Ne farbajte Hrvatsku u crno!

Dan je državnosti, ne farbajte Hrvatsku u crno!

Moja domovina! Poetski usklik hrvatskih glazbenika koji su u najtežim trenucima agresije na Hrvatsku zapjevali o ljepoti naše zemlje srdaca punih ljubavi i želje za mirom.

 

Autorski tandem Tutić-Dujmić i ponajbolji pjevači i pjevačice koje smo imali ljubavlju su željeli pobijediti rat i mržnju. Mnogi od njih moji su prijatelji ili barem poznanici. Neki više, poput velikog maestra Miljenka Prohaske i nezaboravnog Ive Robića, nisu s nama.

Gledam ih gotovo četvrt stoljeća mlađe, bez bora, zvonkih glasova. Neki su prestali biti zvijezde, neki su to i danas, neki već i legende. Ima ih čije su ambicije i snovi ostvareni u novoj državi, ali i onih drugih iz čijih pogleda danas pjeva razočarenje i tuga, nekada i gnjev.

Autorski tandem Tutić-Dujmić i ponajbolji pjevači i pjevačice koje smo imali ljubavlju su željeli pobijediti rat i mržnju. Mnogi od njih moji su prijatelji ili barem poznanici. Neki više, poput velikog maestra Miljenka Prohaske i nezaboravnog Ive Robića, nisu s nama. Gledam ih gotovo četvrt stoljeća mlađe, bez bora, zvonkih glasova. Neki su prestali biti zvijezde, neki su to i danas, neki već i legende. Ima ih čije su ambicije i snovi ostvareni u novoj državi, ali i onih drugih iz čijih pogleda danas pjeva razočarenje i tuga, nekada i gnjev

Uostalom kao i iz očiju mnogih naših osiromašenih, ovršenih, otpuštenih, obespravljenih sugrađanki i sugrađana. Danas, na dan kada slavimo rođendan naše domovine, ponovo sam poželio čuti tu prekrasnu pjesmu. Zašto nju?

Zašto ne neku borbenu, strasnu, grubu i čvrstu, pobjedničku? Baš onakvu kakva su bila vremena u kojima nam je rođena domovina. Zašto tu lirsku, poetsku minijaturu?

Zato jer je ona sve što Hrvatska danas nije.

Ona je mir, ljubav, jedinstvo različitosti, plemenitost, optimizam. Ona je uspjeh ne samo zato što je napaćenim ljudima za rata davala snagu nego zato jer je zaista prava umjetnost.

Danas nema zajedništva, nema pobjedničkog mentaliteta, nema optimizma.

Kad smo prije gotovo dvije godine ostvarili generacijski cilj, ušli u Europsku uniju, izgledalo je da smo društvo u usponu, da smo postigli standarde s kojima nismo tek formalni član EU, već društvo koje živi europske vrijednosti.

Ali, danas se s pravom pitamo je li ona lijepa proslava ulaska u EU na Trgu, koja nam je duše ispunila ponosom i nadom, bila tek maskenbal. Je li prekrasna Gotovčeva ”Himna slobodi”

bila tek krinka ispod koje je Hrvatska i tada skrivala neko drugo lice, ono koje danas sasvim jasno prepoznajemo kao neeuropsko?

To je lice izborano siromaštvom, ovrhama, nezaposlenošću, mržnjom…. S očima punim tuge, razočarenja i pesimizma.

Očito je – potrebne reforme nisu provedene, a blagi rast gospodarskih pokazatelja više je rezultat ”niskog starta” nakon 6 godina ozbiljnog pada gospodarstva, nego stvarnog uspjeha.

Društveni sukob o ustašama i partizanima, Hrvatima i Srbima, latinici i ćirilici, hrvatinama i jugonostalgičarima, udbašima i sisovcima, o Titu, Paveliću, Tuđmanu i Stepincu toliko su okupirali medijsku i političku scenu da za bavljenje ključnim pitanjima, onima vezanim za razvoj, obrazovanje i gospodarski napredak, nema ni vremena, ni prostora. Dvije najveće političke stranke forsiraju te sukobe. Služe im za homogenizaciju biračkog tijela koje smatraju svojim. A mediji im sekundiraju

Ozbiljni domaći i europski analitičari kažu da nam prijeti grčki scenarij. Šatoraši, rušenje dvojezičnih natpisa u Vukovaru, revizija povijesti i neofašizam s domaćom neoustaškom inačicom okupirali su javni prostor i društvo doveli pred eksploziju. Ne samo slikovito već doslovno, pomoću one plinske boce koju policija kao još istražuje.

Društveni sukob o ustašama i partizanima, Hrvatima i Srbima, latinici i ćirilici, hrvatinama i jugonostalgičarima, udbašima i sisovcima, o Titu, Paveliću, Tuđmanu i Stepincu toliko su okupirali medijsku i političku scenu da za bavljenje ključnim pitanjima, onima vezanim za razvoj, obrazovanje i gospodarski napredak, nema ni vremena, ni prostora.

Dvije najveće političke stranke forsiraju te sukobe. Služe im za homogenizaciju biračkog tijela koje smatraju svojim. A mediji im sekundiraju.

Koliko god često prigovaraju politici da se bavi prošlošću, ne budućnošću, uvijek iznova i iznova, najveće naslove i najveći medijski prostor dobivaju oni koji otvaraju kavgu o prošlosti. Ili možda zaista ne možemo naprijed dok konačno, pobjedom jednih ili drugih, ne završi Drugi svjetski rat?

Jer očito oružana pobjeda antifašista u Hrvatskoj nije bila dovoljna. Umjesto za radna mjesta i napredak, umjesto za onu ljepotu o kojoj pjevaju naši glazbenici u ”Mojoj domovini”, borba, gotovo rat političkih stranaka, vodi se za prošlost.

Istina je – tu bitku nameće desnica, želi revidirati prošlost. Od fašista napraviti antifašiste, od antifašista zločince. Od pobjednika želi napraviti gubitnika, od gubitnika moralnog pobjednika. Naravno, za istinu o prošlosti treba se boriti jer je to borba za civilizacijske vrijednosti i budućnost. Ali je pogrešno dati se uvući u borbu bez kraja i konca, iscrpljujuću i kontraproduktivnu.

Upravo smo neku večer mogli na relativno gledanoj lokalnoj televiziji vidjeti i čuti jedan od mnogih skandaloznih priloga prema kojima je u Jasenovcu ubijeno nekoliko stotina ljudi, i to nakon rata, od strane partizana. A u Jadovnom je, kažu, u jamama nađena tek mrtva krava. Na to politika šuti, policija šuti, regulator elektroničkih medija šuti, drugi mediji šute. Nesposobnost je to lijeve Vlade da parira desnici koja ne samo da ozbiljno mijenja društvenu klimu, nego i polako, iako oporba, osvaja pojedine institucije koje bi logično trebala kontrolirati vlast

Bitku za istinu valjalo je dobiti brzo i uvjerljivo. Ali, u toj borbi su očito crni mnogo spremniji od crvenih. Imaju naklonost mnogih medija, posebno lokalnih.

Upravo smo neku večer mogli na relativno gledanoj lokalnoj televiziji vidjeti i čuti jedan od mnogih skandaloznih priloga prema kojima je u Jasenovcu ubijeno nekoliko stotina ljudi, i to nakon rata, od strane partizana. A u Jadovnom je, kažu, u jamama nađena tek mrtva krava.

Na to politika šuti, policija šuti, regulator elektroničkih medija šuti, drugi mediji šute. Nesposobnost je to  lijeve Vlade da parira desnici koja ne samo da ozbiljno mijenja društvenu klimu, nego i polako, iako oporba, osvaja pojedine institucije koje bi logično trebala kontrolirati vlast.

I zato je neuvjerljiva poruka s Iblerovog trga: Glasajte za nas iako nismo ostvarili svoja obećanja. Jer mi ćemo vas sačuvati crnila, lustracija, ideoloških progona.

Neuvjerljiva je jer ni do sada, uz relativno stabilnu Vladu i parlamentarnu većinu, uz institucije koje bi trebale biti poluga u provođenju zakona, ne uspijevaju spriječiti farbanje Hrvatske u crno.

Mnogi se boje da će se spustiti gusta magla……

Na Youtubeu ima 987 priloga s tim naslovom, većina uz onu ustašku inačicu.

Magla, svud je oko nas, sasvim druga, pjeva nenadmašna Josipa Lisac…

…magla u kojoj je ljudsko biće samo i željno ljubavi.

I Hrvatska je željna ljubavi, željna je uspjeha, optimizma i bolje budućnosti.

Zato neću više o bitki crvenih i crnih, o bitki za prošlost.

Danas nam je domovini rođendan. Barem danas povjerujmo da je moguća drukčija Hrvatska. Recimo, dosta je bitaka o tome gdje je tko bio 41., 71. ili 91. Borimo se za to gdje ćemo biti 2021.!

Sretan Vam Dan državnosti!

© Autograf.hr i Ivo Josipović

Još tekstova ovog autora:

• Kvartet za kraj vremena
• Politika i moral u Hrvatskoj
• Kvartet za kraj vremena
• Zaprepašten sam brojem ljudi koji se ne žele cijepiti
• Zlata Đurđević junakinja je našeg doba
• Onima koji slave ustaštvo ili četništvo mjesto je u zatvoru
• Hrvatska nekorektno prešućuje bugarsko ucjenjivanje Makedonije
• Kroki jednog skladatelja, dva predsjednika i tri monstruma
• JOSIP KREGAR (Ogulin, 1953. – Zagreb, 2020.) – Umro je Čovjek
• Otvorimo širom vrata pomirbi Hrvata i Srba!

» Svi tekstovi ovog autora