Peter Kuzmič
Osvrt unazad i pogled unaprijed. Retrospektiva i perspektiva. Te dvije vremenske dimenzije se prelamaju na prelazu iz stare u novu godinu.
Nova će godina biti nova samo ako u nju ulazimo s novom perspektivom dok staru ostavljamo za sobom bježeći od kušnje da ostanemo zaglavljeni u prošlosti.
Koliko god nas se dojmili fascinantni prizori takozvane najluđe noći na svijetu, najvećeg globalnog praznika koji slavi najviše ljudi na planeti, s današnjim danom je tom (po)božićnom potrošačkom festivalu definitivno došao kraj.
Jučer je bio 31. prosinca koji označava kraj godine. Većina ljudi je njezin odlazak proslavila gurmanski, kraljevski opskrbljenim trpezama dok su spomenarski vrtjeli uspomene na lijepe i ružne događaje protekle godine. Da ne spominjemo i izvanjsku bučnu pratnju naizgled neizostavnih vatrometa.
U toj istovremeno najbudnijoj noći godine donosile su se i famozne novogodišnje odluke. Ako ih samo površno analiziramo zaključit ćemo da se uglavnom radi o recikliranim starim, a (polu)ostvarenim željama iz nekih drugih frustriranih dočeka.
U novoj godini će nam trebati mnogo više odvažnosti, poduzetnosti, kreativnosti i inovativnosti.
U svijetu u kojem se osjeća kriza demokratskih sustava ili demokracije kao takve, u kojem su prisutni snažni globalni procesi, u kojem se osjeća nedostatak konsenzusa oko temeljnih vrijednosti – čega nije lišeno ni hrvatsko društvo – potrebno je stalno promišljati ne samo o izazovima već i o pronalaženju novih smjernica, uspostavi programa i institucija koje će otvarati nove perspektive humanijeg razvitka pojedinca i društva.
U svjetlu nadnaslova ovih dugogodišnjih kolumni treba postaviti ključno pitanje: Kako vječnost živjeti u sadašnjosti? Kako u naš svijet i naše vrijeme unijeti te u njima iskustveno primijeniti viziju i vrednote vječnog Božjeg kraljevstva? Kako živjeti smisleno i odgovorno u vremenu, svjetlu i snazi trajnog i neprolaznog?
Pitanjem što je vrijeme i u čemu je smisao povijesti bavile su se sve religije, a ono je mučilo i mnoge velike mislioce svijeta. Po mišljenju jednih povijest se vrti u krugu te ”nema ničega novoga pod suncem”, dok su za druge stalno napredovanje i novi civilizacijski usponi konstanta ljudske egzistencije.
Stari Grci – od kojih uvijek valja učiti – o tome su ozbiljno i intenzivno razmišljali jer ih je s jedne strane zabrinjavala vremenita prolaznost života, a s druge, važnije strane, zanimalo ih je, kao što i danas zanima sve misaone ljude, kako darovano vrijeme smisleno i odgovorno koristiti u izgradnji povijesne stvarnosti i oblikovanju budućeg svijeta. Uglavnom se slažu da Svemir i povijest svoj izvor duguju Vječnome.
Parmenid tvrdi da se vrijeme pojavljuje u opreci s nepromjenjivošću i vječnošću bitka. Za Platona je vrijeme ”pokretna slika vječnosti”, a sadašnji trenutak se pojavljuje kao beskonačno nastavljanje trenutaka. Po Aristotelovu mišljenju vrijeme je pak ”mjera gibanja u odnosu na prije i poslije”, a sve promjene (unutar vremena) registrira svijest koja je pamćenje gibanja.
Sveti Augustin pitanju vremena pristupa kao ontološkom problemu. Za njega je svijest o vremenu otkrivanje nutarnje dimenzije trajnosti ljudskoga bivstvovanja. Za Tomu Akvinskog svijet nije vječno postojao, nego je njegov postanak ni iz čega prouzrokovao Bog svojom stvaralačkom svemoći u određenom trenutku, s kojim je počelo postojati i samo vrijeme.
