Napuštam HND. Upozoravam na mogući gubitak Novinarskog doma

U utorak 30. listopada 2018. godine doprla je do mene informacija da je navodno Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, u maniri Andreja Plenkovića ili nekog drugog HDZ/SDP-ovskog aparatčika, ”javio da je sastanak Izvršnog odbora HND-a s odvjetnicima zakazan za 17 sati u Novinarskom domu zatvoren za javnost”.

Odlučio sam osobno to provjeriti. Vidjevši me, dio članova Izvršnog odbora se zbunio.

I sam sam se osjećao kao da nisam u tajništvu novinarskog udruženja, nego u prostorijama HDZ-a, SDP-a ili neke od ostalih političkih strančica, odnosno u pisarnici nekog kompromitiranog hrvatskog suda.

Luka Mitrović mi je povišenim tonom počeo objašnjavati da je ”nazvao kolegu Pilsela i da mu je rekao da je sastanak Izvršnog odbora s odvjetnicima zatvoren za javnost”.

Ne mogu zahtijevati i sudskim putem prisiliti Ustavni sud (pogledati presudu Visokog upravnog suda: UsII-121/16-8) da mi da informaciju koju je prethodno pokušao uskratiti, a pristati na to da Izvršni odbor udruženja režimu lojalnih medijskih djelatnika na sjednici ”zatvorenoj za javnost” uskraćuje informacije članstvu i javnosti

Prekinuo sam Luku Mitrovića rekavši mu da me ne zanima što je on javio Dragi Pilselu.

Tipičan primjer stanja svijesti medijskog djelatnika koji nije odlučivao samostalno, bez urednika ili poslodavca, pa misli da i ja kao neovisni i slobodni novinar ne mogu samostalno raditi bez naloga ili odobrenja urednika ovoga portala Drage Pilsela.

A uskraćivanje informacija članstvu i javnosti nespojivo je s novinarstvom.

Rekao sam predsjedniku HND-a da sam došao pratiti sjednicu Izvršnog odbora. Hrvoje Zovko mi je to zabranio.

I odlučio sam da kao vjerojatno najstariji u Registar upisani slobodni i neovisni novinar (freelancer) na vlastiti zahtjev istupim iz udruženja pretežito režimu lojalnih medijskih djelatnika koje nosi naziv Hrvatsko novinarsko društvo.

Ne mogu zahtijevati i sudskim putem prisiliti Ustavni sud (pogledati presudu Visokog upravnog suda: UsII-121/16-8) da mi da informaciju koju je prethodno pokušao uskratiti, a pristati na to da Izvršni odbor udruženja režimu lojalnih medijskih djelatnika na sjednici ”zatvorenoj za javnost” uskraćuje informacije članstvu i javnosti, što je, da podsjetimo, i nestaturano ponašanje.

Odlučivanje režimu lojalnih medijskih djelatnika na sastancima ”zatvorenim za javnost”, djelatnika koji su se, gotovo svi, lišili prava iskorištavanja novinarskih autorskih prava da bi ih ugovorima o radu prenijeli na poslodavce, nije novinarstvo; dapače, to je djelatnost izravno u suprotnosti s načelima neovisnog i slobodnog novinarstva.

Moje mjesto je s ”druge strane barikade”, zajedno sa svima onima koji se unatoč pritiscima i prijetnjama bore za objavljivanje informacija protiv svih koji bi uskraćivali informacije – političara, obavještajaca, vlasti, kompromitiranoga hrvatskoga sudišta i režimskih medijskih djelatnika.

I zbog toga na vlastiti zahtjev istupam iz Hrvatskog novinarskog društva.

Analizirajući koliko stvarno ima novinara koji se nisu lišili prava iskorištavanja svojih autorskih novinarskih priloga i prenijeli ih ugovorima o radu na poslodavce još 2016. godine, objavio sam da je od osnutka 1910. godine ”na vlastiti zahtjev” iz članstva Hrvatskog novinarskog društva brisano 429 članova, a da će 430. član koji će tih dana biti (o)brisan iz članstva ”na vlastiti zahtjev” biti Željko Peratović.

Nemam novije podatke; koliko mi je poznato, u međuvremenu je na vlastiti zahtjev istupio i kolega Boris Pavelić i mislim da ću vjerojatno biti 432. član koji će ”na vlastiti zahtjev” biti (o)brisan iz članstva Hrvatskog novinarskog društva.

U HDZ – SDP-ovskom pretvorbenom maheraju zarobljeni mozgovi medijskih djelatnika iz vodstva Hrvatskog novinarskog društva ne mogu uopće pojmiti zbog čega je Novinarski dom vlasništvo Zaklade ”Novinarski dom”, a ne Hrvatskog novinarskog društva i nekih likova pretvorbenih pizdarija HDZ-a i pravosudnog reketa

Možda će kolege smatrati da se ponavljam, ali se zbog šire javnosti mora kazati da su novinari u punom smislu te riječi oni koji se nisu odrekli prava iskorištavanja svojih novinarskih autorskih priloga da bi ih prenijeli na poslodavce. Medijski djelatnici koji su se odrekli prava iskorištavanja svojih novinarskih priloga moraju raditi po nalogu poslodavaca. Takvi medijski djelatnici uglavnom sjede u redakcijama i s ekrana ”skidaju” informacije a da nisu bili na mjestu događaja.

U trci za ostvarenjem norme odustali su od autorskog novinarstva i uglavnom isporučuju ”obične dnevne informacije”, kako tu vrstu priloga definira Zakon o autorskom pravu. Takvi medijski djelatnici i nehotice rade za režime koji sve više pritišću i obespravljuju novinare i ugrožavju slobodu informiranja koja je zajamčena Ustavom (članak 38).

Po mojoj procjeni u Hrvatskoj ima možda sedamdesetak novinara koji se nisu odrekli autorskih prava.

Inače, iz članstva je izbačeno puno više raznim režimima nepoćudnih novinara. Možda i više od dvije tisuće. Sjećam se čistke nakon 1971. godine, a predsjedao sam Zboru slobodnih novinara kojem je nakon čistke 1991., pored dotadašnjih 5 do najviše 10 registriranih freelancera, bilo ”pridodano” više od 800 kolegica i kolega izbačenih iz ogranaka Hrvatskog novinarskog društva u njihovim dotadašnjim redakcijama.

Vodstvu Hrvatskog novinarskog društva sam nepodoban nakon što su shvatili da razmatram pravne mogućnosti sudskog osporavanja upisa vlasništva Hrvatskog novinarskog društva na Novinarskom domu (pa slijedom toga i ovrhu pravosudnog reketa na Novinarskom domu).

U HDZ – SDP-ovskom pretvorbenom maheraju zarobljeni mozgovi medijskih djelatnika iz vodstva Hrvatskog novinarskog društva ne mogu uopće pojmiti zbog čega je Novinarski dom vlasništvo Zaklade ”Novinarski dom”, a ne Hrvatskog novinarskog društva i nekih likova pretvorbenih pizdarija HDZ-a i pravosudnog reketa.

Režimski se ponašaju oni novinari, osobito oni članovi sadašnjeg vodstva HND-a, koji tvrde da se presude moraju poštovati umjesto da ih kao novinari preispituju; koji nude na prodaju dijelove Novinarskog doma da bi se mogla platiti ovrha i koji nude bankama na hipoteku dijelove Novinarskog doma čime bi se pridonijelo legalizaciji nezakonitog upisa vlasništva na Novinarski dom.

Ako je vlasnik Novinarskog doma Zaklada ”Novinarski dom”, a upravljanje Novinarskim domom povjereno, primjerice, Hrvatskom novinarskom društvu (bez prenošenja vlasništva), onda bi ovrha mogla ”sjesti” samo na imovinu Hrvatskog novinarskog društva, a ne izravno na nekretninu Novinarski dom, čija je Zaklada razvlaštena ustaško – HDZ-ovskim pretvorbenim pizdarijama.

Prema povijesnom izvatku iz zemljišnih knjiga prvi upis vlasništva bio je 25. septembra 1928. godine. Tad je uknjiženo vlasništvo Zaklade ”Novinarski dom” u Zagrebu temeljem novčane darovnice i darovnog ugovora o darovanom zemljištu od Gradskog poglavarstva u Zagrebu.

Da bi čitatelji razumjeli, Zaklada ”Novinarski dom” izgradila je (i dobila uporabnu dozvolu) trokatnicu Novinarski dom na tadašnjem Wilsonovom trgu u Zagrebu u ugovorenom roku, taman uoči atentata na zastupnike Hrvatske seljačke stranke i Stjepana Radića u beogradskoj Skupštini i diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića (Šestojanuarska diktatura).

Temeljem odluke ”Okr. suda u Zagrebu broj 1/V 1940. ss. 59/35-298 briše se zabilježba o upisu prava vlasništva na nekretnini ‘Novinarski dom’ u korist (režimu lojalnog) Jugoslavenskog novinarskog udruženja, sekcija Zagreb”

Jednostavno, nakon uvođenja Šestojanuarske diktature onemogućena je djelatnost Zaklade ”Novinarski dom” i dosljedno se onemogućuje sve do danas.

Ipak, u Banovini Hrvatskoj su se znali oduprijeti režimu lojalnim novinarima.

Temeljem odluke ”Okr. suda u Zagrebu broj 1/V 1940. ss. 59/35-298 briše se zabilježba o upisu prava vlasništva na nekretnini ‘Novinarski dom’ u korist (režimu lojalnog) Jugoslavenskog novinarskog udruženja, sekcija Zagreb”.

Ne zadugo, nažalost.

Odlukom od 11. kolovoza 1941. godine ”broj: 7707 z-1941. i temeljem zakonske odredbe o preuzimanju imovine bivših novinskih društava 30/7 lv IX 795-Zp 1941. godine (bez sudske odluke), uključuje se na Novinarskom domu pravo vlasništva za korist (ustaškoj strahovladi lojalnog) Hrvatskog novinarskog družtva, Dosaveza u Savezu samostalnih zvanja (prijenos B 12)”.

Svi koji bi glasno rekli da misle drugačije morali su pobjeći ”u šumu” ili bi skončali na Dotoršćini, Jasenovcu, itd.

A nakon Drugog svjetskog rata, 1963. godine, prvi upis je izvršen temeljem rješenja broj: Z 8836/63 Komisije za nacionalizaciju NO – općine Donji grad Zagreb, kojim se zabilježuje da je zgrada sa zemljištem u Perkovčevoj 2 društveno vlasništvo (bez zabilježenog otpora neovisnih novinara).

Slijedi potom niz nebitnih zabilježbi sve do preokreta 1991. godine.

Temeljem upravnih rješenja raznih službi državnih vlasti iz bivšeg sustava Općinski građanski sud u Zagrebu utvrdio je da je zgrada Novinarskog doma vlasništvo Hrvatskog novinarskog društva i još nekih likova koji u tu zgradu ni po čemu ne spadaju (presudom XXXVII-P-1713/96-49).

I onda je 1996. godine, također na inicijativu režimu lojalnog novinarskog udruženja, ponovo razvlaštena Zaklada i zgrada Novinarskog doma nezakonito uknjižena kao vlasništvo Hrvatskog novinarskog društva i nekoliko likova HDZ-ovskog pretvorbenog maheraja.

I ponovimo, u Zbirci isprava o uknjiženju vlasništva na Novinarskom domu u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu nedostaju isprave pod brojem: Z-12880/96, Z-12881/96, Z-12882/96, Z-12883/96,  Z-12884/96, Z-12885/96 i Z-12886/96, dakle veći broj isprava.

Odlukom od 11. kolovoza 1941. godine ”broj: 7707 z-1941. i temeljem zakonske odredbe o preuzimanju imovine bivših novinskih društava 30/7 lv IX 795-Zp 1941. godine, uključuje se na Novinarskom domu pravo vlasništva za korist (ustaškoj strahovladi lojalnog) Hrvatskog novinarskog družtva, Dosaveza u Savezu samostalnih zvanja (prijenos B 12)”

”Maznuti” te isprave mogli su samo zaposlenici Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, možda da bi ih pohranili na ono mjesto na kojemu je i spis Državnog odvjetništva iz 2011. vezan uz istragu u kojoj se zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića teretilo za odavanje policijske tajne i ometanje istrage o razbijanju lanca elitne prostitucije.

Nestale isprave iz Zbirke isprava o uknjiženju vlasništva na Novinarskom domu ukazuju na nezakoniti upis vlasništva, pa su vjerojatno zbog toga uklonjene dok se ne stiša afera ovrhe na nekretnini Novinarski dom.

I napokon, recimo i to da su u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisali i ”zabilježbu” da je Dom novinara ”kulturno dobro” (temeljem rješenja Ministarstva kulture) vjerojatno da bi povećali vrijednost dealu pravosudnog reketa s ovrhom na nekretnini Novinarski dom.

Da zaključim, istupam na vlastiti zahtjev iz Hrvatskog novinarskog društva, ali ne napuštam neovisno i slobodno novinarstvo, nego se samo borim protiv režimu lojalnih medijskih djelatnika koji na sastancima ”zatvorenim za javnost” protivno Statutu predlažu otuđivanje dijelova Novinarskog doma prodajom ili nuđenjem za hipoteku.

 

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.

 

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

• Djecu od dvije i pet godina soc-skrbitelji vratili majci
• Četrdeset godina od ”unapređenja” urednika za kurira
• Državne i sudbene vlasti krše prava djece (2)
• Pretjerano pohvalna priopćenja Vrhovnog suda bez pokrića
• Tajna vršnjačka nasilja u domu za nezbrinutu djecu
• Sprdnja s dignitetom sudaca i službenika u pravosuđu
• Imamo Hrvatsku bez sudbene vlasti
• Oportunistički žurnalisti i mediji Ministarstva istine
• Faraonov edikt za dimnjačarski reket u Zagrebu
• Etički i zakonski upitne presude o štrajku u pravosuđu

» Svi tekstovi ovog autora