Godine 1935. Einstein je s dvojicom kolega objavio svoj rad kojim opovrgava eksperiment iz kvantne fizike, zapravo proglašava kvantnu fiziku nepotpunom teorijom. U tom eksperimentu se dvije čestice koje su nekad bile jedna pošalju na dvije udaljene točke planeta, u različita jata čestica. Kad se na njihova jata djeluje elektromagnetnim poljem, sve čestice u jatu okrenu svoj spin u pravcu polja, osim one jedne koja svoj spin okrene onako kako ga ima njena čestica-partner.
Einstein je čak mogao prihvatiti da čestice na neki način komuniciraju, ali nije mogao prihvatiti da komuniciraju brzinom bržom od brzine svjetlosti. To je nazvao ”sablasnim dejstvom na daljinu”.
Einsten je pogriješio. Eksperiment iz kvantne potvrđen je do sada stotinama puta. Smatra se činjenicom.
No, čak ni Einstein nije vidio cijelu sliku.
Drugi čuveni eksperiment iz kvantne fizike pokazuje da se čestica koju promatramo nekad ponaša kao val, a nekad kao čestica. To je zbunjivalo fizičare navikle da se uhvate za stabilne, nepromjenljive stvari. No, danas, također, uvelike potvrđeno znamo: ta pojava je ovisna o promatranju. Promatrač, dakle, mijenja svojstvo čestice.
Danas sjednem na obalu mora, gledam profinjeno kretanje meduze i ZNAM, ne mislim, da je to biće koje u svom minijaturnom vodenom tijelu ima male organe, primitivne aparatiće za disanje, razmnožavanje i izlučivanje, djelo Kreatora
Einstein, koji je na svoj način bio vjernik, to je prokomentirao čuvenim: ”Bog se ne igra kockom”.
Dok sam išla u školu i na fakultet, a i u vlastitoj obiteljskoj kući, riječ Bog se nije upotrebljavala. Rasla sam pod znakom filozofije dijalektičkog materijalizma. Ni danas ne pripadam ni jednoj crkvi. Moja djeca, a ni ja, nismo kršteni. Zbog poštovanja prema svima vama ovdje, ni ja je neću upotrijebiti. Ime nije bitno.
Danas sjednem na obalu mora, gledam profinjeno kretanje meduze i ZNAM, ne mislim, da je to biće koje u svom minijaturnom vodenom tijelu ima male organe, primitivne aparatiće za disanje, razmnožavanje i izlučivanje, djelo Kreatora.
Pa, gledam one slike na internetu, od Kosmosa veličine angstrema koji se nalazi u našim stanicama, do Kosmosa veličine milijuna svjetlosnih godina koji nas okružuje, i ZNAM da je djelo Kreatora.
Upravo znanost to potvrđuje.
Fizikalne zakone pod kojima smo naučili predvidjeti kretanja, izračunati gdje će pasti loptica bačena s kraja školskog dvorišta ili kad će vlak ući u tunel otkrili smo, kako to sama riječ kaže, jer su bili skriveni.
Recimo da ”otkrijete”, nađete čudan aparat s puno zupčanika i mehanizama ispod vlastitog kreveta. Hoćete li ćete vjerovati da se ”stvorio” ili da je to ”proljeće”, da su ga donijeli ”mravi”, druge prirodne pojave?
Ne vidim ni jedan način da se tako sofisticirani zakoni, kojima sve podliježe, stvore slučajno.
Ja danas ne razumijem riječ slučajno.
Niti vidim i jedan razlog da bi znanost i religija bile u suprotnosti.
I jedno i drugo su putovi, pokušaji, načini da se odgonetne ovaj svijet. Manje ili više uspješni. Manje ili više zloupotrebljivani.
A sve je to ljudski način.
No, naše drage znanstvenike, sve odreda pametne ljude, muči to što se neke stvari ne mogu povezati; nešto se baš nikako ne može ”razjasniti”.
Fizikalne zakone pod kojima smo naučili predvidjeti kretanja, izračunati gdje će pasti loptica bačena s kraja školskog dvorišta ili kad će vlak ući u tunel otkrili smo, kako to sama riječ kaže, jer su bili skriveni
Na neki način, psihološki, mi još uvijek mislimo da se Sunce okreće oko Zemlje, tj. da smo glavni, da sve trebamo znati.
Možda i hoćemo, ali ne još.
Naše znanje sazrijeva paralelno s razvojem naše svijesti. Kao što se dijete od tri godine ne uči rješavanje logaritama.
Jednog dana ćemo znati, ako naučimo kontrolirati taštinu, poštovati i slušati jedni druge, činiti dobro.
Ako sva znanja i sve filozofije promatramo kao blago čovječanstva, sve religije kao put i ako prestanemo dokazivati tko je u pravu ili tko je bolji, možda kao vrsta evoluiramo do nivoa svijesti na kojem će nam današnje zagonetke izgledati smiješne. A povezanost religije i znanosti tako očigledna.
No, ako nas naša bahatost i taština u tome spriječe, tj. sami sebe time uništimo, to neće biti djelo Kreatora.
To će biti treći Newtonov zakon, zakon akcije i reakcije, zakon uzroka i posljedice.
Nada Beroš says
vrlo lijep tekst.
sad su mi se neke stvari razjasnile, vezane uz vjeru, koje su još uvijek pomalo mutne u mojoj glavi – vjerojatno sam na stupnju trogodišnjeg djeteta kojemu pokušavaju obrazložiti algoritme.
hvala
Nada beroš
Azur Handan says
I religija i znanost operiraju neovisno jedna od druge, i to vjerovatno zato sto su im i zadaće različite. Ono sto je neprihvatljivo jeste sto ateisti gradeci od ateizama ideologiju pokušavaju sebi pripisati i znanstvenost i znanost, i sebe predstaviti gotovo preduvjetom znanstvenog napretka, ali i jedinim istinskim baštinikom znanstvenih istina i postignuća. Znanost za svoj razvoj moze zahvaliti mnogim religioznim i nereligioznim pojedincima, a ateizmu ama bas nista. Ateizam je svoje društvene domete imao priliku pokazati kroz sivilo realsocijalizma gdje je bio svojevrsna zvanična ideologija ili pogled na svijet. U tom pogledu ovaj tekst je zgodan način da se podsjetimo na sve boje, svježinu i sarenilo života, na njegove skrivene i otkrivene manifestacije koje često tako lako nestaju u “sivilu ateizma”.