Za Kanta je vrijeme transcendentalni uvjet osjetilne spoznaje i temeljni uvjet za svijet iskustva, pa time i prostor etičkog djelovanja, dok Heidegger u vremenitoj prirodi vidi za čovjeka mogućnost da ispuni svoju ontološku zadaću u zadobivanju autentičnosti.
I za Emmanuela Levinasa je vrijeme etički utemeljeno, a događaj etičkoga trenutka razbijaju vremenitost onoga ”ja” koje nema fragmentarno iskustvo vremena.
Po pisanju u nas premalo poznatog Levinasa novi smisao vremena se otkriva i nastaje otkrićem Drugog i drugosti te se odvija u odgovornosti (uzajamnog) služenja.
U svetopisamskoj (pri)povijesti vrijeme otpočinje Božjim stvaranjem svijeta i čovjeka. Na samom početku stoji Adam, ali se od Abrahamova poziva (Postanak 12) nadalje vrijeme upisuje u zbilju povijesti spasenja (historiae salutis) koja je objaviteljsko-otkupiteljski otvorena prema budućnosti u kojoj je Bog vječan jer je gospodar svakoga vremena.
U Novome zavjetu silazak vječnosti u vrijeme Ivan Bogoslov opisuje kao inkarnaciju u kojoj vječna i stvaralačka Riječ (logos) postaje tijelom tj. čovjekom (Ivan 1).
U kompletnome kristološkome događaju se vidi kvalitativno izdvajanje vremena u ispunjenju Božjih obećanja kada je došla ”punina vremena” (Gal. 4). Kristovim utjelovljenjem, smrću i uskrsnućem započinje nova era ili vrijeme spasenja.
U toj zgusnutoj, kristološki utemeljenoj povijesti spasenja je Uskrs pobjedonosno finale one kozmičke drame koja je otpočela u Betlehemu ulaskom vječnosti na igralište naše povijesne prolaznosti.
Na neponovljiv način se jednom zauvijek dogodilo nešto što označava početak trajnoga, jer je Bog srušio granice vremena i vječnosti te predvodnički ušao u za nas do tada neosvojive prostore s onu stranu smrti.
Kristovi vjernici nisu zatvoreni u neki geto niti žive u zrakopraznom prostoru. Oni u strahu od sadašnjosti ne bježe u prošlost, a nisu ni slijepi zanesenjaci neba koji u ovoj ”dolini suza” pasivno očekuju Božju buduću intervenciju.
Ako želimo boljitak, treba nam odvažnost umjesto straha, sveta neustrašivost da angažirano uđemo u sve prostore u kojima iskustvo i misao vjere trebaju biti prisutni, djelotvorni i smjerodavni. To je nerazdvojivi dio misije umanjivanja straha, a povećavanja nade u svijetu nesigurnosti i beznađa.
Vjernička zajednica je kristovski utemeljena, nepovratno orijentirana prema vječnim kategorijama te je stoga prepoznatljiva po tome što u svom vremenu i prostoru radosno živi i autentično zastupa trajne vrednote Božjeg dobrohotnog nauma za čovjeka i njegov svijet.
Daj, Gospodine, da tako bude i u Novoj 2023. godini.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Osječani se ponose svojim Pravednikom među narodima
- Nogometno navijanje i religioznost imaju slične učinke
- Treba moliti za progonjene kršćane
- Otišao je Gordon Fee, velikan duha, riječi i znanosti
- Visoko obrazovanje bez etike i izvrsnosti?
- Jože Pogačnik – jedan od najvećih umova na ovim prostorima
- Ekumensko zvanje mora se ostvarivati u pomirenju
- Ron Sider: Uvjerljivi borac protiv siromaštva i promotor društvene pravednosti
- Velika Gospa je blagdan poganskog podrijetla
- Žmegač je pravi homo universalis kozmopolitske orijentacije
