autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Obiteljska priča uz Dan pobjede i Dan Europe

Autor: Boro Vučković / 08.05.2018. Leave a Comment

Boro Vučković

Boro Vučković

Moj stric Gojko bio je naočit čovjek. Ubili su ga partizani u Požegi potkraj rata i za grob mu se ne zna. O tome zašto i što se točno dogodilo kao gimnazijalac znao sam vrlo malo, gotovo ništa. Nikad se u mojoj prisutnosti u obitelji nije razgovaralo o ratu i osjećao sam da postoji nešto što ne bih trebao znati.

Sjećam se dobro blage bake Vide koja je umrla sredinom šezdesetih prošlog stoljeća, a nedugo zatim umro mi je, vrlo mlad, i otac Vid. I dok su mi strica ubili partizani, moj otac je bio ranjen u partizanima. U Slavoniji čest slučaj. Mora da su mi baka i otac jako patili.

Nedugo po smrti mog oca i bake vođen znatiželjom otvorio sam oveći prašnjavi kovčeg skriven u podrumu i u njemu našao obiteljske fotografije, brdo požutjelih dokumenata i pištolj ”Mauser”. Kao u nekom filmu. Majka Milka je bila jako ljuta i uznemirena što sam kopao po toj zakopanoj povijesti, ali moja znatiželja je bila jača.

I dok su mi strica ubili partizani, moj otac je bio ranjen u partizanima. U Slavoniji čest slučaj. Mora da su mi baka i otac jako patili

U tom kovčegu uspomena osobito se isticala jedna oveća fotografija pilota, a starija sestra Nada, koja je znala nešto više od mene, rekla mi je da je to stric Gojko. Urezalo joj se u sjećanje da je za rata Gojko dolazio u našu kuću i nju s ljubavlju nosio na ramenima.

Školski muzej nove zgrade požeške Gimnazije krase dvije spomen-ploče.

Jedna je posvećena učenicima Gimnazije koji su bili borci Narodno-oslobodilačke vojske i dali su, kako piše, život za slobodu i bolji život radnog naroda. Neka je vječna slava drugovima palim u borbi protivu fašizma za ideale jugoslavenskih naroda i demokracije – piše u nastavku i navode se imena poginulih uz zavjet da će se svagda čuvati i razvijati tekovine N.O.B.-e. Ploča je iz godine 1947.

Drugu ploču postavio je Požeški ogranak udruge Hrvatski domobran godine 2011. za 35 poginulih učenika i troje profesora koji su od 1941. do 1945. godine položili život, kako piše, kao hrvatski vojnici. Oni koji su neizmjerno ljubili hrvatsku grudu i za nju dali svoje živote. Oni zaslužuju da ih se naraštaji sjećaju i da vječno žive u srcima njihovim, piše u nastavku.

Ne treba ni reći da prvu ploču krasi petokraka sa srpom i čekićem, a drugu hrvatski grb s prvim bijelim poljem i križem.

Ugledni povjesničar dr. Tvrtko Jakovina, i sam đak požeške Gimnazije, sigurno bi vještije od mene napravio povijesnu analizu nesretnih požeških događanja i kako su u raznim vojskama ginuli mladići iste Gimnazije.

Ja želim poručiti nešto drugo.

Na spomen-ploči hrvatskih vojnika koji su ”neizmjerno ljubili hrvatsku grudu” je ime i mog strica Gojka – pilota koji je, kako sam saznao, prevozio poštu za Whermacht. Nikad nikog nije ubio, nikad nije učinio nikom zla, zato se i usudio vratiti potkraj rata u Požegu.

Moj otac, koji je ranjen kao partizan bio kod kuće i sreo ga, rekao mu je: ”Bježi, Gojko, bježi glavom bez obzira. Ovi su nemilosrdni i prema svojima”.

”Ali zašto?”, pitao ga je moj stric, a razgovor je slušala moja majka koja mi je to potkraj života prepričala. ”Nisam nikom učinio zlo, neka mi sude”, govorio je naivni Gojko. Uhvatili su ga, ali suđenja nije bila. Strijeljan je na mjestu gdje je danas požeško kazalište i za grob mu se ne zna.

Nedugo po smrti mog oca i bake vođen znatiželjom otvorio sam oveći prašnjavi kovčeg skriven u podrumu i u njemu našao obiteljske fotografije, brdo požutjelih dokumenata i pištolj ”Mauser”. Kao u nekom filmu. Majka Milka je bila jako ljuta i uznemirena što sam kopao po toj zakopanoj povijesti, ali moja znatiželja je bila jača

Tako mi je prepričala majka i tek potkraj svog života utažila mi znatiželju o tome što se zbivalo u svibnju 45. u Požegi i u našoj obitelji.

