Nasilje postaje modus operandi, a žrtve su uglavnom žene

Bauk moralne bijede kruži Hrvatskom. Bijeda se vozi u automobilima od milijun kuna, cijepi se preko i mimo reda, siluje slabije od sebe, uništava sveučilišta, maltretira žene, pokriva se sjajem nevinosti crkvenih oltara, nikada dosta oprosta, nikada dosta para.

Bauk bijede se uvukao među ljude pozvane da odgajaju jer nekima je bijeda nagona jača od dostojanstva učitelja. Neki su zaboravili da mladi ljudi a priori imaju povjerenje u svoje nastavnike jer mladost je uglavnom oslobođena cinizma.

Zlorabiti svoju ulogu nastavnika znači ne samo ugroziti obrazovanje mlade osobe nego, i još više, uzrokovati dugotrajne traume. Neke mlade osobe se tih trauma ne mogu osloboditi, napuštaju školovanje i ostaju trajno hendikepirane.

Suočeni smo ovih dana s mnogobrojnim iskazima o nasrtajima nastavnika na studentice. Svi ti slučajevi su osobni iskazi jer svjedoka nema, njegova riječ protiv njene, riječ uvaženog toga i toga protiv riječi mlade žene, djevojke zapravo.

Kako o tome suditi i kako svaki pojedinačni slučaj presuditi?

Jednostavnog odgovora nema. Sve se svodi na vjerovanje u jedan od iskaza, njen ili njegov.

Sveučilišta bi morala daleko efikasnije raditi na prevenciji zloupotrebe nastavničkog položaja. Prije svega jasno definiranim etičkim kodeksima i nedvojbenim kaznama za slučajeve kršenja kodeksa

Ipak, čini mi se da se to vjerovanje može donekle temeljiti na indicijama u koliko one postoje.

Navedimo neke od njih: postojanje više prijava protiv istog nastavnika, ispituje li nastavnik u kabinetu studentice jednu po jednu i jesu li vrata pri tome zatvorena, aludira li nastavnik na predavanjima učestalo na izgled studentica.

Sveučilišta bi morala daleko efikasnije raditi na prevenciji zloupotrebe nastavničkog položaja. Prije svega jasno definiranim etičkim kodeksima i nedvojbenim kaznama za slučajeve kršenja kodeksa.

Također bi trebala donijeti pravila o izvođenju ispita kojima bi se onemogućilo ispitivanje u zatvorenim kabinetima, a bez prisustva svjedoka, odnosno drugih studenata. Konzultacije u kabinetima isključivo uz širom otvorena vrata i isključivo u dnevnim satima.

No kako je to izvan školskih ustanova? I tamo, u svijetu rada, mlade se osobe susreću s raznoraznim oblicima nasrtaja, od blagih aluzija pa sve do silovanja. I uvijek neki moćnik nasrće na one koje ovise o njemu.

Strah za egzistenciju obitelji, strah od sramote, strah od osude okoline, sve to čini da žrtve nasilja šute, a silovatelji postaju sve nasilniji i slobodniji. Nasilje tako kapilarno postaje modus operandi, a žrtve su uglavnom žene.

U državama se umjesto etičkih kodeksa donose zakoni. Oni mogu prevenirati, ali isto tako, ako su loši, mogu omogućavati nasilje bilo blagim kaznama bilo kratkim rokovima za zastaru takvih zlodjela.

Ako Hrvatska želi postati društvo ravnopravnih građanki i građana, društvo u kojemu je zloupotreba funkcija i moći svedena na minimum onda mora ozbiljno poraditi na odgovarajućim zakonima.

Zaštita žena, prvenstveno u obitelji i radnoj sredini tu mora biti na prvom mjestu. U tu zaštitu svakako spada i pravo svake žene da odlučuje o svom tijelu i svojoj sudbini.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.