Nisu svi ”proizvođači sadržaja” u medijima novinari

Astrid Versto, nova veleposlanica Kraljevine Norveške u Hrvatskoj (koja je i sama bila novinarka), Sindikat norveških novinara i Hrvatsko novinarsko društvo organizirali su u utorak 8. prosinca Okrugli stol u Domu novinara u Zagrebu o novinarskoj neovisnosti i praksi u Hrvatskoj.

Usporedno u pokrajnjim prostorijama Doma novinara u kojemu se održavao Okrugli stol o novinarskoj neovisnosti i slobodi provodila se akcija darivanja zimske odjeće i obuće nezaposlenim novinarkama i novinarima ”kojima su te stvari neophodne”.

Daroprimateljice i daroprimatelji, naravno, nisu sudjelovali u raspravi na Okruglom stolu.

Kraljevina Norveška posredstvom European Economic Area i Norway Grantsa aktivno pomaže projekte kojima se potiču demokracija, tolerancija i poštivanje zakona.

Leković je načelno govorio i o tome da bi se Hrvatsko novinarsko društvo trebalo reorganizirati i postati jači partner u pregovaranju o medijima i novinarima, ne rekavši pritom ništa o tome kako bi se konkretno trebalo reorganizirati. Ponovio je da će ”krenuti s nekim prijedlozima, od promjene statusa svakog pojedinog novinara, samo čeka da se prevlada parlamentarna kriza formira nova vlada”

I ovim Okruglim stolom se kroz raspravu sa istaknutim hrvatskim profesionalnim novinarima izloženim raznim pritiscima vlasti i vlasnika medija željelo upozoriti na ograničenja postavljena slobodnom i neovisnom novinarstvu u Hrvatskoj, te traženju načina da se prevlada loše stanje.

Thomas Spence, predsjednik norveškog Sindikata novinara, je sudjelujući kao prvi govornik u panel raspravi predstavio slobode i ograničenja novinarstvu i medijima u Norveškoj.

Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, je govorio o situaciji u Hrvatskoj u kojoj djeluju novinari i upozorio da su demokracija, samostalnost medija i novinarska pismenost nedovoljno razvijeni.

Leković je načelno govorio i o tome da bi se Hrvatsko novinarsko društvo trebalo reorganizirati i postati jači partner u pregovaranju o medijima i novinarima, ne rekavši pritom ništa o tome kako bi se konkretno trebalo reorganizirati. Ponovio je da će ”krenuti s nekim prijedlozima, od promjene statusa svakog pojedinog novinara, samo čeka da se prevlada parlamentarna kriza formira nova vlada”.

Vrlo zapažen istup na Okruglom stolu imala je Slavica Lukić, potpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva. Jedino je njeno izlaganje o cenzuriranju u Hrvatskoj 40-ak slušatelja nagradilo aplauzom.

Premda nisu izazvali aplaudiranje, vrijedi spomenuti istupe Branka Mijića, (bivšeg) glavnog urednika Novoga lista i Berislava Jelinića, glavnog urednika Nacionala, o nekompetentnim vlasnicima medija u Hrvatskoj.

Šteta što se nije razgovaralo konkretnije i o imenima vlasnika medija. Primjerice, o apsurdu da Marijan Hanžeković uči novinarstvu jednog od najboljih hrvatskih novinara Borisa Dežulovića (vidjeti Dežulovićev članak ”Ništa osobno”).

Inače, Hanžeković je stalno prisutan u pravno dvojbenim vlasničkim preuzimanjima medija u Hrvatskoj (Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije, EPH, Novog lista sa vjerovnikom Zagrebačkom bankom, itd.).

Vrlo zapažen istup na Okruglom stolu imala je Slavica Lukić, potpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva. Jedino je njeno izlaganje o cenzuriranju u Hrvatskoj 40-ak slušatelja nagradilo aplauzom

Prisjetimo se i Miroslava Kutle koji je, kako mi je kasnije u intervjuu objavljenom u Večernjem listu rekao Kutlin revizor dr. Tomislav Dragun, morao preuzeti Slobodnu Dalmaciju i odvesti je u prvi bankrot da bi je nakon toga mogao preuzeti, također u međuvremenu bankrotirani, EPH.

Branko Mijić je spomenuo Roberta Ježića kojeg će se pamtiti po tome što je svoja vlasnička prava u Novom listu ostvarivao iz – zatvora.

