autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Nije moralno biti neutralan kada jači cipelari slabijeg

Autor: Suzana Kulović / 31.03.2022.

Suzana Kulović
Foto: Sanjin Strukić / PIXSELL

Ratno razaranje Ukrajine i zločini koje ruska vojska svakodnevno čini nad civilnim stanovništvom, izazivaju užas, strah i bijes kod nas promatrača iz Europe, odnosno sa Zapada na koji smo se mentalno (konačno) smjestili kao društvo i kao država.

Teško je svjedočiti ratnom divljanju koje ljudima oduzima život, članove obitelji, prijatelje, susjede, sunarodnjake, dijelove tijela, domove, gradove i čitav zavičaj i ne moći učiniti ništa bitno što bi zaustavilo stradanja.

Za umirivanje vlastite savjesti možemo slati humanitarnu pomoć, možemo slati oružje, možemo prihvaćati i zbrinjavati ukrajinske izbjeglice i možemo medijski podržavati Ukrajince kojima je svaka iskrena poruka podrške nasušna u ovom trenutku. To većinom i činimo.

Možemo i trebali bismo osjećati empatiju sa žrtvama. To bi trebala biti univerzalna ljudska reakcija na toliku patnju stanovništva Ukrajine, što često nije u ovoj situaciji, kao što nije bila ni u mnogim drugim tragičnim događajima kroz povijest.

Solidariziranje sa žrtvom zahtijeva psihički napor i ljudskost dok poistovjećenje s agresorom daje osjećaj agresorove moći i manje je subjektivno zahtjevno i neugodno, naravno, za one koji su zakinuti za savjest.

Dio svjetske javnosti, koji podržava ukrajinsku obrambenu borbu, ima raznolike motivacije kojima je zajednički imenitelj osuda ruske invazije suverene države.

Većini ljudi u Hrvatskoj rat u Ukrajini budi sjećanja na naše slične traume s kojima se ova ukrajinska poklapa u mnogim nesretnim detaljima. To je stanje u kojem empatija počne gušiti zbog malih mogućnosti za djelotvornu akciju koja je pravi lijek za ovako probuđena posttraumatska sjećanja.

Teško je u ovom biti aktivan riječju i djelom jer ”nije pametno” pomagati Ukrajini u mjeri koja može razljutiti ruskog vođu Putina jer je ”garancija” da se rat neće proširiti na ostatak Europe i svijeta njegova procjena našeg djelovanja po njegovim kriterijima?!

Ako ne budemo izazivali Putina i ako on bude zadovoljan našim reakcijama, onda smo mi i ostatak svijeta sigurni! Koja totalna debilana od logike. Ne čudi me da su nas, ovako pronicljive, do sad iznenadila dva svjetska rata.

Ja sam uvjerena da nije moralno biti neutralan u ratu u kojem jači divljački cipelari slabijeg.

Nasuprot tome neki medijski selebritiji golemi mobilizirani emocionalni naboj i empatiju Zapada prema Ukrajini interpretiraju kao kalkulantski kič. U tom su smislu meni društvene mreže posebno uznemirujuće jer vrve od Putinovih trolova i trolčića koji iskaču svojim sadističkim komentarima uz neizbježne nacerene emotikone.

Mnogi medijski eksponirani ”geostratezi” i ”politički analitičari” hladno i bešćutno komentiraju situaciju, šireći priču koja uvijek završava konstatacijom upućenoj Zelenskom, eto, nije trebao NATO i EU, jer mu zbog toga ljudi ginu!

Optuživanje žrtve je jedan poznat, okrutan i nepravedan način njene retraumatizacije i obezvrijeđivanja koji je osobito poznat zlostavljanim i silovanim ženama.

Mene to pogađa, a samo mogu zamisliti što doživljavaju Ukrajinci kad čitaju i prate takve izraze nesolidarnosti, odbacivanja pa i demonizacije usred tragedije u koju ih je gurnula ruska agresija.

Već dugo nisam mislila o vremenu od 1991. do 1995. Mir je neprocjenjiv, a uživanje u miru tako iscjeljujuće. U miru bi se moglo živjeti vječno, ali očito to nije moguće jer mir nije trajno stanje ljudskog društva i duha.

Rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine vraća mi slike događaja iz našeg Domovinskog rata premda sam ja cijelo vrijeme bila u Zagrebu u kojem nije bilo masovnih razaranja. Moja rodbina s očeve strane iz Banja Luke, koju su Brđaninovi i Karadžićevi nasilnici kao nacionalno krive i neprihvatljive, nesrbe, maltretirali, istjerali ih s radnih mjesta i uzeli im stanove i kuće, uspjela je pobjeći u Hrvatsku 1993.

