Jest, sramota je. To da kompletno vodstvo nacionalnog nogometnog saveza – uključujući izbornika i isključujući formalnog predsjednika te stvarnog gazdu – bude napadnuto usred vlastite države, na odmorištu na autocesti, s pravom se izrodilo u prvoklasni skandal. Barem na simboličnoj razini budući da se, kako se doznalo kasnije, sve završilo s dva ili tri šamara, jednim razbijenim retrovizorom i jednom bačenom plastičnom bocom.
Uglavnom, u restoranu uz autocestu desetak mladića presrelo je Damira Vrbanovića, Zorana Cvrka i još nekoliko činovnika iz aparata Hrvatskog nogometnog saveza, inače dobro podmazanog stroja koji iz godine u godinu krči put za sportsko-poduzetničke pothvate notornog Zdravka Mamića.
Ako mu je zbilja stalo da se iz domaćeg nogometa uklone sve te puste “sramote” i ako izgara od domoljubne želje teatralnog hvatanja za isti štap, možda bi se za početak mogao vratiti iz svog udobnog egzila u Salzburgu i raspitati se što je zbilja nagnalo tih desetak mladića da krenu šamarati ljude na autocesti
Krenuli su za Split kako bi na vrhuncu narodnog bijesa amortizirali nezadovoljstvo barem jedne trećine države i s jednom ili dvije utakmice pokušali demonstrirati da, eto, ne mrze Dalmaciju baš onoliko koliko im se imputira. Krenuli su i popili dvije triske.
Točno je, krenuli su u Split – barem tako kaže priča – po nalogu Tomislava Karamarka, ali to je manje bitno. Točno je i da će se za dva mjeseca protiv Italije igrati pred potpuno praznim tribinama, praznijim čak i od maksimirskih, ali pustimo na stranu spekulacije da su u HNS-u unaprijed znali za kaznu UEFA-e i time se još jednom narugali drugom najvećem gradu u Hrvatskoj.
Ostavimo, kažemo, sve na stranu i skoncentrirajmo se na jednog čovjeka. Niku Kovača.
Hrvatski izbornik svjedočio je incidentu kod “Macole” i idućeg dana pojavio se u Splitu šokiran i konsterniran. Njegovano lice skupilo se u zabrinutu grimasu dok je prisutne novinare oplahivao njegov dobro popeglani ”germanski” imidž, zajedno s aurom nacionalnog ujedinitelja svih Hrvata, dok je u mikrofone mirno i staloženo objašnjavao koliko su velike razmjere te nacionalne sramote iz “Macole”. Tolike sramote da čak i njega osobno ljudi zovu i raspituju se koji se to vrag događa u Hrvatskoj i njenom nogometu.
A on se, jadan, iz uloge nevine glavne žrtve – koju mu je bio namijenio HNS svojim prvim službenim priopćenjem u ponedjeljak navečer – već u utorak preobrazio tek u mudrog medijatora, neutralnog miritelja koji će nam uzvišeno pojasniti kako “nema potrebe da se svađamo i tučemo”, pa još i dočarati kako je u famoznom incidentu osobno spriječio eskalaciju nasilja.
Što je naravno za svaku pohvalu.
Znaš li, recimo, da baš u organizaciji u kojoj si zaposlen sav ugled i počasti uživa jedan notorni nasilnik? Zanemarimo Zdravka Mamića jer njegov duh ionako lebdi nad kompletnim ovim sportom i svim njegovim prljavštinama; znaš li, dakle, dragi Niko, da u Izvršnom odboru HNS-a sjedi čovjek koji je pijan doteturao na utakmicu mladih uzrasta (!), dodijelio pehar pobjednicima pa potom još nokautirao predsjednika Hajduka?
Samo što bismo Kovaču, kad je već toliko raspoložen za posredovanje, s ovog mjesta mogli dati par savjeta. Ako mu je zbilja stalo da se iz domaćeg nogometa uklone sve te puste “sramote” i ako izgara od domoljubne želje teatralnog hvatanja za isti štap, možda bi se za početak mogao vratiti iz svog udobnog egzila u Salzburgu i raspitati se što je zbilja nagnalo tih desetak mladića da krenu šamarati ljude na autocesti.
Odnosno kako se, zaboga, u hrvatskom društvu uopće stvorila klima u kojoj je to moguće.
Čisto taksativno, dragi Niko, evo ti par smjernica za početnike.
– Znaš li, recimo, da baš u organizaciji u kojoj si zaposlen sav ugled i počasti uživa jedan notorni nasilnik? Zanemarimo Zdravka Mamića jer njegov duh ionako lebdi nad kompletnim ovim sportom i svim njegovim prljavštinama; znaš li, dakle, dragi Niko, da u Izvršnom odboru HNS-a sjedi čovjek koji je pijan doteturao na utakmicu mladih uzrasta (!), dodijelio pehar pobjednicima pa potom još nokautirao predsjednika Hajduka?
Zove se Alojzije Šupraha, no o njemu i njegovoj ulozi možeš se podrobnije raspitati kod svojih suputnika iz napadnutog kombija. Na razgovor o tome može se potrošiti barem par sati u komadu, a vjerujem da ćeš kao principijelan i pošten čovjek nakon toga istupiti u javnosti i osuditi tu sramotu.
– Za Hajduk vjerojatno znaš, makar vam se putevi čak ni u tvojoj izborničkoj karijeri gotovo nisu ni susreli, ali znaš li za Split? Zar je pokornost Davoru Šukeru i Zdravku Mamiću na tolikoj razini da ti svih ovih godina – pa i onda kada si glumio kapetana – nije dozvoljavala da se oglasiš o sramotnoj činjenici da je reprezentacija u punih osamnaest godina samo jedan jedini put prešla na drugu stranu Svetog Roka? I to da bi ugostila veliku i moćnu Gruziju?
– Znam, znam: sve su ovo već dosta izlizani argumenti koji, čak ni da su jači, ne bi opravdali nikakvo fizičko nasilje. Ali, evo jedan zgodan detalj: znaš li zašto na hrvatskim stadionima nema gledatelja, izuzev baš tog kužnog Poljuda?
Kad spominjemo verbalni delikt, naravno, ne mislimo na povik ”Za dom, spremni!”. Ako iz perspektive hrvatske dijaspore on nije sporan, valjda si iz ovog kratkog kontakta s domovinom barem mogao naučiti da je užasno štetan. Sramota je, moj Niko, da se o tome nisi jasno izjasnio koliko god ti Joe Šimunić prirastao srcu. Kazne hrvatskom nogometu stoga su dijelom i tvoja krivnja
Reći ću ti – zato što su potjerani. Prvo ih se javno blatilo, potom mlatilo, da bi ih se na kraju počelo privoditi i zbog verbalnog delikta ili same pomisli da se približe mjestu odigravanja kakve utakmice. Nije li sramota da je baš uoči utakmice tvoje momčadi protiv Norveške skoro stotinu Dalmatinaca uhapšeno u Zagrebu samo zbog naglaska ili registracija na autima, ili što je samim Zagrepčanima doslovno otet njihov klub?
– Kad spominjemo verbalni delikt, naravno, ne mislimo na povik ”Za dom, spremni!”. Ako iz perspektive hrvatske dijaspore on nije sporan, valjda si iz ovog kratkog kontakta s domovinom barem mogao naučiti da je užasno štetan. Sramota je, moj Niko, da se o tome nisi jasno izjasnio koliko god ti Joe Šimunić prirastao srcu. Kazne hrvatskom nogometu stoga su dijelom i tvoja krivnja.
– A kad nam je već na tapetu dijaspora, evo par brzopoteznih pitanja: može li se u tvojoj Austriji – ili bilo gdje u civiliziranom svijetu – dogoditi da se u istoj ligi natječu dva kluba istog vlasnika? Ima li tamo doživotnih robovlasničkih ugovora s igračima i kako bi se ti postavio da ti je ponuđen takav? Je li zabilježeno da se čelnik jednog velikog kluba mlati po svečanim ložama, prijeti i obračunava s medijima, za vlastite interese koristi javni novac, namješta skupštine nogometnog saveza i cijela prvenstva, širi mržnju ili suspendira demokraciju?
Ako već živiš u inozemstvu, sigurno su se i kod tebe raspitivali koji se to vrag događa u hrvatskom nogometu; jesi li ljudima barem kazao da te je kao poštenog Hrvata sramota?
– Domaće prvenstvo te se ne tiče, no jesi li svjestan da u njemu još uvijek ima onih koji su primali mito? To već više nije sramota, nego najobičnije držanje ljestava kriminalu. Jesi li možda o tome prozborio s ekipom iz kombija?
Domaće prvenstvo te se ne tiče, no jesi li svjestan da u njemu još uvijek ima onih koji su primali mito? To već više nije sramota, nego najobičnije držanje ljestava kriminalu. Jesi li možda o tome prozborio s ekipom iz kombija?
Dragi Niko, mogao bih ovako nabrajati do besvijesti, no rado ću ti sve pojasniti i uživo. Recimo, na derbiju Hajduka i Dinama na Poljudu. Valjda ćeš idući put navratiti, a nećeš kao prošli put skrenuti prema Njemačkoj kako bi ondje sastančio sa Zdravkom Mamićem.
Dok ne spoznaš barem dio notornih sramota hrvatskog nogometa, a ne samo njihove posljedice kojima se čudiš kao pura dreku, još jednom ti se u ime Splićana i Dalmatinaca ispričavam na pretrpljenoj neugodnosti kod “Macole”.
Jednog dana, kada shvatiš da je godinama stvarana mafija dobila očekivani odgovor u huliganima i radikalizaciji, možda isprike krenu i u drugom smjeru.
A da je sve to skupa žalosno i tužno – naravno, kume, da jest.
(Prenosimo s portala Forum.tm).
Još tekstova ovog autora:
- Ekskluzivnja svinjarija Nove TV: što se zaista dogodilo na Ugljanu?
- Histerija i suicid HSLS-a
- Laži, psi u borbi i sushi
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.