Neki mi kolege iz akademske zajednice zamjeraju što se navodno nisam izjasnio o naivnom, ali stoga ne manje skandaloznom prijedlogu Muzičke akademije i (ne)ozbiljnoj nakani rektora Borasa da se Milanu Bandiću dodijeli počasni doktorat.
Neuvjerljivo se izgovaram i opravdavam da mi je teško sve to pratiti iz ove moje prekomorsko-bostonske perspektive, te ih upućujem na neka moja ranija upozorenja, jer je poznato da sam godinama ukazivao na kriminalno, manipulativno i religijski licemjerno ponašanje imenovanog političara velikih ambicija, ali lišenog morala.
Što se nažalost nisko rangiranog Zagrebačkog sveučilišta i njegova rektora tiče, doista se pitam što reći nakon onog prošlogodišnjeg političkog počasnog doktorata ne baš puno časnijem Draganu Čoviću?
Sada je Sveučilište u opasnosti da se suspektnim brakom Borasa i Bandića sroza na samo dno (ne)ugleda i međunarodnog rejtinga.
Neuvjerljivo se izgovaram i opravdavam da mi je teško sve to pratiti iz ove moje prekomorsko-bostonske perspektive, te ih upućujem na neka moja ranija upozorenja, jer je poznato da sam godinama ukazivao na kriminalno, manipulativno i religijski licemjerno ponašanje imenovanog političara velikih ambicija, ali lišenog morala
Ne mogu znati, ali mogu pretpostaviti što bi na sve to rekao jedan od mojih najuglednijih te duhovno i intelektualno najutjecajnijih sugrađana Josip Juraj Strossmayer. On je naime prije 150 godina to Sveučilište digao na europsku razinu nakon što je u njega ugradio velik dio svoga znanja i imanja.
Prije neki dan sam kratko boravio na Duke Universityju, privatnom sveučilištu s prekrasnim kampusom u Durhamu u saveznoj državi Sjeverna Karolina. Duke ima oko 15.000 upisanih studenata i visoko rangiran znanstveno-istraživački program.
Zašto u ovom kontekstu spominjem Sveučilište Duke? Zato što su oni upravo na dan mog boravka objavili kako će na svečanoj promociji u svibnju dodijeliti četiri počasna doktorata: jednom nobelovcu, primatelju Pulitzerove nagrade, osvajaču medalje među humanistima i fellowu Royal Society.
Da ne gnjavim detaljima: počasne doktorate će primiti ljudi koji, kaže rektor Dukea, ”egzemplarno prihvaćaju i žive vrednote Sveučilišta Duke i nadahnjuju profesore i studente na putu izvrsnosti”.
Sapienti sat!
Vratimo se dakle Zagrebačkom sveučilištu i njegovu notornom kandidatu za počasni doktorat, gradonačelniku o kojemu iz ljudskih, kršćanskih i moralnih razloga imam najgore moguće mišljenje i kojega sam ne samo jednom privatno i otvoreno pozvao na javno pokajanje. Ništa od toga, jer se radi o čovjeku koji bez sumnje puno ”dela, pa stoga puno i greši”.
MB istovremeno spada u poznatu kategoriju bolesno ambicioznih ljudi koji misle da se svijet vrti oko njih. Kada sam prije neki dan gledao Otvoreno HTV-a 1, morao sam zaključiti da se u tu kategoriju svrstao i arogantno nasrtljivi SPN. Ne znam što se dogodilo s tim nekada uglednim intelektualcem, iako se njegov moralni pad u egomaniju mogao osjetiti već u nekim nazovi kulturnim emisijama nacionalne kratkovidnice.
Da li se još netko sjeća predsjedničkih izbora tamo negdje početkom 2010. godine? Ja sam tada u jednoj cenzuriranoj, ali stoga naširoko citiranoj i komentiranoj kolumni za jedne dnevne novine progovorio o predsjedničkoj kampanji koja je nakon ”siromašnog i netransparentnog” prvog kruga ušla u ”neizbježnu prljavu završnicu”.
Neizbježno prljavu, jer je ulaskom Bandića u drugi krug umjesto pametne javne debate otpočela bespoštedna borba u močvarnom ringu muljanja i manipuliranja.
Sjeća li se itko u ovom zaboravnom narodu i na iskompromitiranom Zagrebačkom sveučilištu onog naširoko publiciranog događaja kada je gradonačelnik Bandić u alkoholiziranom stanju skrivio prometnu nesreću s materijalnom štetom, pobjegao s mjesta nesreće i upustio se u dramatičan bijeg od policije, da bi onda odglumio kajanje i uz pomoć tada svog SDP-a planirao ostati na vlasti kao da se ništa nije dogodilo?
Bio sam duboko šokiran ne samo Bandićevim moralno nedopustivim i politički suicidalnim ponašanjem nego i skandaloznim izjavama političara i nekih drugih javnih djelatnika koji su branili to ponašanje, kao i Bandićev ostanak na funkciji za koju se sam višestruko definitivno diskvalificirao
Osobno sam otišao do Ivice Račana da ga upozorim kako je spašavanje Bandića zapravo javno ponižavanje hrvatskih građana.
Bio sam duboko šokiran ne samo Bandićevim moralno nedopustivim i politički suicidalnim ponašanjem nego i skandaloznim izjavama političara i nekih drugih javnih djelatnika koji su branili to ponašanje, kao i Bandićev ostanak na funkciji za koju se sam višestruko definitivno diskvalificirao.
Za mene je to bio samo još jedan neporecivi dokaz da kod nas još uvijek ne vladaju demokracija, kultura i istina, nego bahati moćnici, primitivizam i laž. Još jedan doprinos izgradnji (ne)kulture licemjerja! I još jedna za sve hrvatske građane kontekstualno relevantna činjenica da se onog famoznog 3. siječnja neke fundamentalne stvari ipak nisu promijenile.
Kao što često ponavljam, mi smo imali perestrojku, a trebala se dogoditi metanoia.
U svakoj drugoj civiliziranoj zemlji razvijene političke kulture i zrele demokracije uslijedila bi neopoziva ostavka bez ikakvih moralnih relativiziranja i stranačkih kalkulacija. Za to postoje bezbrojni primjeri.
U rijetkim izuzecima odviše bahatih ili nesigurnih počinitelja prijestupa koji nisu spremni sami povući takav potez to čini njihova stranka, odnosno oni koji su ga na taj položaj birali ili pak, u slučaju ministara, imenovali.
Pisao sam tada – i sada ponavljam, jer se radi o kontinuitetu ponašanja – da je na djelu jedan ne samo štetan nego i vrlo opasan obrazac ponašanja.
Bandić, koji bi po svojoj funkciji treba biti uzor, zapravo je svojim činom poslao poruku građanima, naročito onim mlađima: Sve je dopušteno, samo pripazite da vas ne uhvate. Tko šljivi zakone i policiju?
Slobodno griješite, pa onda bježite. Ako vas slučajno uhvate, onda lažite. Ako vas uhvate u laži, onda muljajte na neki drugi način. Ako ništa od toga ne uspije, jer ste baš imali peh da se činjenice ne daju skriti niti iskriviti, onda vam ostaje gluma, krokodilske suze i na kraju krajeva religija, stari ”opijum za narod” – recite da se ”kajete i tražite oprost”. I kupite najveću svijeću koja postoji na hrvatskom tržištu te s njom teatralno prođite kroz Kamenita vrata.
Što se nažalost nisko rangiranog Zagrebačkog sveučilišta i njegova rektora tiče, doista se pitam što reći nakon onog prošlogodišnjeg političkog počasnog doktorata ne baš puno časnijem Draganu Čoviću?
Tada sam pisao kako mi se čini da imamo posla s potencijalno vrlo opasnim političarom. Potencijalno opasnim upravo zbog toga što je bio još uvijek relativno mlad (bilo je to 2002. godine!), što su mu ambicije veće od ostvarenog, a u relativno kratkom vremenu gradonačelnikovanja on se već nekoliko puta istaknuo kršenjem zakona i načela u koja se javno verbalno zaklinje.
Gradonačelnik koji gradi bez građevinske dozvole, vozi teško alkoholiziran, bježi pred vlastitom policijom i onda bezočno laže jednostavno je opasan čovjek, koliko god on s druge strane bio i uspješan.
Njegova medijski naširoko citirana i uvelike odobravana tvrdnja da se to moglo dogoditi svakom drugom čovjeku uvreda je većini hrvatskih građana koji ipak ne voze pijani i ne bježe pred policijom.
Manipulirao je i Isusovim riječima koje je u svojoj biblijskoj nepismenosti proglasio ”našom starom narodnom izrekom”: ”Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen…” (Ev. po Ivanu 8:7). Iako ne želimo ispasti farizeji kojima je Isus te riječi uputio u posve drugačijem kontekstu, moji studenti teologije i ja smo se našalili kako bismo mogli dovesti cijeli kamion kamenja za Bandića jer nitko od nas ne vozi u alkoholiziranom stanju i ne krši zakone na tako bezočan način.
Kada sam otišao premijeru Racanu, otvoreno sam mu rekao kako cijeli pokušaj ”spašavanja” Bandića zapravo ide na štetu sazrijevanja naše nedorasle demokracije, iako će cijenu takvog ponašanja ponajprije i ponajviše platiti (tadašnja) Bandićeva stranka. Dodao sam kako mi se čini da SDP-ovci ništa nisu naučili od bahatog ponašanja i političkih makinacija HDZ-a i načina na koji narod takvo ponašanje zna kazniti na izborima. Naš narod jest (s)trpljiv, ali nije bedast.
Povijest je pokazala i potvrdila, ali dekani, članovi Senata Sveučilišta, a iznad svih osporavani rektor Boras (koji je na početku svog prvog mandata trijumfalistički najavio da će Bibliju vratiti na Sveučilište!) ne mare za biblijsku mudrost i svetopisamsku etiku niti su išta naučili iz nedavne povijesti na koju smo se iz pedagoških i moralnih razloga ovdje usputno osvrnuli.
Kontekstualni problem je nas apolitički mentalitet. Mi smo politički narod samo onda kada treba izići na izbore, dakle svake četvrte ili pete godine. Između izbora političari ne odgovaraju narodu koji ih je izabrao, nego svojim stranačkim vođama koji odlučuju o njihovim sudbinama i mjestima na internim i upravljačkim hijerarhijskim ljestvicama.
Povijest je pokazala i potvrdila, ali dekani, članovi Senata Sveučilišta, a iznad svih osporavani rektor Boras (koji je na početku svog prvog mandata trijumfalistički najavio da će Bibliju vratiti na Sveučilište!) ne mare za biblijsku mudrost i svetopisamsku etiku niti su išta naučili iz nedavne povijesti na koju smo se iz pedagoških i moralnih razloga ovdje usputno osvrnuli
Tako se naši političari i uspijevaju više baviti sami sobom, svojim privilegijama i stranačkim interesima nego problemima, pitanjima i interesima građana koji su ih izabrali. To proizvodi aroganciju, narcisoidnost, pa i kriminalne radnje političara kojima je važnije vladati narodom i to dobro naplatiti, nego služiti narodu i boriti se za boljitak svih i za opći napredak društvene zajednice.
Počasni doktorati se dodjeljuju osobama koje osim velikih dostignuća uživaju iznimnu čast i ugled u društvu, a ne kompromitiranim političarima koji bi u svakoj drugoj zemlji neovisnog pravosuđa već odavno bili u zatvoru.
Potpuno se slažem s pametnim ljudima koji su ovih dana javno izjavili da Bandić ne dijeli ni jednu od osnovnih etičkih, moralnih i ljudskih normi koje bi jedno sveučilište trebalo promovirati.
Stoga još jedan apel rektoru Borasu i Senatu naše i moje univerze: zaboravite na sve usluge i protuusluge u ovom bizarnom udvorničko-klijentelističkom odnosu, prestanite participirati u korupciji te čuvajte dignitet i spašavajte autonomiju Sveučilišta koje ne smije biti sluškinja bilo kojoj i bilo kakvoj vlasti.
Vivat academia!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Nobel za mir ove godine nije promašio
- Az grišni diak Branko pridivkom Fučić
- Okreću li Nijemci leđa Bogu zbog (ne)vjere ili poreza?
- Šulek, luteran koji je pokatoličio Vukovu Bibliju za Hrvate
- Tonko Maroević: velikan duhovne mostogradnje
- Okreću li Nijemci leđa Bogu zbog (ne)vjere ili poreza?
- Erdoganova otvorena provokacija civiliziranom svijetu
- Zašto vjerujem u Boga? U što ja točno vjerujem?
- Što bi Martin Luther King učinio?
- Od američkog sna do američke noćne more
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.