autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Na što mislim kad mislim Vukovar

Autor: Ante Žderić / 03.11.2021.

Ante Žderić

Ante Žderić

Posljednja tri desetljeća u hrvatskom je društvenom prostoru mjesec studeni obilježen sjećanjem na žrtve Domovinskog rata, s posebnim naglaskom na Vukovar i Škabrnju.

Svijeće u prozorima i duž ulica u selima i gradovima s imenom Grada Heroja, mimohodi i kolone sjećanja, cvijeće, zastave, trube i govori.

Sve je to postalo dio identiteta ovog pomalo sumornog jesenskog mjeseca i posve potisnulo kulturu sjećanja na druge važne povijesne događaje iz bliže i starije prošlosti, kao što je kraj Prvog svjetskog rata (11. studenog). Ili na događanja suvremenog vremena.

Vukovar i Škabrnja (p)ostali su sinonimi ratnog stradanja i podmukle agresije koja se te vlažne jeseni 1991. godine okomila na hrvatske građane, njihove živote, zdravlje, sreću i budućnost. Teško je pojmove poput Vukovara i Škabrnje ne povezivati s ratom, ubijanjem, zločinima, razaranjem i uništavanjem, što je razumljivo. No tu ne bismo trebali stati.

Njegovati kulturu sjećanja dio je uljudbe koja čini važan dio našeg identiteta te pedagoškog nastojanja da se iskaže počast palima i uči mlađe generacije o ratu i žrtvama koje su u njemu pale, ne radi osvete i vječnog prozivanja krivaca, već radi odgoja za mir i pravdu.

Čim prođe obljetnica, oni se vrate svojem svakodnevlju u kojemu moraju živjeti s traumom koju su preživjeli. Oni koji su bili sretni pa su preživjeli. Kalvarija ovog grada živi u njima i oni s njom

Nerijetko su vukovarske komemoracije služile i za političke obračune maskirane u zaprečavanje prolaska do groblja političkim neistomišljenicima. To je bacilo sjenu na pijetet prema vukovarskim žrtvama, što je nedopustivo i krajnje ponižavajuće i za mrtve i za žive Vukovarce. I za svakog čovjeka koji drži do svog ljudskog dostojanstva.

U tom kontekstu pitanje Vukovara nakon sredine studenog kao da padne u neki drugi plan. Nakon što svijeće dogore, cvijeće uvene, a svjetla se ugase, stanovnici ovoga grada i kraja vraćaju se svakodnevnici, koja nije ni malo optimistična.

Nekako, čini se da svake godine nakon 18. studenog i Vukovar potone u zaborav. U neki kolektivni san. Ostane budan samo u srcima i mislima onih koji u njemu žive, posebno onih koji su u ratu izgubili svoje najmilije.

Čim prođe obljetnica, oni se vrate svojem svakodnevlju u kojemu moraju živjeti s traumom koju su preživjeli. Oni koji su bili sretni pa su preživjeli. Kalvarija ovog grada živi u njima i oni s njom.

Kad padne mrak 18. studenog, ostanu svjetla lampiona. Nad Vukovarom ostane mrak. Do neke sljedeće obljetnice ugase se svjetla. Ostane tragedija grada kao potencijalni plijen političkih grabežljivaca, za kojim je tako lako posegnuti jer su rane još svježe i bole.

Ratna razaranja, poslijeratna kriza, društvena nepravda, tržišne promjene, netransparentna privatizacija i, uopće, izostanak bilo kakve ozbiljne brige za ovaj grad i njegove ljude, doveli su do egzodusa stanovništva.

Vukovarsko-srijemska županija prednjači po depopulaciji, gubitku stanovništva. Kao i čitava istočna Slavonija. Razoreni Vukovar obnovljen je nakon rata. Ali, (p)ostao je ušminkana fasada polupraznog životnog prostora.

Ne želim misliti Vukovar samo i isključivo u kontekstu Domovinskog rata i žrtve koju je ovaj grad podnio. Vukovar ne smije svoj identitet graditi samo i isključivo na slici iz 1991., na komemoracijama na gradskom groblju, Ovčari, Veleprometu i bolnici. To jest u središtu identiteta ovog grada, ali Vukovar želim misliti i po njegovim živim stanovnicima, djeci, mladima, umjetnicima, sportašima, društvenim djelatnicima i sl.

Ovaj grad ne smije postati samo velika memorija tužnog i ponosnog sjećanja na krvavu prošlost. On se mora preobraziti u grad perspektive i budućnosti. U grad života i suživota, gospodarskog rasta i izgradnje, u regionalno urbano središte koje uspješno usklađuje svoju prošlost i budućnost. Usuđujem se misliti i moliti za takav Vukovar.

Misli mi u studenom posebno lete Vukovaru. Život je takav da te tijekom godine kojekuda odvuče i vrijeme učini svoje. Valjda tako treba biti.

Svake godine dođe i taj Dan sjećanja, u kojemu ovaj grad i njegova tragična prošlost iz Domovinskog rata na neko vrijeme isplivaju iz zaborava.

Ne trebam ni spominjati one koji još uvijek tragaju za istinom o sudbini svojih bližnjih koji su nestali u ratnom vihoru. Tragaju za istinom i njihovim kostima, kako bi se i oni imali gdje isplakati, barem na današnji dan i o svetkovini Svih svetih. Kad se nakazno zlo nacionalizma sručilo na jedan grad, tuđu je djecu poslalo u smrt.

Misli mi lete Vukovaru. I to živima. To je moj narod. To su moji ljudi. Mrtvima je tamo lakše nego njima. Mrtvi su iznijeli svoj križ do vrha Kalvarije, zvao se on Ovčara, Velepromet, bolnica ili nekako drugačije.

Kad padne mrak 18. studenog, ostanu svjetla lampiona. Nad Vukovarom ostane mrak. Do neke sljedeće obljetnice ugase se svjetla. Ostane tragedija grada kao potencijalni plijen političkih grabežljivaca, za kojim je tako lako posegnuti jer su rane još svježe i bole

S pijetetom spominjem mrtve, ali – kao čovjeku su mi važniji – živi. Vukovar, kao i svaki drugi grad i mjesto, nisu samo zgrade i mrtve kosti, to su – u prvom redu – živi ljudi. Meni je dobro živih važnije od lijepo okićenih grobova mrtvih, iako ni to nije nevažno.

Mrtvima ne treba ni jelo ni stan ni plaća. Oni ne trebaju školovati djecu i uputiti ih u život, dati im kruh ili platiti režije. Mrtvi nisu kao umirovljenici, koji trebaju primanja koja su zaradili za vrijeme svog radnog vijeka i koja će im osigurati dostojanstvenu starost. Sve to živima treba. I još puno toga.

Misli mi lete Vukovaru. Htio bih tamo vidjeti obične ljude. I političare, izmiješane s narodom, ne u prvom ešalonu na misi i u Koloni sjećanja. Ljude iz naroda i za narod. Za sve građane.

Društvo koje živi u prošlosti i od prošlosti – nema budućnost. Ono se vrti u začaranom krugu sjećanja koje iscrpljuje. Pijetet ne smije biti trijumfalizam zbog konačne pobjede u ratu, koji je poodavno završio. On mora biti odraz naše ljudskosti, izdizanja iznad logike mržnje i osvete te znak naše usmjerenosti prema budućnosti. Isto tako, to smo više ljudi što više priznajemo žrtve druge strane u ratu.

Razoreni grad i rijeke krvi i suza vječna su opomena da se nikakve velike ideološke tvorevine ne mogu graditi na tuđoj nesreći. Prezirem svaku ideju nekih velikih Srbija, velikih Hrvatskih ili bilo kojih trećih zemalja.

Svaka je ideologija zlo maskirano u neko veliko dobro, zlo koje u ponor na kraju uvijek odvede vlastiti narod. To nas je naučila povijest.

Ne priznajem države ni organizacije koje pate za tim da budu ”velike”. Veličina zemlje i naroda nije u veličini teritorija koji obuhvaća. Priznajem samo čovjeka kad je velik po svojim djelima ispunjenima dobrotom, na dobro svih ljudi.

Misli mi lete Vukovaru. To je moj narod. To su moji ljudi. I mrtvi i živi.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Naš milosrdni Otac nije nacionalni ili teritorijalni bog
  • U kockanju s politikama, Crkva je, dugoročno, uvijek gubila
  • Evanđelje je dijametralno suprotan ideologiji Jasenovca
  • Zlo kao metafizička i povijesna stvarnost
  • Rat i nasilje fetiš su mitomanski nastrojene ideologije
  • Prošlo je vrijeme kada je Crkva mislila namjesto čovjeka
  • Zlo majora Tepića se ne da maskirati
  • Nikakva agresija ne može opravdati ”naš zločin”
  • Epidemiolozi i virolozi ipak znaju više od onih koji surfaju
  • Ne lažite sebe da ste vjernik jer Boga ne zanima statistika

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: SVJEDOK SVJETLA Tagged With: Ante Žderić, Domovinski rat, kultura sjećanja, Škabrnja, Svjedok svjetla, Vukovar

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT