autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Nasilje i židovstvo (2)

Autor: Jasminka Domaš / 30.03.2015. Leave a Comment

Na blagdan Purim, vjernici se prisjećaju događaja iz vremena prije više od pet stotina godina prije Krista, ali blagdan, tijekom povijesti, nije izgubio na svojem značenju. I u radosti slavi se čudesno spasenje židovskog naroda u jednoj neobičnoj priči u kojoj se nigdje izravno ne spominje Bog, ali providnost Njegova djelovanja je očita.

Mnogobrojni su tijekom povijesti na različite načine pokušavali uništiti židovski narod. No u pravilu, nakon velikih tragedija, nasilja i nedaća koje bi se dogodile, židovski narod uvijek bi se iskristalizirao u jednu novu kvalitetu.

Rabini smatraju da porast maraka u našem okruženju i vremenu dolazi od napora sila zla koje žele spriječiti dolazak Mesije. No i u tami otvoren je put nade ili kako kaže jedna stara aramejska molitva ”čak i tama sja“ (Jasminka Domaš, I Bog moli, Stajer graf, Bet Israel, 2013 ).

U Njemačkoj, grad Dachau, prije Holokausta poznat po glazbi, bio je u blizini logora smrti. Ne čudi što su američki vojnici 1945. kada su ušli u taj logor natjerali domaće stanovništvo da uđu u logor i vide počinjene strahote. Od užasa u suočenju s onim što se tamo događalo, suočeni s brutalnim i bešćutnim uništavanjem ljudskog bića mnogi su padali u nesvijest. Prije toga, uglavnom je vladao zakon šutnje, ne vidim, ne znam, ne govorim

Jer ako se veliko čudo jednom davno dogodilo Makabejcima, dogodit će se i nama, ovdje. I to pomaže da sagledamo vezu između prošlosti i sadašnjosti i prihvatimo nadmoć duhovnog nad materijalnim koje tako nemilosrdno rastače ovo naše vrijeme.

Ipak, svijet u kojem živimo mora poslužiti nekom višem cilju.

I kao što je jednom davno mala svjetiljka čudesno osam dana gorjela u jeruzalemskom Hramu tako i danas duša čovjeka ima moć širiti svjetlo svijeta ne dajući da židovski narod nestane s pozornice svijeta. Jer Božje je obećanje dano praocu Abrahamu ”Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ti uzveličat i sam ćeš biti blagoslov“ (Post 12:2).

Da, možda baš na ovom mjestu u Bibliji krije se razrješenje zagonetke kako je bilo moguće tako sustavno, nemilosrdno i strašno progoniti ne u dalekoj povijesti nego u dvadesetom stoljeću jedan narod u samom srcu Europe koju je zadužio mnogim izumima, narod koji je unaprijedio civilizaciju na svim područjima.

Ima pitanja koja će ostati bez odgovora, a to je Holokaust i kako je bilo moguće oglušiti se na tu strašnu dramu uništenja s golemim brojem žrtava.

Ideologija nacizma, ideologija je uništenja drugog ljudskog bića koju su mnogi prihvatili i provodili.

Ali mora se postaviti i pitanje zašto je u tom razdoblju Amerika ograničila izdavanje svojih viza za one Židove koji su se još mogli spasiti. Kako je bilo moguće da u razdoblju Holokausta kada su buktjele peći krematorija, kada se masovno umiralo u plinskim komorama da Velika Britanija u Palestini uvede Bijelu knjigu i ograniči ulazak Židova na to područje?

Tu je i pitanje zašto saveznički piloti nisu bombardirali pruge kojima su odvoženi ljudi u smrt ili pojedine objekte u logorima smrti?

Možemo li zanemariti pitanje takozvane neutralne Švicarske u Drugom svjetskom ratu koja je uredno u svojim trezorima gomilala oteto židovsko zlato ili zube iščupane Židovima u logorima smrti sustavno i ravnodušno pretapala ih u zlatne poluge?

Nakon kapitulacije Italije 1943. mnogi su Židovi krenuli pješice prema švicarskoj granici, samo rijetki uspjeli su ući u tu zemlju.

Čini se da je ravnodušnost sinonim za zlo koje ulazi u svijet kroz širom otvorena vrata. A tko je to onaj drugi? Je li naš život dragocjeniji od života drugog ljudskog bića? Krv, crvenija? Onaj drugi, glasi odgovor mudrih, to ti jesi

Djeca židovskih emigranata u pravilu su bila odvojena od roditelja, a odnos prema njima u domovima za tu djecu tužna je priča koja iznimno rijetko dospije u javnost, jednako kao i o nekim poznatim kolekcionarima koji su odmah iza rata jeftino kupovali umjetnine opljačkane od Židova i poslije uz mnogo pohvala Muzeji su dobivali ime tih kolekcionara odličnika koji su zapravo izlagali nešto što im zapravo ne pripada.