Pa afere sa vlasničkim offshore preuzimanjima Večernjeg lista (vlasnik Montmontaže Nikola Lisičar je tvrdio da je on vlasnik Večernjeg sve dok ga nisu ubili). A i saborsko povjerenstvo, formirano radi istraživanja okolnosti pod kojima je Styrija postala Večernjakovim vlasnikom, je naprasno rasformirano a da uopće nije završilo posao.

Ni država kao ”medijski vlasnik” nije ništa bolja. Poznata je prevara sa tobožnjim reprogramom poreznog duga kojom su Slavko Linić, ministar financija, i Nada Čavlović Smiljanec, ravnateljica Porezne uprave, dogovorili da zauzvrat za otpis 222,6 milijuna kuna poreznog duga Hrvatska radiotelevizija državi tobože vrati nekretnine koje nikada nisu ni bile izvan posjeda države (vraćene su državi državne nekretnine, provjerio sam u Upravi za katastar Grada Zagreba).

I da više ne nabrajamo; državne vlasti (političari) zajedno sa pretežno problematičnim vlasnicima medija u Hrvatskoj najviše ograničavaju neovisnost medija i novinarske slobode.

Slobodno novinarstvo odmah nakon ”države” i medijskih vlasnika sputava i strah, kako je rekla Slavica Lukić, ”proizvođača medijskih sadržaja” da će izgubiti teško stečeni ugovor o radu.

I zbilja, većina najboljih novinara u Hrvatskoj više nema ugovore o radu, a malobrojni koji još nisu dobili otkaze izloženi su bezobzirnom cenzuriranju, prijetnjama otkazima, pritiscima obavještajaca, sudskom teroru i raznim ostalim oblicima pritisaka.

Zbog toga je bilo čudno slušati o tome da: ”… nemamo državno tijelo koje će štititi novinare od političkih utjecaja i pritisaka vlasnika”. Upravo suprotno, novinari se trebaju osloboditi bilo kakvih utjecaja državnih tijela.

Većina najboljih novinara u Hrvatskoj više nema ugovore o radu, a malobrojni koji još nisu dobili otkaze izloženi su bezobzirnom cenzuriranju, prijetnjama otkazima, pritiscima obavještajaca, sudskom teroru i raznim ostalim oblicima pritiska. Zbog toga je bilo čudno slušati o tome da: ”… nemamo državno tijelo koje će štititi novinare od političkih utjecaja i pritisaka vlasnika”. Upravo suprotno, novinari se trebaju osloboditi bilo kakvih utjecaja državnih tijela

Novinari će imati novinarskih sloboda onoliko za koliko se izbore, kao što je to i sada situacija. Kolega Boris Dežulović je ”otkazao Hanžekoviću radni odnos sa sobom” i zbog toga je ostao slobodni novinar kao što je bio i dok je imao ugovor o radu. I Branko Mijić se izborio za slobodu kad je zbog kritike poslodavca smijenjen s dužnosti glavnog urednika Novog lista. A Berislav Jelinić je svoju slobodu ostvario založivši vlastitu imovinu da bi kupio brend Nacionala da kao vlasnik ne bi ograničavao slobodu glavnom uredniku Berislavu Jeliniću.

Sve dok se svi zaposlenici u medijima budu morali ugovorima o radu lišavati autorskih prava i prenijeti prava iskorištavanja na svoje poslodavce, dotle neće biti slobodni, neovisni i samostalni.

Novinari se trebaju izboriti za slobodu ugovaranja svojih autorskih prava i u ugovorima o radu, jer je sloboda ugovaranja propisana Zakonom o autorskom pravu.

Medijski zaposlenici bez autorskih prava nisu novinari, nego tek ”proizvođači (naručenih i plaćeničkih) medijskih sadržaja”, kao što je istaknula Slavica Lukić.

Još tekstova ovog autora:

• Primjena ”služinske” psihijatrije u sudskoj praksi
• Sutkinja Horvat provodi psihotorturu nad ex. MUP-ovkom
• Zašto nema javne rasprave o zaštiti narodnog zdravlja?
• Zdravlje za sve ili privatno zdravstveno osiguranje
• Zataškavanje pogrešaka Suda za ljudska prava u Strasbourgu
• Tajnim suđenjem (privremeno) ukinuta psihotortura
• Šeparović dobio presudu kojoj 70 posto građana ne vjeruje
• Apel: Potpišite međunarodnu peticiju ”FreeAssange”
• Pravo na otpor neučinkovitom pravosuđu
• Invalidna osoba u ”psihuški” uprave i pravosuđa

» Svi tekstovi ovog autora