Peter Kuzmič
Donedavno se, ne bez razloga i uvjerljive argumentacije, tvrdilo da je nogomet ”najvažnija sporedna stvar na svijetu”. Nema sumnje da se radi o daleko najpopularnijem i najmasovnijem sportu koji je za milijune ljudi širom svijeta zamijenio religiju.
Rekao sam ”donedavno” jer danas je nogomet u samom središtu pozornosti cijeloga svijeta te tako moramo brisati pridjev sporedna pa ga zamijeniti prikladnijim opisnim pridjevom središnja.
Svjetsko prvenstvo (prepoznatljivo pod izrazom Mundijal) u Katru je otpočelo 21. studenoga, a završava u nedjelju 18. prosinca. Katar je bio po mnogo čemu problematičan kao izbor mjesta za održavanje prvenstva kao što je bio problematičan i datum pa odatle brojne kritike na račun zimskog prvenstva koje se održava u pustinji.
S druge strane je, pak, Gianni Infantino, predsjednik FIFA-e uvjeren da je ovaj Mundijal najbolje svjetsko prvenstvo u povijesti. Takav zaključak prate pohvale organizatorima i domaćinu za izvrsnu organizaciju i nenadmašno gostoprimstvo.
Pohvale svakako zaslužuje i hrvatska reprezentacija na čelu sa simpatično nenametljivim ali konzistentnim izbornikom Zlatkom Dalićem i našim nogometnim Mozartom Lukom Modrićem za doista fenomenalnu seriju i vrhunski plasman kao još jednu globalno prepoznatljivu potvrdu da je mala Hrvatska zapravo nogometna velesila.
Odigrali smo sedam utakmica koje su se uveliko razlikovale po kvaliteti i učinkovitosti. Otkrili smo neke nove heroje u vlastitim redovima, tu posebno treba istaknuti golmana Dominika Livakovića i najskupljeg braniča svijeta Joška Gvardiola koji su doveli hrvatski narod do ekstaze koja se – kako je slikovito rekao jedan poznati komentator – ”doslovce razlila ulicama diljem zemlje”.
Nisam nogometni stručnjak, ali volim pogledati dobru utakmicu i povremeno se zgražam zbog novčanih i inih skandala koji prate tu plemenitu igru.
U ranoj mladosti sam igrao nogomet, a, po mišljenjima nekolicine stručnjaka, bio sam nadaren i perspektivan igrač. Često me ljudi pitaju zašto sam prekinuo i odrekao se obećavajuće karijere?
Moram iskreno odgovoriti.
U životnoj krizi tinejdžerskih godina doživio sam dramatično obraćenje te postao ”vatreni” kršćanin. Kako su se utakmice u to vrijeme igrale samo nedjeljom koja je, po mom novom uvjerenju, bila Dan Gospodnji, a osim toga je za trening trebalo previše vremena s tim da su se moji prioriteti radikalno promijenili – zaključak je bio jasan.
No i dalje volim gledati kvalitetan nogomet i povesti moje sjajne unuke na dobre utakmice. Sve to bih činio još radije i radosnije kada bi na tim javnim skupovima bilo manje psovki i vulgarnosti.
Vratimo se našim zaslužno brončanim medaljama ukrašenim Vatrenima.
Osobno sam impresioniran kada gledam kako svrhovito i strukturirano funkcionira naša momčad. Iako imamo snažne pojedince vrhunskih individualnih kvaliteta ipak je prekrasno vidjeti kako prevladava timski duh i igračka solidarnost. Svi za jednoga – jedan za sve!
Kao u dobro uigranom orkestru, igrači se međusobno – da ne kažem sinkronizirano – nadopunjavaju dok zajedno napadaju i brane se. U pravi timski duh spada i nesebičnost, simptomatična kada napadač ima gol na nozi, ali loptu nesebično dodaje drugom dobro pozicioniranom igraču.
Sve u svemu: nacionalno slavlje i velebni doček su sasvim razumljivi.
No ipak ne treba pretjerivati s dizanjem nogometne reprezentacije na razinu državne svetinje i neracionalnim masovnim delirijem.
Ovdje valja naglasiti da istraživanja pokazuju kako navijanje ima blagotvoran utjecaj na ljudsko zdravlje. Snažna emocionalna iskustva mnogih koji prate nogometne utakmice govore o ”čistoj radosti” i pozitivnoj ”ushićenosti”. Oko dvije trećine ispitanika je svjedočilo kako su na utakmicama znali plakati od radosti ili tuge.
Dr. Daniel Wann je poznati američki sveučilišni stručnjak za sportsku psihologiju koji je u svojim istraživanjima došao do zaključka da navijanje ima slične političke učinke kao i religioznost. On tvrdi:
”Srodnost između navijanja i vjerovanja zapanjujuća je. Pogledajte izraze koji se koriste u oba konteksta: vjera, obožavanje, posvećenost, požrtvovnost, duh, patnja, svečanost i slavlje…”.
Stoga je sasvim prikladno da se u ovo (pred)blagdansko vrijeme druženja i darivanja iskreno i domoljubno radujemo i fenomenalnom uspjehu naših nogometaša. Budimo dobre volje (vidi Evanđelje po Luki 2,14) koja vodi u dobro raspoloženje, a ono podrazumijeva autentičnu radost praćenu osjećajem nutarnjeg mira i harmonije.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Protiv svakog nasilja, posebno nasilja nad ženama i djecom
- Teologija u Osijeku: Od Katančića do Kraljika
- 75 godina plus 352 crkve pod istim krovom
- Da je Marija na nebo uznesena plod je vjerske mašte
- Molitva za poplavljene u Srbiji
- Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene
- Globalni prorok istine i promicatelj društvene pravde
- Dekalog: deset riječi zapovijedi – velika povelja slobode
- Zašto se radujem Uskrsu?
- Reagan je najavio rušenje carstva zla i SSSR.Tu je i Putinov