Dok sam čekala da stignu na sigurno, brinula sam svakodnevno godinu i pol dana, osobito za njihovih pet kćeri, koje su tad bile u kasnoj adolescenciji, jer se u to vrijeme svašta događalo ženama i djevojčicama u Bosni i Hercegovini. Prošlo je, svi smo ostali živi.

Ovog mučnog ožujka 2022. svakodnevno je na vijestima Mariupolj koji je tjednima pod ruskom opsadom. Grad je u agoniji, ljudi se muče, umiru, pokapaju ih u plitke grobove. Slično prolaze i drugi ukrajinski gradovi koji su na udaru brutalne sile.

Naravno da mi se vraćaju sjećanja na Vukovar koji je poput Mariupolja bio skoro tri mjeseca pod opsadom agresorske vojske. Sjećam se i svjetskog propitivanja prava Hrvatske da bude samostalna i da se brani kad je zbog toga napadnuta.

U vrijeme kad je padao Vukovar, od 13. do 19. studenoga 1991., bila sam na skupu zabrinutih aktivista, većinom mirovnjaka iz International Physicians for Prevention of Nuclear War (IPPNW) te raznih zainteresiranih aktera iz bivše Jugoslavije i svijeta (bio je i tadašnji predsjednik predsjedništva SFRJ Stipe Mesić) u Stadtschlainingu u Austriji (Austrian Study Centre for Peace and Conflict Resolution – ASPR).

Glavna zvijezda skupa, koji je bio o Jugoslaviji i ratu u Hrvatskoj, bio je Johan Galtung, Norvežanin slavan po svom teorijskom radu na izgradnji mira i nenasilnom rješavanju konflikata. Galtung je bio direktor Interuniverzitetskog centra (IUC) u Dubrovniku 1974. godine i znao je puno o nama (mogao je znati).

Ja sam, nakon tri mjeseca liazonskog psihijatrijskog pomaganja na kirurgiji, dojurila na skup iz svih onih bataljaka, fiksatora i otvorenih trbuha, te nisam imala živaca za tamo izrečene gluposti koje su bile uvredljive i neizmjerne po netočnosti.

Glavna faca, Johan Galtung, koji je i sad slavan u mirovnjačkim krugovima, izlagao je neprepričljive ”povijesne” i ”geostrateške” teze o ratu u Hrvatskoj na koje bih ja demonstrativno izlazila iz dvorane nastojeći što bučnije zalupiti vratima.

Mene su njegova razglabanja o tome treba li se Hrvatska braniti ili ne, ozbiljno emocionalno pogađala, a kako je on na skupu imao status božanstva (čovjek je doslovce izmislio peace building) osjećala sam se sasvim frustrirano i nemoćno u toj situaciji.

Moji austrijski domaćini, kolege liječnici iz IPPNW-a, bili su evidentno na mojoj strani pa smo, da bude neka korist od beskorisnog glupog skupa, dogovorili boravak u Austriji tijekom nadolazećeg Božića i zimskih školskih praznika za 50 djece medicinara koji su zbog rata u Hrvatskoj u to vrijeme radili bez prestanka.

Peace building božanstvo, Johan Galtung, je u mojem pamćenju ostao kao jedna od pristranijih i većih štetočina koje sam u vrijeme Domovinskog rata sretala diljem svijeta gdje se s nama, autentičnim žrtvama iz zemlje u kojoj je rat, raspravljalo na način koji je često bio van svake logike i pameti.

Njemu, a i većini svijeta u to vrijeme, nije bila jasna priroda velikosrpske politike i nije bio dovoljan Vukovar i Škabrnja već im je trebala Omarska, Srebrenica i Kosovo da saberu dojmove.

Stalno sam u mislima s ukrajinskim narodom i njihovim izaslanstvom koje pregovara za mir dok im u cijeloj zemlji grme ruski minobacači, rakete i druga aktivirana sredstva za više ili manje masovno uništenje.

Ukrajina je u nemogućoj poziciji, u središtu je sukoba koji može prerasti u svjetski, a svijet nema pojma kako pacificirati Putina koji je glavni pokretač ovog rata. Čini se da povijest nije najbolja učiteljica života.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Strahovi su zavladali diskursima svih medija
  • Zar EU stvarno skuplji plin sprečava da nokautira zlotvora
  • Hitler 2.0 napada, a nema Winstona Churchilla
  • Društveno omraženi psihijatri trebaju korigirati političare
  • Milanovićev poremećeni smisao za humor i difuzija agresije
  • Znanost i medicina posustaju protiv antivakserskih zabluda
  • Žene se ili ignorira, ili ponižava i podjarmljuje
  • Neprekidno iživljavanje nad ženama
  • Afganistan i Jemen: humanitarno licemjerje
  • Sloboda govora i njeni neprijatelji

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: NEZDRAVO DRUŠTVO Tagged With: NATO, NEZDRAVO DRUŠTVO, Suzana Kulović, Ukrajina, Vladimir Putin

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT