Nacionalna prošlost u kategorijama dobra i zla

Participacija građana u demokratskim procesima, što je jezgra demokracije, ovisi o njihovom razumijevanju tih procesa o čemu ih izvještavaju političari i osobe od velikog autoriteta u zajednici (na primjer, svećenici) svojim javnim priopćenjima i mediji.

Mediji prenose i interpretiraju izjave političara i istaknutih građana koji se pojave u javnom prostoru te dajući svoj kritički osvrt na sadržaje bitno doprinose formiranju javnog mnijenja i društvenih vrijednosti.

U pluralističkom društvu imamo više diskursa i važno je da svi imaju javni prostor.

Međutim, postoje ideje i ideologije koje su u progresivnim društvima proglašene nepoželjnim (homofobija) ili protuzakonitim (negiranje holokausta) i kojima se ne dopušta cirkuliranje u javnosti.

Sliku svijeta koju danas dijele globalizirani građani većim dijelom konstruiraju mediji opisujući, više ili manje objektivno, događaje iz stvarnosti. Stvarnost iz medija je obojena subjektivizmom novinara, sudionika i svjedoka događaja, njihovim ideološkim pretpostavkama i raznim političkim i ekonomskim utjecajima i pritiscima.

Nekad je taj rascjep između stvarnosti i medijske interpretacije/slike neznatan i mali, a nekad je tako veliki da je ta interpretacija zapravo laž.

Mi svi smo konzumenti raznih medijskih sadržaja i u našem mentalnom svijetu stvarnost, zbilja, realnost je često onakva kakvom je prikazuju vodeći mediji.

Neovisno o tome što je naša percepcija bitno subjektivna i neovisno o tome što je političkim interesima i idejama obojena naša slika svijeta, postoji i fizička stvarnost koja je bitna, koju ne smijemo zanemariti jer zajedno s drugim elementima utjecaja sudjeluje u konstrukciji političke i kulturne stvarnosti koja određuje sudbinu zajednice i društva.

Čudi me da svoju crkvu kćer, svoju sestru, ogranak Vatikana, što jest Katolička Crkva u RH, taj sveti centar ne upozori na štetu koje ona čini svojem narodu miješajući dobro i zlo na način da zlo proglašava dobrim

Postoje i dobro i zlo s bezbrojnim prijelaznim nijansama neovisnim o našoj mogućnosti spoznaje ili razlikovanja tih kategorija.

U hrvatskoj svakodnevici doživljajni odmak od stvarnosti je često značajan, a po pitanju činjenica iz Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata progresivan, što je problem.

Distorzija činjenica u nekim segmentima pisanog svjedočenja i kolektivnog sjećanja je alarmantna. Izrazit primjer takve štetne prakse je publikacija Igora Vukića ”Radni logor Jasenovac” i niz sličnih pokušaja revizije povijesti Nezavisne Države Hrvatske na desničarskim portalima kao što su Priznajem.hr ili Narod.hr.

Što je motiv takvih aktivnosti?

Uglavnom se radi o pokušaju propagiranja jednog subjektivnog i krajnje krivog narativa kojim se nastoji ”oprati” nacionalna prošlost što, naravno, nije moguće; pri tom se psihodinamski ne radi o osjećaju krivnje ili projekcije agresije iz osjećaja krivnje, već o nerazlikovanju, zbrci dobra i zla.

Prošlost je prošla i ostala je u vremenu kojeg više nema i na koje ne možemo utjecati. Svaki pokušaj mijenjanja prošlosti u sadašnjost je jalovo laganje koje oštećuje, i pojedinca, i nacionalno biće.

Štoviše, mi ne živimo usamljeni kao Pale sam na svijetu, pored nas su druge grupe ljudi, nacije i narodi koji nas se sjećaju, koji pamte doba Drugog svjetskog rata o kojem danas postoji kakav-takav konsenzus u civiliziranom svijetu.

Svaki takav pokušaj izbavljenja hrvatske nacije iz ralja loše ustaške prošlosti je osuđen na propast i opterećuje društvo i onemogućava razvoj i pojedinaca i cijele grupe.

Prošlost se ne može negirati ili prekrajati, ona se može samo prevladati uvidom, prihvaćanjem odgovornosti i pokajanjem i javnom isprikom (ja to odgovorno ateistički tvrdim).

Uloga medija u ovom procesu je od velike važnosti kao i politička volja koje trenutno nema dovoljno.

Postoji još jedan kobni moment u hrvatskoj sadašnjosti koji ozbiljno metafizički zaoštrava borbu dobra i zla u nacionalnom biću Hrvata.

Nužno je što prije obuzdati i zaustaviti povijesni revizionizam koji provodi Katolička Crkva, čiji predstavnici su glavni bukači koji unazad trideset godina otvoreno i javno zagovaraju rehabilitaciju ustaša pretvarajući ih svojom štetnom alkemijom u hrvatsku vojsku što su u Drugom svjetskom ratu bili partizani.

Katolička Crkva, koja se doživljava kao čuvarica hrvatskog nacionalnog identiteta, ovakvim djelovanjem oštećuje hrvatsko društvo.

Mnogi pisci i intelektualci dijelili su svojevremeno strepnju Dostojevskog zbog mogućnosti da Bog nestane iz ljudskih života. To je bilo vrijeme kad je Nietzsche Boga proglasio mrtvim i prevladao ga, proglasio ga nadčovjekom što je zapravo čovjek bez Boga

Nesaglediv je problem kad moralni autoritet s direktnom vezom s božanskim zastupa amoralne i zločinačke ljude i čine.

Znači li to da Boga nema kad njegovi poklisari zastupaju najveće zlo dvadesetog stoljeća u Njegovo ime? Kako to ljude u Hrvatskoj ne čudi i ne straši, bili vjernici ili ateisti?

Mnogi pisci i intelektualci dijelili su svojevremeno strepnju Dostojevskog zbog mogućnosti da Bog nestane iz ljudskih života. To je bilo vrijeme kad je Nietzsche Boga proglasio mrtvim i prevladao ga, proglasio ga nadčovjekom što je zapravo čovjek bez Boga.

Ima li što gore za vjernike? Naravno da ima, i za vjernike, i za agnostike i za ateiste.

Naime, Katolička Crkva u RH, a i neki drugi dijelovi katoličke obitelji, nalaze se desetljećima u specifičnoj bizarnoj poziciji gdje uporno brane neobranjive boje fašista i njihovih pristalica koje su svojevremeno pomagali da bi ovi nekažnjeno, kao najneviniji, proživjeli svoj zemaljski vijek u Južnoj Americi, na primjer.

Pored inkvizicije to je svakako najveći krimen Katoličke Crkve kao takve.

Čudi me da svoju crkvu kćer, svoju sestru, ogranak Vatikana, što jest Katolička Crkva u Hrvatskoj, taj sveti centar ne upozori na štetu koje ona čini svojem narodu miješajući dobro i zlo na način da zlo proglašava dobrim.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Sloboda govora i njeni neprijatelji
• Milanovićev bullying
• Spalimo ih da socijalni radnici dobiju zadovoljštinu

» Svi tekstovi ovog autora