Istodobno mi je rekla što uopće nisam dotad znao. Mislio sam da je imala samo brata Milana, ali tad sam prvi put čuo i za drugog brata, ujaka Antu Stilinovića. On je bio u ustašama i iza rata je pobjegao u Južnu Ameriku, vjerojatno Argentinu i ona više nikad nije čula za njega niti imala bilo kakve kontakte. Nikad ga do tog razgovora nije ni spomenula.

I što reći danas?

Po svakoj logici imao bih tisuće razloga da ne govorim pozitivno o NOB-u, Titu, crvenoj zvijezdi, partizanima. Pa toliko je zla i nepravde učinjeno mojoj obitelji i morao bih biti jako ponosan da je ime mog strica na spomen-ploči hrvatske vojske u požeškoj Gimnaziji.

Ali nije tako!

Moj stric i ujak bili su na krivoj strani. I ne želim ponoviti njihovu pogrešku. Ali pogrešku ponavlja službena politika moje domovine Hrvatske.

Čega se pametan stidi, time se budala ponosi.

U Drugom svjetskom ratu poginulo je oko 60 milijuna ljudi. 9. svibnja cijela Europa slavi Dan pobjede. Službena hrvatska politika taj dan gotovo da prešućuje i pokroviteljstvo je dala poraženima. Na Bleiburgu. Ulice 9. maja više i ne postoje, a najjači antifašistički otpor u Europi, hrvatski, se zatire i umanjuje, čak i ismijava.

Nitko ne spori da je zločina nakon oslobođenja bilo. I u višijevskoj Francuskoj i u kvislinškoj Norveškoj bilo je dobrih, naivnih i zavedenih ljudi poput mog strica.

Osveta pobjednika nije bila baš časna. Ali što je ta osveta prema zlu koji je donio nacizam i fašizam. Nitko pametan ne opravdava bombardiranje Dresdena, ponašanje De Gaula, bacanje u fojbe, bombu na Hirošimu. Ali?

Cijela Europa i svijet slave bezuvjetnu kapitulaciju nacističke Njemačke. Modernu Hrvatsku sam doživljavao kao zemlju nastalu na temeljima antifašizma, a ne da se sramotimo i da taj datum relativiziramo.

Na spomen-ploči hrvatskih vojnika koji su neizmjerno ljubili hrvatsku grudu je ime i mog strica Gojka – pilota koji je, kako sam saznao, prevozio poštu za Whermacht. Nikad nikog nije ubio, nikad nije učinio nikom zla, zato se i usudio vratiti potkraj rata u Požegu

Još jedan datum u svibnju – 19. – važan je za Hrvatsku. Tog je dana 1991. održan referendum o hrvatskoj samostalnosti. Blizu 95 posto birača izjasnilo se da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama.

Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi bilo je drugo pitanje. Naravno da je malo tko mogao zaokružiti taj odgovor.

Srbija danas ne zaostaje u svojoj gluposti za Hrvatskom. Ona Dražu Mihailovića i Nedića proglašava antifašistima.

Četiri dana nakon Dana pobjede održava se najveća manifestacija desnog ekstremizma u Europi. Mjesto je Bleiburg, a u organizaciji skupa sudjeluje i hrvatska Katolička Crkva. Čak i desna austrijska vlast ne opravdava to fašističko hodočašće pod krinkom vjerske komemoracije. Ali pokrovitelj je Hrvatski sabor. Pametnome dosta.

Siguran sam da moj stric Gojko taj skup, bez obzira što je bio protiv partizana, ne bi pohodio. Za ujaka Antu ne znam. Znam za sebe. Volim Hrvatsku i jasno je što sam zaokružio na referendumu. Ali ova Hrvatska nije ono što sam sanjao.

(Napomena: sliku mog strica Gojka u pilotskoj odori i spomen-ploče iz požeške Gimnazije možete vidjeti na mom FB profilu).

Još tekstova ovog autora:

  • Ova jedina Zemlja, sjećanje na Rudija Supeka i još ponešto
  • Zašto u “antihrvatskoj” Istri ima sve više Hrvata?
  • Igra s granicama bez granica

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: 45.PARALELA Tagged With: 45Paralela, Bleiburg, Boro Vučković, Dan pobjede, Europa, Hrvatska, Republika Hrvatska, Srbija, Tvrtko Jakovina, Whermacht

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT