O potrebi velikih reformi govori žena koja nije podržala ratifikaciju Istanbulske konvencije i koja nije rekla ni riječi u znak podrške ženama nakon izbijanja afere kiretaža. Da, riječ je o Kolindi Grabar-Kitarović, o ženi s nula rezultata, kako to ovih dana točno konstatiraju Dalija Orešković i Bojan Glavašević.
A ja ću, da se ne zaboravi, jer se nastavlja, tu i tamo ponavljati kako je mandat Ive Josipovića bio loš, pojasniti/podsjetiti zašto mislim da je predsjednički mandat Kolindina prethodnika bio ne samo dobar već i jako dobar.
Pođimo od nekoliko nepobitnih činjenica.
Ustav određuje da predsjednik Republike mora izaći iz stranke upravo zato da bi mogao funkcionirati kao integrativni faktor. Josipović je u svom mandatu ozbiljno shvatio Ustav. ”Možda mi je to bila pogreška, možda sam time razvodnio svoju poziciju u biračkom tijelu”, izjavio je jednom prilikom kolegici Jeleni Lovrić. U tome ima istine: nije pogriješio u tome što se držao Ustava kao pijan plota, već u tome što mnogi građani, a među njima i novinari, nisu shvaćali, kao što ni sada ne shvaćaju, što Ustav govori o funkciji šefa države.
Ivo Josipović jedini shvaća što mu je bio i što bi mu trebao biti posao u drugom mandatu. A nije ga osvojio ne toliko zbog pogrešaka (da ih nije bilo, ne bi dobio neke važne kritike mojih kolega, recimo, u vezi s razlazom s Dejanom Jovićem, o čemu sam dosta pisao ukazujući na obostranu krivnju kod te epizode), koliko zbog toga što je Zoran Milanović torpedirao njegovu drugu kampanju (zaista, nije se u nekom trenutku znalo vodi li on SDP ili HSP)
Ivo Josipović jedini shvaća što mu je bio i što bi mu trebao biti posao u drugom mandatu. A nije ga osvojio ne toliko zbog pogrešaka (da ih nije bilo, ne bi dobio neke važne kritike mojih kolega, recimo, u vezi s razlazom s Dejanom Jovićem, o čemu sam dosta pisao ukazujući na obostranu krivnju kod te epizode), koliko zbog toga što je Zoran Milanović torpedirao njegovu drugu kampanju (zaista, nije se u nekom trenutku znalo vodi li on SDP ili HSP).
Na primjer, dva tjedna prije izbora na HTV-u će za Josipovićev program regionalizacije i decentralizacije kazati da su to nebuloze (i da ga to ne zanima!). I još jedan primjer: SDP nije pokrio sva biračka mjesta, pa se dogodila krađa, a ona je bila najbrutalnija u Mostaru gdje su Kolindini plaćeni glasači dolazili do glasačkih kutija sve do ponoći (kao, pao je internet!).
Josipović se zaista razumije u ustavne ovlasti. Mislim da je njegov program predstavljen u drugoj kampanji i dalja aktualan, i dalje ima validnost, čini se suvislim i jedinim realnim da se doskoči akutnim problemima naše zemlje iz pozicije šefa države.
Kako sam od nekih kolegica i kolega čuo (pročitao) nekoliko nejasnih kritika na račun programa Ive Josipovića (tvrde oni/e da od te famozne ”pravde” nije ništa ostvareno), treba reći ovo: borba za pravednije društvo nije jednokratan cilj, to nije kao savladavanje jedne teške knjige prije važnoga ispita, jer slijede druge knjige, drugi ispiti, a onda je pred nama i cjeloživotno učenje i usavršavanje.
Josipović je imao tri cilja i sva tri je ispunio: a) ulazak RH u EU; b) borba protiv korupcije: uspio je da sve stranke u Saboru podrže njegov prijedlog donošenja zakona kojim se ratno profiterstvo i pretvorbeni kriminal može uvijek procesuirati i nije on kriv što je Ustavni sud sve to srušio; naime, ta se borba mora nastaviti i c) popravljanje odnosa sa susjedima: usporedite, molim vas, odnose Hrvatske i Srbije za mandata Josipovića i Borisa Tadića s ovima sada za mandata Kolinde Grabar-Kitarović (puno vode Dunavom mora proteći dok njoj iz dupeta pamet stigne u glavu) i Aleksandra Vučića.
U sažetku svojega prvoga mandata Ivo Josipović piše odlomak koji mogu supotpisati bez dvoumljenja: ”Povratak odgovornosti i morala u politiku kao temelj pravednog društva bila je i ostaje moja politička misao vodilja. Pet godina kasnije društvena je klima potpuno promijenjena i danas nitko tko se bavi korupcijom ili drugim kriminalom, bez obzira na funkciju koju obavlja, ne može računati na to da će izbjeći pravdi”.
Ključan doprinos tome dale su promjene Ustava koje je inicirao 2010. godine, a koje su dokinule zastaru kaznenih djela u pretvorbi i privatizaciji te kaznena djela ratnog profiterstva.
O promjeni društvene klime najbolje govori broj visokih dužnosnika koji su osuđeni ili kojima se sudi za različita kaznena djela. To je bio Josipovićev i naš obračun s korupcijom iz prošlosti i borba za uspostavu vladavine prava.
Ali važno je ono što dolazi: i dalje mislim da bi se trebao kandidirati. Ali zašto dati Josipoviću drugi mandat?
Dva tjedna prije izbora Milanović će na HTV-u za Josipovićev program regionalizacije i decentralizacije kazati da su to nebuloze (i da ga to ne zanima!). I još jedan primjer: SDP nije pokrio sva biračka mjesta, pa se dogodila krađa, a ona je bila najbrutalnija u Mostaru gdje su Kolindini plaćeni glasači dolazili do glasačkih kutija sve do ponoći (kao, pao je internet!)
Želim opet imati predsjednika s kojim se Hrvatska vrlo kvalitetno predstavlja u svijetu, koji gradi odnose pomirenja i povjerenja u susjedstvu i koji doma spaja, unosi razumijevanje u inače tešku svakodnevnicu i ima jasnu viziju razvoja. Predsjednika koji nas neće sramotiti ni kod kuće ni u inozemstvu. Očajni ste zbog KGK? Eh, pa mogli ste imati Josipovića, odnosno možete ga vratiti.
Meni se Josipovićeva reforma Ustava, koju je želio provesti u drugom mandatu, čini važnom. Ona donosi ovo:
Odredit će novi teritorijalni ustroj države (regionalizacija i snažna decentralizacija), donosit će promjene u demokratskom ustroju (izborno zakonodavstvo, uređenje referenduma i dr.), osnažit će odgovornost državnih dužnosnika za obavljanje dužnosti, proširit će ustavnopravnu zaštitu građana na područje viših generacija ljudskih prava i jačat će socijalnu državu, bolje i preciznije će urediti odnos među državnim tijelima (trodioba vlasti i međusobni nadzor), unosit će promjene u državnu upravu i pravosuđe, jačat će demokratske institucije, uključivši i unutarstranačku demokraciju te će na ustavnoj razini utvrditi obavezu zaštite okoliša i održivog razvoja kao temelje politike razvoja Hrvatske.
Iznijet ću jedan mali primjer iz privatnog života: kada sam se ženio s Claudijom, Njemicom koja je tada živjela u Heidelbergu, u dvije prostorije i u svega sat i pol vremena obavili smo sve potrebne promjene u njenoj dokumentaciji, od vjenčanog lista do putovnice, bez suvišnih troškova, bez nepotrebnog gubljenja vremena i bez ikakve nervoze.
Kažem svima i ponovit ću: hrvatska je birokracija užasna i toj zvijeri treba odrubiti glavu, da se metaforički izrazim. Želim živjeti u zemlji koja će biti uređena kao što je Njemačka. Čak i da nije federalno sastavljena. Jer Josipovićeva koncepcija regionalizacije jest u duhu hrvatske povijesti u pet do sedam regija.
Država nam je u strukturnoj blokadi već dvadeset i osam godina. Treba pročitati pismo bivšeg premijera Nikice Valentića predsjedniku Franji Tuđmanu iz davne 1995. O čemu on govori? O nejasnim ovlastima institucija.
Na sve to još dolazi katastrofalna administrativna organizacija zemlje. Stvorena je da se mogu dobivati izbori, a ne da bi zemlja i ekonomija mogle funkcionirati. Imamo 577 načelnika, gradonačelnika i župana. Hrvatska ima najveći broj plaćenih političara na broj stanovnika u Europi. Želimo tome konačno stati na kraj.
Gospođa Grabar-Kitarović i gospodin Plenković, premda u svađi, brane taj propali sustav, jer u njemu plaću prima većina članova HDZ-a. Jedino oni u Europi tvrde da ne treba stvarati moćne regije. To je prava istina. Ali ovo je trenutak u kome ne kanim popustiti ni HDZ-u ni bilo kojoj drugoj antireformskoj stranci u ovoj zemlji zato samo što to čine iz neznanja ili iz interesa.
Iznijet ću jedan mali primjer iz privatnog života: kada sam se ženio za Claudiju, Njemicu koja je tada živjela u Heidelbergu, u dvije prostorije i u svega sat i pol vremena obavili smo sve potrebne promjene u njenoj dokumentaciji, od vjenčanog lista do putovnice, bez suvišnih troškova, bez nepotrebnog gubljenja vremena i bez ikakve nervoze
Vratimo se na bitno.
HDZ je višestruko, kao i Kolinda Grabar-Kitarović, pokazao da ne želi, ne može i ne zna provesti nikakve promjene. Posebno ne želi promjene teritorijalnog ustroja države. Dohvatili su se i primjera Poljske. Poljska ekonomija je danas zvijezda Europske unije. Zašto? Poljaci su učinili upravo ono što HDZ nikako ne želi. Predsjednik HDZ-a je izričito nekoliko puta izjavio da 21 županija mora ostati.
