Ovih dana neki euroznanci obilježavaju 35. obljetnicu Jacquesovog Delorsovog preuzimanja predsjednikovanja Europskom unijom, tada Europskom komisijom. Mogli bismo reći Delorsovog spašavanja i obnove projekta vizije ujedinjene Europe.
Početkom 1973. godine došlo je do prvog proširenja Europske komisije sa šest na devet zemalja kada su joj pristupile Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Ostatak sedamdesetih pa sve do nastupa odlučnog Jacquesa Delorsa 1985. godine su uglavnom zanemarene ako ne čak i zaboravljene u kolektivnoj memoriji.
To su bile teške godine ekonomske stagnacije i ozbiljne energetske krize prouzrokovane naftnim šokovima i drugim poremećajima u međunarodnim odnosima. Kako bi se opisalo raspoloženje tog vremena, skovana je nova riječ – euroskleroza, koja se naizmjenično rabi s nešto slabijim psihološkim sinonimima europesimizam i euroskepticizam.
Kriza modela rasta i nesposobnost mijenjanja neučinkovitih društvenih i produkcijskih struktura koje su naslijeđene iz vremena Hladnog rata glavne su karakteristike euroskleroze. Komisija se nije istaknula potrebnom poduzetnošću i njezini rijetki iskoraci imali su ograničeni doseg, a njihova legitimnost je nerijetko bila upitna. O viziji i inovativnosti ni traga
Kriza modela rasta i nesposobnost mijenjanja neučinkovitih društvenih i produkcijskih struktura koje su naslijeđene iz vremena Hladnog rata glavne su karakteristike euroskleroze. Komisija se nije istaknula potrebnom poduzetnošću i njezini rijetki iskoraci imali su ograničeni doseg, a njihova legitimnost je nerijetko bila upitna. O viziji i inovativnosti ni traga.
Jacques Delors, bivši francuski ministar financija, je bio osmi predsjednik Europske komisije kojom je predsjedavao tri mandata (1985.-1995.) i njegova Komisija se smatra najuspješnijom u promicanju europskih integracija. Kulminirala je donošenjem Ugovora iz Maastrichta, kojim je Europska komisija prerasla u jasnije definiranu Europsku uniju.
Stoga su u pravu oni koji tvrde da ako su Schumann i Monet osnovali pokret za europske integracije, Delors ga je jasno definiranom institucionalizacijom spasio od umiranja.
Prekretnica u tranziciji od stare prema novoj Europi bila je poput duhovnog događaja. Jacques Delors je kao novoizabrani predsjednik prije preuzimanja odgovorne dužnosti postupio kao vizionar i prorok. U prosincu 1984. godine on je pozvao sve članove svoje nove ”europske vlade” na svojevrsnu ”duhovnu obnovu”, povlačenje u Royaumont Abbey, poznatu opatiju nedaleko od Pariza, na kontemplativni retreat.
Delors je u uvodnoj analizi analitičkom preciznošću i brutalnom iskrenošću ocijenio krizno stanje u Europi i razloge zašto vizija njezinih duhovnih otaca nije ostvarena niti je ostvariva bez radikalnih promjena.
Posebno je skrenuo pozornost svojim kolegama komisionarima na opasnost da se propusti još jedna povijesna prilika te da u tom slučaju Europa može anticipirati 21. stoljeće u kojem neće biti puno više od ”muzeja koji posjećuju američki i japanski turisti koji vole našu hranu kulturu”.
Delors je vodstvo preuzeo na vrhuncu euroskleroze. Sporost proširenja, manjak demokracije i ekonomski problemi bili su glavni uzroci stavovima nepovjerenja i apatije. Učestali britanski veto mnogobrojnih europskih projekata paralizirao je prijašnju Thornovu Komisiju, a na neke goruće probleme i izazove Europa je reagirala sporo i polovično
”Europa je na raskrižju izbora između preživljavanja i regresije”,
upozorio je Delors te pozvao Europsku komisiju na novo najozbiljnije predanje viziji Nove Europe i izradu strateškog plana za obnovu posustalog pokreta europskih integracija.
