Ivica Grčar
Kao navodno slobodnom novinaru (i vjerojatno najstarijem registriranom freelanceru u Hrvatskoj) dostavljeno mi je rješenje Dražena Bošnjakovića, ministra pravosuđa, o odbijanju prigovora ”zbog neodlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama”.
To rješenje ministra pravosuđa Bošnjakovića jeftin je pokušaj fiškalske podvale. Pojednostavljeno, zbog šutnje uprave (Ministarstva pravosuđa) podnio sam nakon isteka zakonskog roka žalbu nadležnom povjereniku za informiranje.
Ministarstvo pravosuđa je i nakon te žalbe nastavilo šutjeti ne odgovarajući na postavljeno (novinarsko) pitanje.
A dr. sc. Zoran Pičuljan iz Ureda povjerenika za informiranje je umjesto propisanog upravnog rješenja kojim se prema zakonu određuje da Ministarstvo pravosuđa odgovori na postavljeno pitanje (bez prejudiciranja hoće li odgovor biti pozitivan ili negativan) je ishitreno doneo rješenje kojim se odbija novinarova žalba.
Umorila su me zataškavanja na Visokom upravnom i Ustavnome sudu i podilaženja sutkinja i sudaca tih sudišta interesima ”onih odozgo” protiv svakog pravnog i ostalog smisla
To rješenje je nevješto obrazloženo time da je Ministarstvu pravosuđa umjesto prema Zakonu o pravu na pristup informacijama novinarsko pitanje trebalo postaviti prema Zakonu o medijima, te slijedom toga zbog ”šutnje” prigovor podnijeti ”čelniku tijela javne vlasti”, a ne Uredu povjerenika za informiranje (pogledati kolumnu ”Novinare izbacuju iz Zakona o pravu na pristup informacijama”, objavljenu 12. veljače 2019. godine).
U tom rješenju dr. sc. Zorana Pičuljana iz Ureda povjerenika za informiranje nije do kraja razjašnjeno zašto i novinari ne bi mogli zahtijevati informacije prema Zakonu o pravu na pristup informacijama jednako kao i svi ostali građani koji nisu novinari?
Svjestan da povjerenik za informiranje dr. sc. Zoran Pičuljan kao HDZ/SDP-ovski poslušnik na svaki način nastoji izbjeći odgovor na postavljeno pitanje ”čelniku tijela javne vlasti” (Bošnjakoviću, ministru pravosuđa) odlučio sam se ne žaliti na to Pičuljanovo rješenje, nego prihvatiti zajebanciju i u skladu s naputkom iz Pičuljanova rješenja podnijeti prigovor tobože prema Zakonu o medijima izravno ”čelniku tijela javne vlasti” (Draženu Bošnjakoviću, ministru pravosuđa).
I gle, dostavljeno mi je rješenje ”čelnika tijela javne vlasti” Dražena Bošnjakovića, ministra pravosuđa (KLASA: UP/I-008-03/19-03/2 URBROJ: 514-09-01-19-02 od 11. veljače 2019. godine).
Činjenica je da je Ministarstvo pravosuđa šutjelo i da sam ih žalbom podnesenom u zakonskom roku uhvatio u zakonske škare zbog ”šutnje uprave”.
U škarama ”zbog šutnje uprave” Ministarstvo pravosuđa je bilo i prije Pičuljanovog rješenja, a Bošnjakovićevo rješenje je prvi prekid šutnje toga tijela javne vlasti.
Naglašavam, Ministarstvo pravosuđa je moralo donijeti rješenje kojim uskraćuje odgovor ili odgovoriti na postavljeno novinarsko pitanje, ali je protuzakonito šutjelo.
Tekst Bošnjakovićeva rješenja je poduži, više od tri kartice, jer toliko se dolikuje ministru pravosuđa potpisati (možda ne osobno i napisati) radi pravnog obmanjivanja navodno slobodnog novinara.
Bošnjakovićevo rješenje završava tzv. ”uputom o pravnom lijeku” u kojoj se naglašava da ”protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom”.
E pa, gospodine ministre Bošnjakoviću, ne hvala, više ”ne pušim” upravne sporove na Visokom upravnom sudu zbog uskraćenog pristupa informacijama, a bogme ni nekoherentne odluke kompromitiranog Ustavnog suda.
Odlučio sam ignorirati tzv. ”uputu o pravnom lijeku” iz rješenja pravosudnog ministra Bošnjakovića, jer to kao navodno slobodni novinar mogu. Jednostavno, jebe mi se za tu tzv. ”uputu o pravnom lijeku”
Umorila su me zataškavanja na Visokom upravnom i Ustavnome sudu i podilaženja sutkinja i sudaca tih sudišta interesima ”onih odozgo” protiv svakog pravnog i ostalog smisla.
Odlučio sam tako jer to kao navodno slobodni novinar mogu: jednostavno, jebe mi se za ”uputu o pravnom lijeku” u rješenju ministra pravosuđa.
Da se razumijemo, pitao sam tko je ukrao dokumente iz Glavne knjige u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda i mogu li se ukradeni dokumenti obnoviti i ponovo uvrstiti u javni vlasnički registar.
Ne zanima me kako vi, gospodine ministre i ostali, izbjegavate odgovoriti na jasno postavljeno novinarsko pitanje i zataškati tu krađu, jer osnovano je sumnjati da su isprave ukrali sutkinje i suci kriminalci iz Općinskog građanskog suda u Zagrebu radi zametanja tragova koruptivnih presuda u HDZ/SDP-ovskom pretvorbenom maheraju.
Osnovano kao novinar sumnjam da su presude ukradene iz Glavne knjige u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu donesene u vrijeme kada je predsjednik zagrebačkog Općinskog suda bio Đuro Sessa, sada predsjednik Vrhovnog suda i po položaju predsjednik isto kompromitiranog Državnog izbornog povjerenstva.
Podsjećam da je većina poslušnih sutkinja i sudaca kriminalaca iz zagrebačkog Općinskog suda zauzvrat za svoje ”usluge” HDZ/SDP-ovskim pretvorbenim maherima unaprijeđena za suce drugostupanjskih sudova.
Zbog toga je u jednoj od tzv. reformi sudstva 2012. godine tadašnji ministar pravosuđa izborio da žalbe na zemljišnoknjižne presude zagrebačkog Općinskog suda ne može rješavati Županijski sud u Zagrebu (da se ne bi dogodilo suviše često da isti predmet u dva stupnja rješava i isti sudac).
I zbog svega toga me uopće ne zanima ni fiškalska zajebancija o tome jesam li kao slobodni novinar trebao postaviti pitanje o krađi dokumenta prema Zakonu o pravu na pristup informacijama ili prema Zakonu o medijima.
Gospodine ministre, smatram neukusnim vaš ”ringešpil” o tome da je ”telefonskim kontaktom sa glasnogovornicom i službenicom za informiranje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Laurom Crnić Klapšić utvrđeno kako je slobodni novinar iz Zagreba, Nova Ves 48 dana 13. prosinca 2018. godine dostavio istovjetni upit Općinskom građanskom sudu u Zagrebu i Ministarstvu pravosuđa”…
Pitao sam tko je ukrao dokumente iz Glavne knjige u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a svi redom: sutkinje iz zagrebačkog Općinskog suda, dr. sc. Zoran Pičuljan, povjerenik za informiranje i pravosudni ministar Bošnjaković izbjegavaju odgovor i sve zataškavaju i guraju u zaborav
I još manje me zanima: ”Budući da je na istovjetan upit imenovanom slobodnom novinaru odgovoreno od nadležnog pravosudnog tijela glasnogovornica i službenica za informiranje Ministarstva pravosuđe je u predmetu postupila u smislu članka 99. Zakona o upravnom postupku, te je izreka sastavljena u obliku zabilješke u spisu. Slijedom navedenoga temeljem članka 122. stavka 3. Zakona o upravnom postupku odbija se prigovor slobodnog novinara iz Zagreba izjavljen zbog neodlučivanja Ministarstva pravosuđa”…
Podvala je jednostavna: istina, iz Općinskog građanskog suda su mi dostavili dopis u kojem uskraćuju odgovor na ”istovjetno pitanje” ili, razumljivije, nisu mi odgovorili na postavljeno novinarsko pitanje.
