Nije to politika, već dijagnoza

Može li živ čovjek svakog jutra kad se probudi misliti i govoriti jedno, a prije spavanja sasvim drugo? Recimo, ustanete se iz kreveta i mrzite sve oko sebe, pjevušite Juri i Bobanu i uveli bi NDH u Ustav, a onda ste već navečer sasvim druga osoba, sklapate oči uz Internacionalu i pomolite se Josipu Brozu Titu.

Ujutro biste privatizirali apsolutno sve u Hrvatskoj, čak i šume i vode, prodali biste i otoke bilo kome tko ih hoće kupiti, a navečer biste vraćali tvornice radnicima, jer je samoupravljanje najbolji društveni i ekonomski poredak ikada viđen u Hrvatskoj.

Teoretski je ovo moguće, a mali je problem što bi vas se vjerojatno odrekla i najuža obitelj, jer ne bi mogla živjeti s vama. Najbolji prijatelj bio bi vam psiholog. Pod uvjetom da ga možete platiti. I dobiti službenu dijagnozu.

Ujutro biste privatizirali apsolutno sve u Hrvatskoj, čak i šume i vode, prodali biste i otoke bilo kome tko ih hoće kupiti, a navečer biste vraćali tvornice radnicima, jer je samoupravljanje najbolji društveni i ekonomski poredak ikada viđen u Hrvatskoj

Takve nažalost nema za kolektivnu političku šizofreniju, ozbiljnu mentalnu bolest koja pogađa sposobnost i logičnost razmišljanja, stvara otežanu percepciju stvarnosti, uzrokuje stalne promjene ponašanja te slabo izražavanje emocija.

Teško je ne vidjeti ove karakteristike devijantnog ponašanja u hrvatskoj politici. Za početak, predsjednica, premijer i nominalni šef oporbe žive u teškoj kontradikciji sami sa sobom. S vlastitim uvjerenjima, stavovima i izjavama.

Za Kolindu Grabar-Kitarović samo mijena stalna jest. Metamorfoza se zna odigrati i u svega nekoliko dana.

Tako će vam za dosege ekonomije i gospodarstva u Hrvata predsjednica reći da su isti sjajni, a Hrvatska je na putu da postane najbolja zemlja na svijetu, kao i to da je stanje katastrofalno, propadamo i nestajemo, čak i fizički, odnosno demografski, jer se iseljavamo i izumiremo.

Sve je to ona rekla.

Različiti su samo datumi različitih izjava.

Ona će nam svojevremeno reći i to da je NDH bila zločinačka tvorevina, ali i to da je ”Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav.

Zaključiti kako je antifašizam utkan u temelje nastanka Hrvatske, ali i otići u Argentinu na druženje s ljubiteljima ustaštva koji bi izbacili antifašizam iz Ustava RH. Ponosna na sve generacije koje su u Argentini nakon Drugog svjetskog rata našle svoj prostor slobode, valjda i na ustaške zločince i krvnike.

Tako će vam za dosege ekonomije i gospodarstva u Hrvata predsjednica reći da su isti sjajni, a Hrvatska je na putu da postane najbolja zemlja na svijetu, kao i to da je stanje katastrofalno, propadamo i nestajemo, čak i fizički, odnosno demografski, jer se iseljavamo i izumiremo. Sve je to ona rekla

A tek Istanbulska konvencija? U stavovima većine hrvatskih političara to je dokument koji istovremeno jest i nije. Savršeni oksimoron. Kolektivno su HDZ-ovci pljucali SDP-ovu Vladu Zorana Milanovića što je dvije i pol godine nisu htjeli ratificirati, a sad pljucaju svoju HDZ-ovu Vladu, jer bi htjela napraviti ono za što su se jučer svi HDZ-ovci složno zalagali.

Odgovaraju im jednako složni SDP-ovci koji su zgroženi svakom idejom odbijanja konvencije, iste one koju jučer nisu htjeli priznati. Tekst tog dokumenta je nepromijenjen svih ovih godina. Mijenjaju se samo njihovi stavovi. Poput čarapa.

U tom ludilu nevjerodostojnosti legitimno je zaključiti kako su SDP-ovci jučer smatrali da se ženu može malo mlatnuti, barem tu i tamo, a danas tu štafetu šovinizma preuzima HDZ pokušavajući se ograditi od međunarodno priznatog dokumenta, čija je suština sasvim jednostavna i mora biti civilizacijski apsolutno svima prihvaljiva.

Nasilje nad ženama nikome ne smije biti dozvoljeno, niti se smije tolerirati.

Davor Bernardić otkriva program moralnog kapitalizma i u njegovo provođenje ide s praktično svim kolegama koji su pokušavali monetizirati autoceste ili ništa nisu učinili da bi ukinuli ili barem ograničili na zakonu utemeljeno ovršno nasilje protiv vojske blokiranih građana. U vrijeme dok su bili na vlasti. Ako je to moralni kapitalizam, onda se nemaju za što boriti. Takav moral već imamo, ne treba ga uvoditi.

Valja ne zaboraviti i one koji su plutajući LNG terminal na Krku jučer htjeli, a danas neće, ne zaboraviti ni otvorenu HDZ-ovu travestiju i sistematsko srozavanje ugleda Povjerenstva za sukob interesa iz kojeg su maknuli Daliju Orešković za koju HDZ-ovci javno smatraju da je dobro radila svoj posao.

Svatko tko redovno gleda i sluša ono što se javno servira u hrvatskom političkom prostoru, komotno može razmisliti o odlasku kod psihijatra. Hrvatska je sanatorij otvorenog tipa

Nije to politika, to je dijagnoza.

Svatko tko redovno gleda i sluša ono što se javno servira u hrvatskom političkom prostoru, komotno može razmisliti o odlasku kod psihijatra.

Hrvatska je sanatorij otvorenog tipa.

Crno je bijelo, dan je noć, lijevo je desno, a ono što je jučer bila najveća glupost, već danas može biti servirano kao najpametnija stvar na svijetu.

Imamo jednu snažnu i jedinstvenu političku frakciju. Zove se ”sette bandiere”. Na vlasti su šampioni političke prevrtljivosti. Koji znaju za što se bore. Za sebe. Za svoj interes.

Pitanje je samo kako ih kazniti na sljedećim izborima. Previše ih ima.

Na kraju dana, koga uopće birati, a izbjeći lažljivce?

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora:

• Hrvatska je grobar radničkih prava
• Jeremija u Agrokoru
• Rat je zlo, a Haag je zločine ipak kaznio
• Štiti li Plenković kriminal u Agrokoru?
• Što je Kolinda naučila od Trumpa?
• Kupnja Ine Hrvatsku vodi u dužničko ropstvo
• Vlada u sjeni Vlade Tima Oreškovića
• Tim u Saboru, čista katastrofa!

» Svi tekstovi ovog autora