autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Naše ”elite” još žive u predatorskom kapitalizmu

Autor: Josip Kregar / 07.12.2017. Leave a Comment

autograf-josip-kregar-bb2Ugled je teško stvoriti, a lako se gubi. Još je teže imati lošu reputaciju i željeti je popraviti. Reputacija košta. U poslovima reputacija puno vrijedi, ima sasvim jasne materijalne posljedice.

Dobra reputacija se isplati. Naši poduzetnici na lošem su glasu. Kutle, Gucić, Mamić, Ježić, Vrhovnik, Kerum, Todorić upetljani su u istrage, kažnjeni ili su čak u bijegu. Roglić, Vlahušić, Lukšić, Emil Tedeschi, Plinio Cuccurin, Anđelko Leko, Veljko Župan, Branko Zec… posluju dobro i zakonito, no nisu baš omiljeni.

Bili krivi ili ne, narod ih doživljava kao gramzive, spetljane s politikom, tajnim službama, sudstvom – kao ljude sumnjiva morala i poslovne etike.

To nije pravedno, oni nisu isti, nisu grabežljivci već poslovni ljudi.

A što rade hrvatski bogataši? Kakva je njihova reputacija? Još žive u predatorskom kapitalizmu i eventualno pomažu sportske klubove, kupnju narodne nošnje za lokalni muzej i pomažu festival klapa. Nismo doživjeli menadžersku revoluciju (Burnham), već regresiju u uskočku privredu

Iako pametni i poduzetni, nemaju društvenu odgovornost ni društvenu inteligenciju. Znaju prodavati robu, brendirati proizvode, ali ne znaju prikazati sebe u boljem svjetlu. Možda to i ne žele.

Ipak, na djelu je smjena generacija. Proces podsjeća na ono što se dogodilo u Sjedinjenim Državama.

Prije stotinu godina Ira Thurnbbull, u to vrijeme poznata književnica i novinarka, nije bila omiljena među bogatim poduzetnicima, nazvanim i kapetanima industrije. Ona ih je u svojim pričama prikazivala kao bešćutne pljačkaše koji silom i političkim utjecajem otimaju javnu imovinu, podmićuju sudove i policiju, bahato se ne drže zakona i morala.

Pohlepni i sirovi vjerovali su samo u profit i moć. Vlasnici banaka i naftnih kompanija, čeličana i željeznica stvarali su velike dobitke na znoju i niskim nadnicama useljenika, koristili imigraciju i tržište rada, nepostojanje ili potkupljivost sindikata za bogaćenje.

Državu su imali kao jamstvo zaštite reda, a iza sebe ekonomsku politiku, tečaj dolara i povoljne zajmove i koncesije. Bili su vlasnici novina. Financirali su izbore. Kontrolirali podmitljive službenike. Diktirali su zakone i stvarno bili iznad zakona.

Ira je pod skrivenim identitetom istraživačkog novinara otkrivala poslove naftnih magnata u Teksasu, vlasnika čeličana u Pitsburgu i mesnica u Chicagu. Obožavali su je čitatelji iz srednjih klasa, propovjednici i intelektualci (London, Steinbeck, Faulkner, Dreiser), pa čak i filmaši.

Njihova loša reputacija nije bila novinarska konstrukcija zbilje. Oni su doista bili takvi.  Oni su ponekad diktirali zakone, a nekad bili i iznad njih.

Na primjer, odvjetnik J.P Morgana primijetio je s opreznom formalnošću: ”Ne mislim da bi to mogli pravno izvesti”. A Morgan je razljućeno odgovorio: ”Dobro, zar ja ne znam što bi želio dok mi pravnik ne kaže što ne mogu. Ja sam ga zaposlio da mi kaže kako postići ono što želim”. Ili još jasnije u riječima W. Vanderbilta: “Zašto da pazim na pravo. Pa ja imam moć!”

Stereotip predatorskog kapitalista nastao je na tom predlošku. Pojam je smislio T. Veblen, američki sociolog. Njega poduzetnici podsjećaju na istraživače – pomorce u ranijim stoljećima, gusare i razbojnike.

Državu su imali kao jamstvo zaštite reda, a iza sebe ekonomsku politiku, tečaj dolara i povoljne zajmove i koncesije. Bili su vlasnici novina. Financirali su izbore. Kontrolirali podmitljive službenike. Diktirali su zakone i stvarno bili iznad zakona

Njihove metode su grube, njihovi motivi niski, oni su okrutni, primitivni i neobuzdani. Piju, tuku žene i mijenjaju ljubavnice. Imovinu nasljeđuju mlade udovice. Slabo poznaju tehnologiju i proizvodnju, ali otvaraju nove vidike, osvajaju nova tržišta, pokreću kotače promjene. Idu u crkvu, ali vjeruju u novac.

Međutim kako gospodarstvo napreduje, tako se mijenjaju i stavovi i potrebe: pažljiva proračunatost upotrebe kapitala i tehničko znanje proizvodnje postaju važniji od poduzetničke hrabrosti.

Uprava dolazi u ruke promišljenim i mudrim, tehnički obrazovanim a moralno čvršćim osobama, proračunatim upravljačima (captains of solvency). Razbojnički instinkt predatora pretvara se u poduzetničku marljivost.

U predatorskom razdoblju i početku kapitalizma stjecanje se izražava neposrednim zgrtanjem moći i dobiti, no vremenom to zgrtanje pretvara se u mirnije posjedovanje i iskazivanje imovine i bogatstva nastojanjem da se bogatstvo prenese na potomke, pravno zaštiti ili pak pokaže statusnim simbolima.

Raskošna potrošnja (conspicious consumption) i uživanje u besposlici (conspicious leisure) on smatra simbolom doba, posljedicom tehnoloških promjena i promjena u civilizacijskom obrascu.

Posjedovanje služinčadi, praćenje i stvaranje modnih trendova, posebno poznavanje jela i pića i uživanje u ugodi zabava, rasipanje novca na statusne simbole, za njega predstavlja – moralno problematičan – iskaz novonastale klase koja traži identitet.

Raskošne kuće, odjeća i skupa vozila, rasipanje na slike, poklone, ukrase, nakit nisu izraz mogućnosti, već opotreba novih bogataša koji traže društvenu potvrdu  i priznanje.

Takva priznanja s distance izgledaju smiješna i nepotrebna, ona su rasipanje, ali ona su istovremeno i iskaz funkcija koje u društvu ima ta klasa.

Veblen je ismijava i kritizira, ali razumije neizbježnost njenog nastanka i nada se da se radi o prolaznoj degeneraciji.

Nakon  starih novih bogataša koji su zgrnuli bogatstva u građanskom ratu i ekspanziji na zapad – C .Vanderbilt, Astor, D. Drow, J. Cook – pojavili su se mlađi i ambiciozniji poduzetnici (tycoons) : Jey Gould, Andrew Carnegie, John Rockefeller, J. Pierpont Morgan, Jay Fisk.

Ugled je teško stvoriti, a lako se gubi. Još je teže imati lošu reputaciju i željeti je popraviti. Reputacija košta. U poslovima reputacija puno vrijedi, ima sasvim jasne materijalne posljedice

Postaju  zastupnici u Kongresu i obnašaju druge visoke dužnosti. Bili su vlasnici novina. Pomagali su obilnim donacijama izbore. Nisu mogli izgubiti – ponekad su pomagali oba kandidata “Nije uopće važno koja politička partija je na vlasti ili koji predsjednik drži insignije vlasti. Mi nismo političari ili javni mislioci: mi smo bogataši, mi posjedujemo Ameriku; mi je imamo sam Bog zna kako, ali mi je i nastojimo zadržati teretom strašne težine naše podrške, našeg utjecaja, našeg novca, naših političkih veza, naših kupljenih senatora, naših gladnih kongresmena, naših demagoga koji javno istupaju koliko treba protiv svakog zakona, svake političke platforme, svake predsjedničke kampanje, koja ugrožava integritet naše imovine.”

Njihove vlasničke odgovornosti preuzimaju menadžeri. ”Govorilo se da sedam ljudi kontrolira cijelo gospodarstvo nacije: J. P. Morgan, J. D. Rockefeller, A. Carnegie, E. Harriman, J. Stillman, G . F. Baker, W. Rockefeller i H. Rogers.” Potomci se predaju besposlici (jeunesse d’or). Nova generacija prepoznaje značaj tehnologije i invencije. Ne koristi se snaga, već vještina, ne sila, već novac i kamate.

Počinju brinuti o svojoj reputaciji i društvenoj odgovornosti. ne bez sebičnog interesa. Carnegie je osnovao 3762 knjižnice, poklonio koncertne dvorane, pomagao sveučilišta – kroz zakladu je 1910. dao 311.000.000 dolara pomoći znanosti.

Fulbright i Ford stvaraju sistem privlačenja stranih znanstvenika i pomaganja projekata. Stvaraju se zaklade za mir. Grade bolnice. Ne gradi ih država, već donacije.

Harvard i Yale postaju toliko bogati da si mogu osigurati najbolje od najboljih. ne samo studente već i profesore. Guggenheim otvara ne jednu, već stotine galerija od New Yorka do Venecije. Pomaže se umjetnost i istraživanja. Edison i Westinghouse ne investiraju samo u svoje laboratorije već i u fundamentalnu znanost (astronomiju npr.). Podržavaju i političke opcije koje se bore protiv trustova i monopola.

Imaju oni svoje institute i razvojne centre (R&D), ali ulažu u društvene poslove i tako popravljaju ugled.

Oni nisu lakomislene mecene i stvaraju sustav koji će danas koristiti Soros, Gates, Keiser Fundation Hospitals, Howard Hughes Medical institute, Ford, Busch ili Baloković. Samo za sveučilišta u SAD godišnje ide 7,8 milijardi dolara donacija. Harvard financira 12.000. zaklada. Yale ima 20,6 milijardi koje donose 13,9% godišnje.

Ni Princeton, Stanford, Chichago, MIT, Northwestern nije stvorila država niti ih financira. Svaki malo razvijeniji grad ima knjižnicu, bolnicu, muzej ili kulturnu instituciju nazvanu po donatoru, osnivaču. A američka znanost i visoko obrazovanje su najbolji na svijetu. Američka medicina je elitistička, nije za siromašne, ali to ne kompenzira država, već i zaklade.

Pohlepni i sirovi vjerovali su samo u profit i moć. Vlasnici banaka i naftnih kompanija, čeličana i željeznica stvarali su velike dobitke na znoju i niskim nadnicama useljenika, koristili imigraciju i tržište rada, nepostojanje ili potkupljivost sindikata za bogaćenje

Jean Jacques Servan Schreiber (knjiga ”Američki izazov”) to je smatrao odlučnom prednošću i strašio se zaostajanja Europe. A Hrvatska?

A što rade hrvatski bogataši? Kakva je njihova reputacija?

Još žive u predatorskom kapitalizmu i eventualno pomažu sportske klubove, kupnju narodne nošnje za lokalni muzej i pomažu festival klapa. Nismo doživjeli menadžersku revoluciju (Burnham), već regresiju u uskočku privredu.

Daju za udruge Domovinskog rata. Jedva se bore protiv pritisaka prosjaka s malim vizijama i nikakvim programima.

Kažu: Lako Amerikancima, to je njima odbitak od poreza. A zašto ne traže isto. Jauču da je država skupa i birokratska, a ne čine ništa. Pomagati nije znak milosrđa i kupnje mjesta u raju. To nije pitanje poreza i olakšica. To je potrebno i odgovorno u sasvim svjetovnom smislu. To je korisno za društvo i zajednicu. To nije pitanje uzvišene solidarnosti, već normalni zahtjev da nitko ne smije zgrtati i imati sve više dok drugi imaju sve manje.

Još tekstova ovog autora:

  • Jesu li političari niža vrsta, nedostojna poštovanja?
  • Politički događaj u Kninu je odmicanje od populizma
  • Često osjetim trulež kad se nešto proglasi svetinjom
  • Pitanje što da se radi je zapravo pitanje kako da se radi
  • Hrvatska je talac crnih bilježnica
  • Hrvatska boluje od viška egoizma. Tako je i u strankama
  • SDP-u trebaju nova lica i ideje, ali i ostavke zbog poraza
  • SDP je bio film bez glavnog glumca, jasnog scenarija i promidžbe
  • Politička alkemija sastavljanja vlade
  • Žene nisu nasmiješeni ukras, one biraju i odlučit će izbore

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: POROK PRAVDE Tagged With: Anđelko Leko, Branko Zec, Carnegie, Emil Tedeschi, Ford, Fulbright, Gates, Gucić, Ira Thurnbbull, Ježić, Josip Kregar, Kerum, Kutle, Lukšić, Mamić, Porok Pravde, Rockefeller, Soros, Stanford, Todorić, Veblen, Veljko Župan, Vlahušić, vrhovnik

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Popravljamo uspomene

    Popravljamo uspomene

    boris-dezulovic
  2. Glava u toplom

    Glava u toplom

    viktor-ivancic
  3. Nova klasa

    Nova klasa

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Zagreb i Ljubljana uz braću Ivković

    Zagreb i Ljubljana uz braću Ivković

    anja-kozul
  2. Čudo u Ogulinu

    Čudo u Ogulinu

    paulina-arbutina
  3. Ujedinjena Baranja za Baniju

    Ujedinjena Baranja za Baniju

    nenad-jovanovic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.