikad obratili psihijatru smatra luđacima. Ili zato što su ih učili da ”muškarci ne plaču”. Nitko im nije stigao objasniti da je doista svakom iole normalnom teško suočiti se s transformacijom čovjeka u zvijer i nastaviti dalje bez straha.

Moji prije trideset godina izginuli prijatelji zaustavljeni u mladosti stoje u mjestu, dok mi preostali polako, sve stariji putujemo u smrt polako, kao svijeće

Vani je rat. Tučemo se i trgamo zbog cjepiva, postojanja ili nepostojanja virusa, zbog maski, domoljublja, vremena, plaća, stranaka, ideologija, prava žena, prava na pobačaj, prava na prava, obaveza na obavezu, dužnosti i slobode, smišljamo nove razloge za rat na društvenim mrežama. I onda se čemerni pitamo čemu rat, otkuda rat. Kao da smo vansebni u vlastitim glavama.

A vani je rat. Drukčije vrste. Nekako podmukliji, proračunat. I tutnji Albinoni. Molski se rasteže Adagio u povorku tuge koja mi se u studenom uvijek vraća kao daleko odbačeni bumerang. I svake me godine udara sve jače, protivi se tvrdnji kako vrijeme liječi sve rane.

Moji prije trideset godina izginuli prijatelji zaustavljeni u mladosti stoje u mjestu, dok mi preostali polako, sve stariji putujemo u smrt polako, kao svijeće.

Moji prije trideset godina poginuli prijatelji danas su nekako stostruko nesretniji – mlade ih, zaustavljene u kretnji neki već trideset godina koriste kao monete za jamstva vlastitih, šupljih domoljublja.

Ničija nije gorjela do zore. To mi sad pada na pamet. Gotovo kao psovka. Zbog gnjeva u kojem neki tako postojano životare i drugima ga nameću kao jedini jezik tuge koja je zapravo nijema. Nijema kao i mrtvi kojima bukači u usta stavljaju bombastičnost poziva na osvete ili mržnje.

Mrtvi žele mir. Sebi i živima. Živima žele život. Dug i spokojan u radosti. Znaju da u našim sjećanjima svatko od njih ima ime.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Svijet kao kolektivna svijest u ambisu povratka divljaštvu
  • Važne su igre. I kruh. Osobito ako nas uskoro zaskoči glad
  • Civilizacijski se obrušavamo u ambis
  • Matijanićev kraj čudovišno progovara o našem društvu
  • Od Bacha do Žmegača
  • Žene moraju uložiti stostruko više truda da bi išta postigle
  • Svijet (a)moralno tone, a probudit će se kad stigne do dna
  • U Ukrajini ginu ljudi, u Rusiji istina
  • Ljude se uvijek može preko noći pretvoriti u štakore
  • Božić je, a sve više vojnika

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: BUDIMO PAMETNI Tagged With: Budimo pametni, Dežulović, Ivana Šojat, mir, mrtvi, rat, Škabrnja, Vukovar

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT