Najutjecajnija trojka tzv. plagijatorskog lobija i suradnici

Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izreklo je mišljenje da je prof. dr. sc. Ante Čović, prorektor Sveučilišta u Zagrebu, opetovano kršio Etički kodeks Sveučilišta dok je bio na Filozofskom fakultetu i stoga Filozofskom fakultetu preporučilo razmatranje stegovne odgovornosti.

Time je postalo bjelodano da je, uz Miroslava Šeparovića iz Ustavnog suda i Pavu Barišića, bivšeg ministra u Plenkovićevoj Vladi, prorektor Čović postao jedan od trojice najutjecajnijih javnih osoba protiv kojih se vodi(o) postupak zbog akademske nečasnosti.

Otpor te trojice izrekama mišljenja Odbora za etiku ili etičkih povjerenstava uglavnom se ne temelji na osporavanju činjenica zbog kojih su prijavljeni.

Objavljivanje etičkih mišljenja o svojim spornim postupcima pokušavaju obustaviti upitnim prigovorima isključivo proceduralne naravi.

Nakon mišljenja Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 9. srpnja o. g. postaje jasnije na koga se točno mislilo, ali se nitko nije usudio to javno reći, kada je prvi put u javnosti izrečen pojam ”plagijatorski lobi”

Prigovori su, primjerice, da Odbor za etiku ”donosi pravno nepostojeća mišljenja” te da Odbor za etiku ”nema pravo razmatrati pojedinačne slučajeve”. Sve uglavnom o proceduri, a premalo ili ništa o činjenicama zbog kojih se vodi(o) postupak na Odboru za etiku ili na etičkim povjerenstvima.

Ono što osobito ne vole prijavljeni zbog akademski nečasnih postupaka je objavljivanje izrečenih mišljenja Odbora za etiku i etičkih povjerenstava.

U aferi s disertacijom Miroslava Šeparovića ”konstruiran” je čitav upravno-pravni vrlo kompliciran, ”pučanstvu” teško razumljiv postupak sa svrhom obustave objavljivanja mišljenja Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju o ”nekorektnom prenošenju, prepričavanju i sažimanju tuđih tekstova” u Šeparovićevoj disertaciji.

I usred tog i takvog postupka neovisni novinar se dokopao izvornog teksta mišljenja Odbora za etilu o ”nekorektnom prenošenju, prepričavanju i sažimanju tuđih tekstova” u Šeparovićevoj disertaciji.

Ocijenivši ”novinarskim testom razmjernosti” važnijim pravo javnosti da zna od nametnutih upravno-pravnih postupaka, novinar je objavio mišljenje Odbora za etiku o Šeparovićevoj disertaciji (pogledati rubriku ”Imam pravo” od 13. siječnja 2018. na portalu Autograf.hr).

A Ured povjerenice za informiranje, Visoki upravni sud i Ustavni sud nastavili su do 21. ožujka 2018. godine voditi potpuno besmislene postupke radi zaustavljanja informacije koja je bila objavljena puna dva mjeseca ranije.

Osim na Barišića, kao na sudionike u ”plagijatorskom lobiju” mislilo se na Miroslava Šeparovića iz Ustavnog suda, prorektora prof. dr. sc. Antu Čovića te na mentore i članove komisija koje su odobravale radove i potpisivale da su ispunjeni uvjeti za izbore u viša znanstvena zvanja, primjerice, na prof. dr. sc. Dubravku Hrabar, Šeparovićevu mentoricu, prof. dr. sc. Aleksandru Korač Graovac, te na Čovićeve mentore prof. dr. sc. Linu Veljaka, prof. dr. sc. Branka Despota, itd. 

Ni prorektor Čović ne osporava prekršaje zbog kojih je prijavljen, nego posredstvom odvjetnika Mara Mihočevića iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs nastoji prigovorima o proceduri na Etičkom povjerenstvu, slično kao i Šeparović, zaustaviti ili barem odgoditi objavljivanje mišljenja Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

I u tom slučaju, kao i u ranijem slučaju Šeparović, pravo javnosti da zna prevladava nad pravom prijavljenog prorektora Čovića da prigovorima na procedure na sjednicama Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu odgađa objavljivanje mišljenja o njegovoj akademskoj nečasnosti.

Prijavljenog Čovića i njegova odvjetnika treba ostaviti da vode postupke radi osporavanja procedura, a mišljenje Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta objaviti.

Mišljenje Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta je da

 ”prof. dr. sc. Ante Čović jest povrijedio članak 17. Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu kad je 2008. godine u svojemu izvještaju kao rezultat istraživanja unutar znanstvenog projekta pokrenutog 2006. godine naveo publikaciju u kojoj se preko pedeset posto teksta sadržaja odnosi na rezultate istraživanja koja nisu provedena u razdoblju u kojemu se projekt odvijao. Riječ je o bugarskom prijevodu i izdanju knjige Etika i bioetika koje se proširuje za dva nova članka, koju je prof. dr. sc. Ante Čović naveo kao novu publikaciju za izbor u zvanje redovnog profesora u trajnom zvanju 2010. godine, premda se preko pedeset posto njezina sadržaja već vrednovalo u čak dvama prethodnim izborima (najprije u formi članka, a zatim i u formi knjige istog naslova na hrvatskom jeziku).”

Da bi čitatelji razumjeli, ne radi se o prepisivanju tuđeg rada, nego o prijavljivanju istog rada u čak tri postupka izbora za viša znanstvena zvanja (napredovanja). No čitatelji će u kolokvijalnom govoru sigurno reći da se radi o čak ”trostrukom autoplagijatu”.

Prema istom mišljenju Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao supotpisnik upitnog izbora u više zvanje Ante Čovića i prof. dr. sc. Lino Veljak je povrijedio ”Načelo jednakosti i pravednosti, specifično članak 7. stavak 2. i stavak 3., jer je suprotno svojim prethodnim odlukama u drugim slučajevima vrednovao tu publikaciju, te time nije osigurao jednake uvjete ostvarivanja profesionalnih obveza, intelektualnih sposobnosti i napredovanja”.

Ni prorektor Čović ne osporava prekršaje zbog kojih je prijavljen, nego nastoji prigovorima o proceduri na Etičkom povjerenstvu, slično kao i Šeparović i ranije Barišić, zaustaviti ili barem odgoditi objavljivanje mišljenja Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

I kao treće, prema istom mišljenju Etičkog povjerenstva: ”… iz očitovanja prof. dr. sc. Branka Despota ishodi da u postupku izbora prof. dr. sc. Ante Čovića, kako izričito formulira: nije pisao, nego je su-potpisao izvještaj u duhu kolegijalnog povjerenja pri kojemu su mogući propusti i previdi čime se potvrđuje da, nažalost, ni prof. dr. sc. Branko Despot nije provjeravao koju publikaciju je u postupku izbora svojim potpisom zapravo vrednovao.”

Nakon te izreke mišljenja Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu postaje jasnije na koga se točno mislilo, a tada se nitko nije usudio to javno reći, kada je prvi put u javnosti izrečen pojam ”plagijatorski lobi”.

Da podsjetimo, pojam ”plagijatorski lobi” izrečen je prvi put u polemikama zbog optužbi protiv bivšeg ministra Pave Barišića za plagijat (jer 2008. godine u časopisu Synthesis philosophica 46, god. 23., br. 2. str. 297. – 303 nije korektno označio dijelove teksta prepisane od Samuela P. Huntingtona i Stephena Schlesingera).

A tim pojmom u bili tada počašćeni svi koji su, unatoč činjenicama, branili Barišića i uvjeravali da nije plagijator.

Naknadno se pokazalo, međutim, da su poznavaoci prilika, osim na Barišića, kao na pripadnike autorskog lobija mislili na Miroslava Šeparovića iz Ustavnog suda, prorektora prof. dr. sc. Antu Čovića te na mentore i članove komisija koje su odobravale radove i potpisivale da su ispunjeni uvjeti za izbore u viša znanstvena zvanja, primjerice na prof. dr. sc. Dubravku Hrabar, Šeparovićevu mentoricu, prof. dr. sc. Aleksandru Korač Graovac, te na Čovićeve mentore prof. dr. sc. Linu Veljaka, prof. dr. sc. Branka Despota, prof. dr. sc. Damira Borasa, itd.

Tada je postalo vidljivo i da su se u obranu bivšeg ministra Barišića aktivno uključili i njegovi (i politički) prijatelji i istomišljenici iz Hrvatske paneuropske unije u Jurišićevoj ulici 1a u Zagrebu, među kojima su najutjecajniji akademik Mislav Ježić i Andrej Plenković.

Po osobnom novinarskom mišljenju potpisanog novinara troje spomenutih prijavljenih (Čović, Šeparović i Barišić) zajedno s onima koji ih podržavaju zapravo ne ispunjavaju uvjete da budu lobi, pa čak ni ”plagijatorski lobi”.

Troje najutjecajnijih iscrpljuju se, zajedno s onima koji ih podržavaju, u ”vatrogasnim proceduralnim prigovorima” radi obustavljanja ili odgađanja objavljivanja izrečenih mišljenja Odbora za etiku i etičkih povjerenstava o njihovim nečasnim postupcima

Lobisti su utjecajni ljudi koji se zalažu za ostvarenje neke ideje, projekta, programa i slično.

Troje spomenutih, međutim, iscrpljuju se, zajedno s onima koji ih podržavaju, u ”vatrogasnim proceduralnim prigovorima” radi zaustavljanja ili odgađanja objavljivanja izrečenih mišljenja Odbora za etiku i etičkih povjerenstava o njihovim akademski nečasnim postupcima.

To po mojem mišljenju ne može biti lobi.

I napokon, radi se o osobama koje su se ”okitile” znanstvenim zvanjima, a zbog ”znanstvene sterilnosti” nedostatne radove pokušale nadomjestiti utjecajima u politici; i to sva trojica, ne slučajno, u stranci na vlasti.

Ohrabruje mišljenje Odbora za etiku i Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

• Mućke oko izbora sudaca nižih sudova prije lokalnih izbora
• Plenković i Obuljen Koržinek kao ”vlasnici informacija”
• Psihotortura za disidente iz javne uprave i pravosuđa
• Poreznici ”šutke pelješe” političke neistomišljenike
• DORH prijavljen EU zbog izbjegavanja istraga u pravosuđu
• Presude zbog neubrojivosti kao izgovor za zataškavanje
• Brisanje freelancera iz poreznog registra
• Krađa dokumenata iz zemljišnih knjiga u Zagrebu
• Primjena ”služinske” psihijatrije u sudskoj praksi
• Sutkinja Horvat provodi psihotorturu nad ex. MUP-ovkom

» Svi tekstovi ovog autora