Nacionalističkom ludilu mora doći kraj

Ljeto je 1941.

Hrabri hrvatski domoljubi koji dolaze na vlast u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kreću u obračun s glavnim krivcima za sve svoje probleme. Zbog diktature kralja, samovolje političara i batinjanja žandara, sviju redom srpske nacionalnosti, odlučili su se na nevjerojatan čin hrabrosti.

Naoružani do zuba puškama, pištoljima, noževima i maljevima započinju masovni teror nad nedužnim i golorukim stanovništvom. Njihov bijes i osvetu najvećim će dijelom osjetiti siromašni seljaci, žene i djeca. Drugim riječima, svi oni koji s kraljem, politikom i policijskom represijom nisu imali ama baš nikakve veze. Svi će oni stradati samo zato što su bili Srbi.

S metkom u čelo ili rafalom u tijelo obračunali su se sa staricama i starcima, nerijetko starijima od 80 godina. A koji s gore spomenutim ratnim zločincima i huškačima nisu imali nikakve veze. Svi će oni stradati samo zato što su bili Srbi

Ljeto je 1995.

Zbog postupaka srpskih političara iz Knina i Beograda koji su (svoj) narod nekoliko godina ranije zatrovali mržnjom i organizirali oružanu pobunu u Hrvatskoj, zbog zločina koje su počinile srpske (para)vojne formacije predvođene raznim Martićima i Mladićima, zbog govora mržnje raznih Šešelja i Vučića, hrabri hrvatski domoljubi svoju su nevjerojatnu hrabrost odlučili pokazati na najopasnijem protivniku.

S metkom u čelo ili rafalom u tijelo obračunali su se sa staricama i starcima, nerijetko starijima od 80 godina. A koji s gore spomenutim ratnim zločincima i huškačima nisu imali nikakve veze. Svi će oni stradati samo zato što su bili Srbi.

Ljeto je 2019.

Zbog odrastanja i školovanja u atmosferi mržnje i netolerancije, relativizacije i veličanja genocidnog režima, slavljenja zločinaca kao heroja, i traženja krivaca uvijek u drugima, a nikada u sebi, pojavila se nova generacija hrabrih hrvatskih domoljuba. Poput svojih prethodnika i oni hrabrost pokazuju tamo gdje je to najopasnije, i prema onima koji evidentno rade najveće probleme.

Kako dakle drugačije, nego nevjerojatnom hrabrošću, nazvati uništavanje nečijeg automobila samo zato što ima beogradske tablice? Ili prebijanje mladića, koji je umjesto u Grčku, ili na neki kruzer, odlučio doći konobariti u Hrvatsku. Nije li već mladićevo srpsko podrijetlo dovoljan argument da napadače proglasimo hrabrim hrvatskim domoljubima? A što tek reći o četi hrvatskih junaka koji, skrivenih lica, upadnu u kafić u kojem se gleda nogometna utakmica i prebiju sve što im se nađe na putu.

Desničarski portali i neki hrvatski političari našli su naravno i opravdanje za ovaj hrabar čin. U tom kafiću se navodno pjevaju četničke pjesme. Ali, zanimljivo, ovi hrvatski junaci se nisu namjerili na te pjevače-četnike, kad ih je na istom mjestu bio veći broj, nego su se u njihovu hrabrost morali uvjeriti oni najopasniji – žene i djeca. Samo zato što su Srbi.

Pošto su, koliko god nas netko uvjeravao u suprotno, mržnja i agresivnost u Hrvatskoj odavno prestali biti incidentne pojave. Najveći problem je što mržnju i agresivnost na svojoj koži ne osjećaju samo Srbi

Kao što sam se sramio takvog hrvatskog domoljublja, i takvih hrabrih Hrvata iz 1941., sramim ih se jednako i danas. Ali sram pa čak i nedvosmislena verbalna osuda više nisu dovoljni.

Pošto su, koliko god nas netko uvjeravao u suprotno, mržnja i agresivnost u Hrvatskoj odavno prestali biti incidentne pojave. Najveći problem je što mržnju i agresivnost na svojoj koži ne osjećaju samo Srbi.

Osjećaju ih svi koje, oni koji mrze i koji su agresivni, doživljavaju drugačijima od sebe. Zbog toga se sudovi, političari i ostali utjecajni faktori u društvu protiv takvih pojava moraju boriti svim sredstvima. Radikalno i beskompromisno. Dok ne bude prekasno. Ne (samo) za Srbe, nego za sve nas “drugačije”.

Jer, srpski će konobari otići konobariti negdje drugdje, srpski će se turisti otići sunčati negdje drugdje, i zvezdaši će utakmice početi gledati negdje drugdje. A tada će na red doći, drugačiji i nedovoljno dobri, Hrvati. I zato, ako mi još danas ne stanemo u obranu Srba, i svih ostalih koji se u Hrvatskoj ne osjećaju sigurno, sutra našu sigurnost više neće imati tko braniti.

(Prenosimo s portala NET.hr).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Rat je postao opsesija. Političari ignoriraju mirotvorce
• Predsjednice, više nije smiješno. Zaslužujete jasnu osudu
• Europa je ponosna na antifašističku borbu. Što je s Hrvatskom?
• Laž je da su Hrvati u prvu Jugoslaviju uvućeni silom
• Za što su točno ”spremni”?

» Svi tekstovi ovog autora