U središtu euroskleroze, dijagnostički je ustvrdio i argumentirano uvjeravao Delors, kriza je struktura. Stoga treba temeljito pristupiti mijenjaju struktura upravljanja i djelovanja kako bi one mogle postati učinkovit instrument stvaranja nove Europe.
Delors je ukazao na imperativ učenja od drugih, pa čak i od ideoloških protivnika, posebno na području uklanjanja državnih barijera slobodnoj trgovini. Nužna je i spremnost da se zaborave i oproste animoziteti prošlosti na putu stvaranja održive budućnosti.
Tu je opet istaknuo kao najbolji primjer te svojevrsne susjedske metanoje, francusko-njemačku transformaciju od otvorenog povijesnog neprijateljstva do strateškog prijateljstva i partnerstva kao neke vrste središnje osovine oko koje se vrti suvremena Europa.
Delors je vodstvo preuzeo na vrhuncu euroskleroze. Sporost proširenja, manjak demokracije i ekonomski problemi bili su glavni uzroci stavovima nepovjerenja i apatije. Učestali britanski veto mnogobrojnih europskih projekata paralizirao je prijašnju Thornovu Komisiju, a na neke goruće probleme i izazove Europa je reagirala sporo i polovično.
”Europa je na raskrižju izbora između preživljavanja i regresije”, upozorio je Delors te pozvao Europsku komisiju na novo najozbiljnije predanje viziji Nove Europe i izradu strateškog plana za obnovu posustalog pokreta europskih integracija
Delors je preuzimanjem vodstva, a u potrazi za konsenzusom, najprije obišao i detaljno konzultirao sve tadašnje članove Komisije. Dobio je njihovu podršku za ključne promjene struktura te tako krenuo u postavljanje ciljeva od kojih su najvažniji bili zajedničko tržište i ubrzano proširenje. Kako bi omogućio učinkovitost rada Komisije, Delors je uspio među članicama izboriti i značajnu promjenu u proceduralnom odlučivanju.
Utemeljenjem Ekonomske i Monetarne Unije Delors je Europsku komisiju pokrenuo u pravcu koji je omogućio ne samo Europu bez granica i zajedničko tržište nego i euro kao zajedničku valutu. Stoga su Delors i njegovi komisionari proglašeni ”ocima osnivačima” eura.
Delorsovu komisiju se smatra najuspješnijom administracijom u povijesti Europske unije na njezinu putu promicanja integracije ratom razaranog i različitim povijesnim i suvremenim problemima i animozitetima podijeljenom kontinentu. Delors osobno postao je slavljena ikona eurofederalista, ali i omražen medu euroskepticima, posebno u Velikoj Britaniji.
Ako je povijest učiteljica života, onda je dobro i korisno u ovo vrijeme razumljive i opravdane svehrvatske euroeuforije podsjetiti na viziju i poduzetnost Jacquesa Delorsa, strateškog lidera od kojega se mogu naučiti najvažnije lekcije rješavanja kriza i pronalaženja učinkovitih instrumenata i optimalnih rješenja u oblikovanje željene budućnosti u našoj mnogostrukim problemima opterećenoj maloj zemlji, ali i u zajedničkoj nam kompleksnoj Europskoj uniji.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Zašto je NATO bombardirao Beograd?
- Najvelikodušniji filantrop svijeta, Bill Gates, nije Antikrist
- Sjećanje na metz veghem ”prvi genocid dvadesetoga stoljeća”
- Žene kao (ne)pouzdani svjedoci Uskrs(nuć)a?
- Covid-19 kao duhovna poruka i ”veliki korektor”
- Treba izbjeći pogoršanje stvari i masovnu histeriju
- Dileme oko eutanazije: za ili protiv?
- Donald Trump treba što prije biti protjeran iz Bijele kuće
- Elie Wiesel: od Auschwitza do Nobela
- Hrvatski velikani: jedan promašaj i jedan propust
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.