Još uvijek sam u šoku, razočaran i duboko zabrinut za budućnost svijeta zbog Trumpove ovotjedne pobjede na američkim predsjedničkim izborima.
Dan poslije izbora je u uvodu u jednu televizijsku emisiju, u kojoj sam bio gost, urednik pročitao poduži ulomak iz kolumne koju sam o Trumpu napisao na ovom mjestu dva tjedna ranije, a zatim me priupitao što bih promijenio u svojoj kritici s obzirom na ishod izbora.
Rezolutno sam odgovorio da ne povlačim niti bih promijenio i jednu riječ. I nadalje Trumpa smatram politički nekvalificiranim za lidera najmoćnije zemlje svijeta, dapače, držim da ovaj narcisoidni demagog i lukavi manipulator može biti opasan za budućnost svijeta.
Nisam previše iznenađen što tisuće nezadovoljnih prosvjednika u mnogim velikim gradovima Amerike vidno i bučno, a ponegdje čak i nasilno, izražavaju svoje negodovanje. Transparenti (Trump is) not my President nedvosmisleno svjedoče o njihovu neprihvaćanju inače, demokratski gledano, legitimno izabranog predsjednika.
I nadalje Trumpa smatram politički nekvalificiranim za lidera najmoćnije zemlje svijeta, dapače, držim da ovaj narcisoidni demagog i lukavi manipulator može biti opasan za budućnost svijeta
Poslije medijske histerije prouzrokovane brutalnom, ali nesadržajnom i neprimjereno prljavom kampanjom, u kojoj su se kandidati vrijeđali, blatili i ocrnjivali skupo plaćenim oglasima i spotovima, jaz između Trumpovih pristalica i protivnika se još više produbio.
Za one koji su vjerovali anketama i imali povjerenje u zdrav razum američkih glasača, se dogodilo nešto neočekivano i nezamislivo. Mnogi su ispunjeni destruktivnim gnjevom krenuli na ulice, ali je mnogo veći broj onih koje je, osim razumljivog razočaranja, obuzela duboka potištenost i depresija kao psihogeografska pojava.
Rektor glasovitog kalifornijskog sveučilista Stanford Marc Tessier-Lavigne uputio je cijeloj sveučilišnoj zajednici poruku utjehe i poziv na međusobnu toleranciju i podršku uz uspostavljanje dežurnih savjetovališta i terapeutske službe.
I na drugim sveučilištima su organizirane radionice o tome kako prevladati osjećaj nestvarnosti koji nastaje iz nemogućnosti pomirenja s činjenicom da se nezamislivo zapravo dogodilo. Jedan moj američki kolega mi javlja da dežurni psihoteraupeti imaju posla kao poslije neke katastrofe.
Za Trumpa su, osim nezadovoljnih i ispodprosječno obrazovanih bijelaca i svih onih domoljuba na čije je živote, stvarno ili prividno, negativno utjecala ekonomska globalizacija, glasovali uglavnom svi kojima je pun kufer washingtonske birokracije i privilegiranih političkih elita.
Glas za Trumpa je zapravo bio glas protesta protiv Washingtona. Tu ne možemo ignorirati ni nemali broj onih koji iz rasnih predrasuda nikada nisu mogli prihvatiti Obamu, te su stoga s oduševljenjem prihvatili kandidata koji nije krio svoje rasne i ine preferencije.
Čuju se komentari kako je preko Trumpa bijela Amerika konačno odgovorila na dva mandata crnog predsjednika.
Nisam previše iznenađen što tisuće nezadovoljnih prosvjednika u mnogim velikim gradovima Amerike vidno i bučno, a ponegdje čak i nasilno, izražavaju svoje negodovanje. Transparenti (Trump is) not my President nedvosmisleno svjedoče o njihovu neprihvaćanju inače, demokratski gledano, legitimno izabranog predsjednika
Bilo je tu i problematične podrške ekstremista od kojih se Trump, unatoč žestokim kritikama, nikada nije distancirao.
Pripadnici rasističke organizacije Ku Klux Klan su se već u vrijeme predizbora u znak podrške Trumpu okupljali odjeveni u uobičajene bijele odore i s pokrivalima za glavu.
Bivši veliki mag Ku Klux Klana David Duke je pobjedu Donalda Trumpa proslavio porukom: “Ovo je jedna od najuzbudljivijih noći u mom životu. Da ne bi bilo zabune, naši su ljudi odigrali golemu ulogu u izboru Trumpa za predsjednika.”
No, što je tu je. Svidjelo se to nama ili ne, Trump je (iako unutar jednog anakronog izbornog sustava) legitimno izabran za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Vrlo zanimljiv komentar njegova izbora daju oni koji su mu prvi i s najvećim oduševljenjem čestitali. Tu su u prvim redovima notorni nacionalisti i izolacionisti koji predvode tvrdu desnice u Francuskoj, Nizozemskoj i Mađarskoj.
Marine Le Pen, predsjednica francuske Nacionalne fronte, pozdravila je izborni rezultat najavljujući jedan novi svijet. Naglasila je kako je Trumpova pobjeda u francuskom interesu, te je čestitala “slobodnom” americkom narodu.
Ona ne krije svoje ambicije da na sljedećim izborima postane predsjednica Francuske i da će joj je konzervativni vjetar iz Washingtona pomoći u tom pravcu.
“Demokracija je još uvijek živa” je bio prvi komentar oduševljenog mađarskog ksenofobnog premijera Viktora Orbana.
Vođa ekstremnih desničara u nizozemskom parlamentu Geert Wilders izrazio je višestruko oduševljenje zbog Trumpove pobjede, kao i vođa britanskog Ukipa Nigel Farage. Farage je napisao kako se radi o pravoj revoluciji u Americi koja je čak zasjenila Brexit.
Za Trumpa su, osim nezadovoljnih i ispodprosječno obrazovanih bijelaca i svih onih domoljuba na čije je živote, stvarno ili prividno, negativno utjecala ekonomska globalizacija, glasovali uglavnom svi kojima je pun kufer washingtonske birokracije i privilegiranih političkih elita
Inače, mnogi komentatori ističu sličnosti između populista koji su predvodili kampanju za izlazak Britanije iz EU i novog predsjednika Sjedinjenih Država Donalda Trumpa.
Srpski nacionalisti su redom i bez iznimke oduševljeni Trumpovom pobjedom. Vojislav Šešelj je službeno čestitao Trumpu na pobjedi ne krijući svoje veselje pred srbijanskom javnošću, kao što ga pred hrvatskom javnošću ne skriva ni saborski zastupnik general Željko Glasnović.
Šešelj je Trumpu čak spjevao i pjesmicu, koju je objavio na svom Twitter profilu: “Bela kuća puna sreće, puna sreće i veselja, Bela kuća dočekala uvek dobrog prijatelja”.
Istodobna i frenetična reakcija kojom su Trumpu čestitali Željko Glasnović i Vojislav Šešelj je šokirala mnoge jer je potvrdila koliko su ti politički protivnici zapravo mentalno slični.
Osobno sam bio duboko zgrožen kad sam pročitao Glasnovićev komentar: “Pobjeda Donalda Trumpa je pravi lijek za globalnu pošast političke korektnosti i istinski melem za anacionalne, ateističke, parazitske lijevo liberalne gmizavce koji sprječavaju i usporavaju izgradnju nacionalnih država utemeljenih na deset Božjih zapovijedi.”
Nema sumnje da u zapadnom svijetu demokracija uzmiče pred populističkim i nacionalističkim ksenofobnim pokretima. U tom kontekstu je dopuštena interpretacija da je Donalda Trumpa na mjesto predsjednika SAD-a izbacio populistički val koji je zapljusnuo velik dio svijeta.
Paralela s referendumom građana Velike Britanije o izlasku ili ostanku u Europskoj uniji je ne samo primjerena nego i izuzetno poučna. Može se predvidjeti da je ovo samo početak serije neželjenih repriza.
Osobno sam bio duboko zgrožen kad sam pročitao Glasnovićev komentar: “Pobjeda Donalda Trumpa je pravi lijek za globalnu pošast političke korektnosti i istinski melem za anacionalne, ateističke, parazitske lijevo liberalne gmizavce koji sprječavaju i usporavaju izgradnju nacionalnih država utemeljenih na deset Božjih zapovijedi”
Ključno je pitanje da li Trumpova pobjeda znači pocetak kraja političkog koncepta poznatog kao “Pax Americana”.
To nikako ne bi bilo dobro u ovom trenutku kada je veći dio svijeta još uvijek nestabilan, a Rusija i Kina ne kriju svoje ambicije i jačanje vojne moći.
Bivši direktor CIA-e John McLaughlin je s tog stajališta izrazio zabrinutost Trumpovom pobjedom: “Ako učini sve što je najavio, onda se možemo oprostiti od naše uloge globalnog lidera. Nadajmo se, dakle, da on to nije tako mislio. Ili da će ga netko od toga odvratiti.”
Tome se nadamo i mi iz dodatnih razloga koje ovdje ne možemo elaborirati. Stoga ćemo u toj nadi pričekati Trumpov izbor kabineta i drugih ključnih suradnika kao i njegov inauguralni nastup 20. siječnja.
Živi bili pa vidjeli!
Još tekstova ovog autora:
- Zašto vjerujem u Boga? U što ja točno vjerujem?
- Što bi Martin Luther King učinio?
- Od američkog sna do američke noćne more
- Zašto je NATO bombardirao Beograd?
- Najvelikodušniji filantrop svijeta, Bill Gates, nije Antikrist
- Sjećanje na metz veghem ”prvi genocid dvadesetoga stoljeća”
- Žene kao (ne)pouzdani svjedoci Uskrs(nuć)a?
- Covid-19 kao duhovna poruka i ”veliki korektor”
- Treba izbjeći pogoršanje stvari i masovnu histeriju
- Dileme oko eutanazije: za ili protiv?
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.