I moram istaknuti da sam još paralelno tražio i presliku već odavno pravomoćne presude (broj: XXXVII – P – 1713/96 sutkinje Vesne Kovačević Ostoić) u sudskom postupku u kojemu je na početku svakog ročišta sutkinja Kovačević Ostoić u zapisnike izdiktirala da je ”suđenje javno”.
I preslika te presude je također bila uskraćena odlukom Jadranke Liović Merkaš, predsjednice višestruko kompromitiranog Općinskog građanskog suda u Zagrebu (pogledati: ”Režimski novinari i otimanje Novinarskog doma i Glazbenog zavoda”, objavljeno 25. prosinca 2018. godine).
Napominjem da su presude, pa i ova čija preslika mi je uskraćena, zakonski definirane kao javne isprave, a Liović Merkaš i Crnić Klapšić iz zagrebačkog Općinskog suda samo se (nezakonito) zajebavaju s navodno slobodnim novinarom.
I samo još jedno objašnjenje čitateljima.
U rješenju ”čelnika tijela javne vlasti” (Dražena Bošnjakovića, ministra pravosuđa) na svakoj stranici inzistira se najmanje jedanput na tome da se odgovara ”na prigovor Ivice Grčara, slobodnog novinara iz Zagreba, Nova Ves 48”.
Dobro, zbog toga se i sam sprdam s činjenicom da sam, navodno, slobodan novinar. Da bi čitatelji razumjeli, kao slobodni novinar sam upisan (”žigosan”?) u Registru ”javnih vlasti” (kao osoba koje se profesionalno bavi novinarstvom izvan redovnog radnog odnosa.
Zbog toga je u ovom slučaju pojam slobodni novinar formalne naravi, dakle iz Registra ”tijela javne vlasti” u koji se upisuju zakonski obvezno sve osobe koje se novinarstvom bave profesionalno bez ugovora o radu.
Osnovano je sumnjati da su isprave iz zemljišnih knjiga ukrali sutkinje i suci kriminalci iz Općinskog građanskog suda u Zagrebu radi zametanja tragova koruptivnih presuda u HDZ/SDP-ovskom pretvorbenom maheraju
A gledano isključivo sadržajno, teško je reći da li sam zaista slobodan novinar u Republici Hrvatskoj, osobito u vrijeme u kojemu moje kolegice i kolege režimski novinari i članovi Hrvatskog novinarskog društva organiziraju ”operetne prosvjede” zahtijevajući od Vlade (!?) zabranu Ustavom prethodno već zabranjene cenzure i slobodu (režimskom?) novinarstvu.
Ma dajte, ”prosvjedna šetnja”!
Umjesto da kao neovisni i zaista slobodni novinari svojim novinarskim prilozima ruše ”tijela javne vlasti” Republike Hrvatske svaki puta kada im uskrate slobodni pristup informacijama. I k tome režimski novinari i članovi Hrvatskog novinarskog društva neetično zahtijevaju povlastice radi zaštite svoje ”egzistencijalne sigurnosti” upravo sada na očigled radnika Uljanika ili prije radnica Kamenskoga, Tvornice duhana Zagreb, itd.
Nerežimskim i neovisnim novinarima je ”mjesto s druge strane barikade”, nasuprot hrvatskim cenzorima iz ”tijela javnih vlasti” i kompromitiranog hrvatskog sudstva. S one strane barikade na kojoj su radnici –Uljanika i ostali.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor/istražitelj.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Presude zbog neubrojivosti kao izgovor za zataškavanje
- Brisanje freelancera iz poreznog registra
- Krađa dokumenata iz zemljišnih knjiga u Zagrebu
- Primjena ”služinske” psihijatrije u sudskoj praksi
- Sutkinja Horvat provodi psihotorturu nad ex. MUP-ovkom
- Zašto nema javne rasprave o zaštiti narodnog zdravlja?
- Zdravlje za sve ili privatno zdravstveno osiguranje
- Zataškavanje pogrešaka Suda za ljudska prava u Strasbourgu
- Tajnim suđenjem (privremeno) ukinuta psihotortura
- Šeparović dobio presudu kojoj 70 posto građana ne vjeruje
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.