Istodobno, tijekom Holokausta mnogi su Židovi bili prisiljeni raditi kao robovi u tvornicama oružja ili na teškim pružnim poslovima, gladni, izmučeni morali su krčiti po ledu i snijegu šume.

Dr. Lazar Weinberger, kojeg sam i osobno poznavala, bio je zatočenik logora smrti u svojem iskazu neposrednog svjedoka koji je prošao užas Bergen Belsena pa potom je bio u logoru smrti Dachau, rekao je kako su se gotovo redovito nakon teškog fizičkog rada zatočenici vračali u logor noseći u povratku na desetine mrtvih supatnika.

Nasilje je bilo na djelu, ne Bog, nego čovjek je napustio čovjeka.

Marek Edelman, jedan još donedavno živući legendarni vođa ustanka u Varšavskom getu s kojim sam devedesetih godina razgovarala u Zagrebu, potvrdio mi je kako su u Varšavi mladi Židovi povezani s Poljskim pokretom otpora, po cijeloj Varšavi lijepili plakate upozorenja na kojima je pisalo što se događa sa Židovima koji se transportiraju u logore.

Uskoro su i fotografije iz logora smrti dospijevale tajnim kanalima do predsjednika država, svjetske diplomacije, dakle nije da se ništa nije znalo o logorima prije 1945.

No bit će da mnogi nisu željeli znati odnosno suočiti se s istinom.

Ostanimo na trenutak u Poljskoj i u mjestima najbliže Auschwitzu. Grozan i neugodan zadah spaljenih tijela nije bilo moguće ograničiti samo na područje logora, jednako tako vjetar je poput snijega raznosio pepeo spaljenih.

U Njemačkoj, grad Dachau, prije Holokausta poznat po glazbi, bio je u blizini logora smrti. Ne čudi što su američki vojnici 1945. kada su ušli u taj logor natjerali domaće stanovništvo da uđu u logor i vide počinjene strahote. Od užasa u suočenju s onim što se tamo događalo, suočeni s brutalnim i bešćutnim uništavanjem ljudskog bića mnogi su padali u nesvijest. Prije toga, uglavnom je vladao zakon šutnje, ne vidim, ne znam, ne govorim.

Mora se postaviti i pitanje zašto je u tom razdoblju Amerika ograničila izdavanje svojih viza za one Židove koji su se još mogli spasiti. Kako je bilo moguće da u razdoblju Holokausta kada su buktjele peći krematorija, kada se masovno umiralo u plinskim komorama da Velika Britanija u Palestini uvede Bijelu knjigu i ograniči ulazak Židova na to područje? Tu je i pitanje zašto saveznički piloti nisu bombardirali pruge kojima su odvoženi ljudi u smrt ili pojedine objekte u logorima smrti?

Zagrepčanin dr. Ljudevit Rosenberg, jedan od rijetkih koji je preživio Auschwitz i koji je bio u ovoj regiji jedan od najvećih stručnjaka za financijsko pravo izjavio je jednom prilikom da je srednja Europa nestala u logorima smrti, bio je svjedok, među ostalim, kako su kapoi u logoru po hladnoj poljskoj zimi sebi za razonodu polijevali kantama ledene vode pojedine židovske zatočenike od kojih su neki bili trostruki doktori znanosti, sve dok se ne bi pretvorili u ledenu skulpturu.

Poznati nobelovac Primo Levi, također stradalnik iz logora smrti nakon svega što je preživio napisao je svoje djelo ”Zar je to čovjek”.

Htjela bih postaviti i pitanje, može li itko od vas, od nas, sebi predočiti grad veći od Zagreba u kojem živi milijun i pol stanovnika i da svi budu ubijeni?

Naime, u Holokaustu je ubijeno milijun i pol židovske djece samo zato, jer su bila židovska. Za svako dijete Memorijalni muzej Holokausta Jad Vašem u Jeruzalemu ima ime, prezime, mjesto u kojem ubijeno i starosnu dob.

Čini se da je ravnodušnost sinonim za zlo koje ulazi u svijet kroz širom otvorena vrata. A tko je to onaj drugi? Je li naš život dragocjeniji od života drugog ljudskog bića? Krv, crvenija? Onaj drugi, glasi odgovor mudrih, to ti jesi.

(Nastavlja se).

Još tekstova ovog autora:

  • Istina o izbjeglicama i migrantima kad nema svjetla reflektora
  • Svatko od nas mora biti glas svjedoka Holokausta
  • Otići danas na izbore, možda je prvi korak prema promjeni
  • Slavko Goldstein je živio svetost u zauzimanju za ljudska prava
  • Slavko Goldstein: prijatelj, učitelj, humanist!
  • Nasilje i židovstvo (3)
  • Nasilje i židovstvo (1)

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: FELJTON Tagged With: Abraham, Amerika, Auschwitz, Dachau, djeca, dr. LJudevit Rosenberg, Europa, Holokaust, ideologija, iedologija, narod, Primo Levi, Purim, Rabini, šutnja, Švicarska, Varšavsko geto, Velika Britanija, židovi

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT