Katarina Kruhonja
Odužilo se od našeg zadnjeg susreta. Pisala sam o, za mene ljekovitom, susretu dviju generacija aktivista/ica (ili točnije građana koji si postavljaju pitanja, promišljaju, studiraju i djeluju) – naše ratne generacije i ”mirnodopske” generacije Mirovnih studija 2021.
Povod je bio obilježavanje tridesetogodišnjice osnivanja Antiratne kampanje Hrvatska. Otkrila sam neočekivanu poveznicu: mlada generacija Mirovnih studija ima isto iskustvo kao i mi usred ratnog nasilja – imaju pitanja o kojima nemaju s kim razgovarati – ni s prijateljima ni na radnom mjestu ili na fakultetu – a muče ih.
Iskusili su ljekovitost susreta koji ih je uvjerio da nisu ludi ni heretični – da njihova pitanja dolaze iz jedne od temeljnih ljudskih potreba za mirom – za harmoničnom povezanošću s drugim ljudima, živim stvorenjima i prirodom (meni kao vjernici to znači ugoditi se s božanskim, osjetiti Njegovu prisutnost).
Ohrabrena sam jer poduzimaju korake da bi tu svoju potrebu ostvarili. Zahvalna sam što ih je zajedničko studiranje osnažilo za djelovanje. Dalo im je prostor za rad na razumijevanju i samorazumijevanju, osnažilo motivaciju i inspiraciju i povezalo ih. Hvala Mirovnim studijima.
Konkretne prilike za djelovanje su oko nas. To su one za koje ja osjećam bol i suosjećanje. Od prvog koraka do politika suosjećanja, nenasilja – mira!
Iako nije bilo planirano, radionica Politike nenasilja – utopija ili nužnost, nakon Zagreba i Osijeka održana je baš 11. rujna u Zadru.
Nenasilje počinje sa mnom. Na radionici smo upravo to vježbali – kako komunicirati nenasilno (staviti jasan znak ”stop” kada te u političkoj areni netko vrijeđa, napada, omalovažava, ignorira, zastrašuje, a ostati u svojim vrijednostima koje uvažavaju osobu dok napadaju problem – čuvati prostor za dijalog i suradnju). Na primjer, kako odgovoriti na rečenicu ili indirektno iskazan stav: ”Tko si uopće ti da bi me to mogao pitati?”
Ustanova Politike nenasilja najavila ju je kao radionicu za one koji žele primjenjivati i učiti pristupe lokalnim politikama temeljene na suradnji, uključivanju građana, transparentnosti, te izgraditi neformalnu mrežu unutar koje će osmišljavati zajednički odgovor postojećim i novim izazovima, poput pandemije i klimatskih promjena.
Rekla sam: ”Nužnost su”. One nam od 11. rujna viču, one su novo normalno koje nam je potrebno. Radikalna promjena fokusa političkog odlučivanja gdje pri donošenju odluka umjesto ekonomskih i političkih kriterija u centar stavljamo jačanje međusobne povezanosti (društvene uzajamnosti).
Jednostavno je: pitati se kako donijeti odluku o bilo kojem pitanju tako da ona povezuje ljude, jača solidarnost i suradnju, čini ih zadovoljnima jer su uključeni i uključivi.
Jednostavno je, ali nije. Nije jednostavno napraviti takav luping u političkoj kulturi u kojoj su demokracije uhvaćene u politiku paraliziranja sadašnjosti, gdje nema ni ”d” od dijaloga nego se isključivo oslanja na pravo odlučivanja snagom dominacije većine.
Najveći dio resursa i energije troši se na njeno pribavljanje/održavanje – koaliranje, političke trgovine i pretrčavanja, agresivne, prljave i skupe kampanje. Takav politički diskurs pridonosi stvaranju duboko podijeljenih društva popustljivih za politike nejednakosti i pohlepe namjerno gajeći egzistencijalni strah i tjeskobu.
Staviti u fokus društvenost, suradnju i solidarnost zahtijeva razmišljanje i djelovanje izvan uobičajenih okvira – bolje reći iz srca – novu osobnu i društvenu imaginaciju i kreaciju.
Čini se da se pomalo pomalja i na našoj političkoj sceni. Ohrabrena sam glasom o velikom aktiviranju građana u mjesnim odborima Grada Zagreba i podrškom građana koju dobivam kao gradska vijećnica koja se trudi oko tog lupinga. I interesom koju su lokalni političari iz Zagreba, Osijeka i sada Zadra pokazali za sudjelovanje u radionici politike nenasilja.
Nenasilje počinje sa mnom. Na radionici smo upravo to vježbali – kako komunicirati nenasilno (staviti jasan znak ”stop” kada te u političkoj areni netko vrijeđa, napada, omalovažava, ignorira, zastrašuje, a ostati u svojim vrijednostima koje uvažavaju osobu dok napadaju problem – čuvati prostor za dijalog i suradnju). Na primjer, kako odgovoriti na rečenicu ili indirektno iskazan stav: ”Tko si uopće ti da bi me to mogao pitati?”
Od prijateljice iz Stockholma doznajem kako je upravo u tijeku akcija u koju se uključuju građani, znanstvenici, gospodarstvenici, organizacije civilnoga društva, crkve, ekumenske platforme i političari.
Ohrabrena sam jer poduzimaju korake da bi tu svoju potrebu ostvarili. Zahvalna sam što ih je zajedničko studiranje osnažilo za djelovanje. Dalo im je prostor za rad na razumijevanju i samorazumijevanju, osnažilo motivaciju i inspiraciju i povezalo ih. Hvala Mirovnim studijima
Suprotstavljaju se obećanjima političara da na novu očekivanu izbjegličku krizu zbog situacije u Afganistanu neće ponoviti grešku iz 2015. godine i otvoriti svoje granice.
Rade to tako što podsjećaju kako je 2015. bila posebno dobra godina – u kojoj su solidarnost, suosjećanje i suradnja između građana, organizacija, crkava i države odlično funkcionirali. A pokazuju i koje je to gospodarske i političke dobrobiti Švedskoj donijelo. Žele tu politiku sačuvati i unaprijediti.
Imamo i mi u Hrvatskoj iskustvo solidarnosti iz 2015. godine, a mirimo se s novom političkom praksom branjenja utvrde.
S ovim argumentima zalagat ću se za lokalnu politiku Grada Osijeka koja će dati podršku građanima/gospodarstvenicima koji su spremni djelatno iskazati suosjećanje i solidarnost prema izbjeglicama, makar brojani na prste.
Hoću li time postati popularnija političarka?
Neposredni izazov, bol i suosjećanje koji me potiču da se uključim (a kao gradska vijećnica imam poziciju koja mi to omogućava i obavezuje me) je aktualni prijepor oko realizacije izgradnje nadvožnjaka radi čega je planirano porušiti drvored stoljetnih platana na ulazu u Osijek.
Što i kako učiniti da razumijemo zašto se u vremenu galopirajućih klimatskih promjena prema svakom, pa i na divlje zasađenom stablu što ove platane nisu, trebamo odnositi kao prema planeti samoj i prema samom sebi? Kakve nam to dobrobiti donosi?! Vjerujem da ćemo ”napipati” put. Javim se.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Može li 25. obljetnica usprkos MEĐUTIM biti i prekretnica?
- Kako nestaje duh slobode u lokalnoj samoupravi
- Znamo kako demokracije umiru
- Pravo na pobačaj ne bi trebalo biti predmetom dijaloga
- Zalažem se za život i podržavam DOSTA
- Birati (zauzetost za) MIR
- Imam vijest za vas: Domovinski je rat završio na miran način
- Radost slobode od logike i spirale nasilja!
- Svojoj djeci ne smijemo ostaviti u naslijeđe nedovršen rat
- Koncept suosjećajne politike dobio je svoje birače u RH