A ja i Josipović želimo reformu po uzoru na Dansku!
Ali ostanimo kod Poljske, zemlje mile KGK: Poljska je uspjela u svojim reformama jer je broj regija smanjila s 49 na 16. U samo dvije godine donijela je novi ustav koji je postavio potpuno nove političke temelje zemlje, provela administrativnu reformu i lansirala vladin program ekonomskih reformi. Ekonomski program koji je provediv samo unutar nove strukture države.
U HDZ-u i na Pantovčaku ne znaju da postoji posebna grana ekonomije constitutional economics (vidi http://www.nobelprize.org/nobel_prize/economic-sciences/laureates/1986/press.html). Osnivač joj je James McGill Buchanan koji je dobio Nobelovu nagradu zbog objašnjenja veze između ugovornih i ustavnih temelja i ekonomskog i političkog odlučivanja.
Odužio sam, a želim skratiti iako bih svojim motivima da vratimo Josipovića na Pantovčak mogao napuniti knjigu.
Josipović spada u one koji ne vjeruju da politiku treba odvojiti od morala. U tu skupinu spadam i ja. On zna da ima mišljenja da je politika gotovo osuđena na ignoriranje morala, te da je ona uglavnom borba za moć i goli interes (afera Hotmail).
Ima ljudi koji vjeruju da je politika samo instrument provođenja interesa – osobnih, grupnih i nacionalnih. No na svakome tko djeluje u prostoru politike je da se upita o svrsi i cilju takvog djelovanja. A svrha i cilj moraju biti usmjereni određenim vrijednostima, među kojima su i moralne.
Politika nije samo tehnologija vladanja nego je pokušaj ostvarivanja nekog društvenog cilja. Ponavljam: što je bliža moralnim načelima i vrijednostima, to je bliža ljudima.
Politika nije samo tehnologija vladanja nego je pokušaj ostvarivanja nekog društvenog cilja. Ponavljam: što je bliža moralnim načelima i vrijednostima, to je bliža ljudima. Najkraće rečeno, jer sam po struci teolog i etičar, Ivo Josipović se meni čini izuzetno narodu i etici bliskim političarom
Najkraće rečeno, jer sam po struci teolog i etičar, Ivo Josipović se meni čini izuzetno narodu i etici bliskim političarom.
Završit ću riječima Vaclava Havela, velikog humanista, borca za ljudska prava, književnika i političara, kojeg i Josipović navodi u svom govoru o moralu i politici održanom u Vatikanu, a koji je ”prakticiranje politike shvatio kao ispit skromnosti” prožet duhom moralnosti koji je – ”prva i posljednja instanca, početak i svršetak, uvjet bez kojega se ne može i bez kojega je svaka misija osuđena na propast”.
Ivo Josipović nije savršena ličnost, nije osoba bez mane, mislim da je pogriješio što je pokrenuo vlastitu stranku (da se vratio u SDP, danas bi bio šef oporbe), ali je meni bio i ostao osoba upravo prožeta duhom moralnosti. On je izuzetno predan radu, izrozito požrtvovan i iskren u odnosu s ljudima. To je moje osobno iskustvo.
Pažljivo razmotrite i donesite odluku koja će biti zrela i odgovorna. Koga podržati i zašto? To mora biti odluka koja će voditi računa o dobru svih ljudi i koja će biti utemeljena na rezultatima i realnim potrebama.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- U Kutlešino doba saznat ćemo opstaje li ili nestaje Hrvatska
- Gušenje Palestinaca u Jeruzalemu
- Izražavam solidarnost žrtvama pedofilije u riječkoj crkvi
- Stepinac, katolički kler i njihov odnos prema NDH (4)
- Porfirije Perić i njegovi neprijatelji
- Crkva mora dekontaminirati ”blajburške” komemoracije
- Nakon pokolja u Srbiji: Porfirijeva autokritika za oporavak društva
- Bozanić me prevario, ali ću Kutleši svejedno vjerovati
- Na strani sam Ognjena Krausa, a manje Milorada Pupovca
- Razgovaram s Vladom Gotovcem o nama i našoj ”eliti”
Podupirem stajališta autora sto posto. Da se Josipović uzdržao od ikakve kampanje pred posljednje izbore i da nije ulazio u bilo kakve rasprave s KGK (odmah je bilo jasno da je njoj najvažniji vlastiti imidž Štrumpfete kojoj je dan uspješan ako joj trepavice nisu pale u juhu, dok o ničemu drugom, zapravo, nema blage veze…), dakle da se držao po strani kampanje – naš bi predsjednik i danas bio – Josipović… Ako se sad kandidira (odluka je hitna i traži konsolidaciju ljevice) morao bi ovoj od štetočinske stranke opasnih namjera namjerno zaglupljenoj javnosti do tančina predočavati svoje nakane koje je autor ovoga teksta lijepo poslagao, a u međuvremenu bi ih se našlo još – novih. Dakako – podržat ću ga kao i svi moji.