Zdravka Govedarica
Umor je uspio proći kroz vrata
Možda kao kroz ključanicu ključ
I sad se osjećam kao remorker
Što višestrukog sebe mora vuć
Ne ide uvijek onako kao po planu
Da bude predah između dvije bitke
Pa jutro postane kao kasna večer
A noge teške premda su još vitke
Prizivam um da se nanovo postroji
I govorim sebi ”Saberi se, ženo!”
Ne možeš sad dopustit svom tijelu
Da se osjeća potpuno pregaženo
Jedno je biti od čelika i od stakla
Sve sam prošla što to dvoje otrpi
Al’ u proljeće se osjećat kao rašiven
Bez konca i igle da pukotine zakrpi
Ne neću se dati tom stanju tijela
Bez obzira na svu količinu zraka
Koje moraju proći kroz moje biće
Da bi ubile te mrske stanice raka
I sva silna kemija i stresovi silni
Kojima sam mjesecima bojno polje
Ne neće uništit moj duh, želju i volju
Da se unatoč stanju osjećam bolje
I premda su počele nadolazit suze
Zbog slabosti s kojom se tijelo bori
Al’ dobro je što um je još snažan
Pa kad krenu on ih odmah ukori
Proći će sve to ko što sve prođe
Kad je najteže budi od sudbe jača
Svatko se sa snagom duha digao
Nitko nije ustao uz pomoć plača
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Otac drži ruku svoje voljene kćeri
- Što je to u ljudskom biću da odluči odustati od života
- I s teškom dijagnozom višestruko živite život, a ne bolest
- Jer, što smo mi bez snova?
- U inat ratovima ( i rakovima)
- Bez obzira na bolest, vjerujem u dobro za sebe i druge
- Jesam li sreća ili tuga
- Utjeha kosi
- Ne odričem se krila za jedan novi let nakon svih udaraca
- Je l’ itko ikada vidio raka da se smije?
