autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Od veleizdajnika do heroja

Autor: Tomislav Jakić / 23.07.2019. Leave a Comment

Tomislav Jakić

Tomislav Jakić

Dvadesetoga dana sedmoga mjeseca u godini Njemačka se neizostavno sjeti ljudi koji su potkraj Drugoga svjetskog rata pokušali atentatom na Hitlera i državnim udarom prekinuti sve veća razaranja i zaustaviti dalje ubijanje. Claus von Stauffenberg, oficir Wehrmachta s crnim povezom preko oka, poznat je od prije nekoliko godina i najširoj publici u svijetu, otkako ga je u holivudskoj verziji zavjere od 20. srpnja utjelovio Tom Cruise.

No atentat na Hitlera bio je daleko od holivudskog spektakla, a ljudi koje se danas smatra herojima bili su i godinama nakon kraja rata u Njemačkoj smatrani veleizdajnicima, dakle takvima kakvima su ih vidjeli Hitler i njegovi sljedbenici (za koje je važilo ono što je nakon atentata masnim slovima pisalo na prvim stranicama njemačkih novina: ”Providnost nam je sačuvala Führera”).

Ključni su podaci dobro poznati. Stauffenberg, koji je bio pozvan na dnevno referiranje u Hitlerov ratni štab ”Vučju jamu”, postavio je torbu s bombom pod stol za kojim je vođa Trećega Reicha pratio na karti kretanje trupa. Od dva eksplozivna punjenja, prethodno je aktivirao samo jedno (nikada nije pouzdano utvrđeno zašto), izašao je pod nekom izlikom iz prostorije, vidio eksploziju, ukrcao se u avion i krenuo u Berlin, kamo je javio da je atentat uspio i da je Hitler mrtav.

Tek nakon više od deset godina Stauffenberg i zavjerenici 20. srpnja pretvorili su se u očima njemačke javnosti od veleizdajnika u heroje. Od kraja rata u Hrvatskoj prošlo je već više od dvadeset godina. I još se čeka. Što? I koga?

Zavjerenici, sve redom visoki oficiri, pokrenuli su ratni plan ”Valkira”, pripremljen za slučaj unutarnjih nereda. Usmjerili su ga protiv SS-a i vrhova nacističke stranke, objavili su Hitlerovu smrt, ne izjašnjavajući se izravno protiv njega, počeli su preuzimati ključne institucije i pripremati formiranje nove vlasti u kojoj su zapaženu ulogu trebali imati i neki ugledni građanski političari.

I činilo se kao da sve ide onako kako je bilo predviđeno, dok jedan od oficira koji nije bio zavjerenik, ali je u skladu s planom ”Valkira” trebao uhapsiti ministra propagande Goebbelsa, nije popustio uvjeravanju vještoga propagandista i dozvolio mu da telefonski nazove ”Vučju jamu”. Čim je čuo Hitlerov glas, odustao je od hapšenja Goebbelsa i počeo slušati njegova naređenja. I to je bio početak kraja.

Kolebljivci među zavjerenicima odmah su okrenuli kaput, zadrti nacisti uzeli su stvari u svoje ruke. Krenula je osveta. Stauffenberg i još nekolicina najistaknutijih zavjerenika strijeljani su još iste večeri, stotine drugih bit će što likvidirani nakon sudskih procesa koji nisu bili ništa drugo nego predstave za javnost, što bačeni u tamnice.

Od atentata u srpnju 1944. pa do kapitulacije početkom svibnja 1945. poginulo je na njemačkoj strani više ljudi (i vojnika i civila) nego u svim prethodnim ratnim godinama. Ono osnovno što su zavjerenici htjeli postići nije dakle ostvareno.

No kao što smo rekli, njih će se godinama još i u poslijeratnoj Njemačkoj, onoj zapadnoj, demokratskoj, smatrati veleizdajnicima, jer su prekršili zakletvu lojalnosti što su je dali Hitleru.

Njihova se imena u javnosti nisu spominjala (osim u negativnom kontekstu), njihova su djeca u školi doživljavala neugodnosti, kako od ostalih učenika tako i od, barem nekih, profesora. Godine će proći dok se neće početi mijenjati i ova javna predodžba o ”ljudima 20. srpnja”.

Pa će oni polako, usporedo s odlaskom sa scene mnogih nekadašnjih nacista koje je Zapad po kratkom postupku pretvorio u svoje saveznike u kontekstu razbuktalog hladnog rata, početi dobivati status ”dobrih Nijemaca”, domoljuba, onih koji su pokušali spasiti Njemačku od potpune propasti.

Danas je to općeprihvaćena ocjena, pa se i grofa Stauffenberga, njegovoga brata i sve zavjerenike (među kojima je bio i šef vojne obavještajne službe, admiral Wilhelm Canaris) smatra ljudima koji su, suočeni ne samo s nacističkim zločinima, nego još više s prijetećim potpunim porazom, željeli ubojstvom diktatora prekinuti i zločine i srljanje u propast. Drugim riječima, željeli su se predstaviti kao predstavnici ”druge Njemačke” i sa saveznicima (mada su ovi već objavili kako rat može završiti samo bezuvjetnom kapitulacijom sila Osovine) pregovarati o uvjetima prekida neprijateljstava te izbjeći okupaciju zemlje.

I ove godine njemački političari i mediji podsjećaju izjavama, prigodnim tekstovima i dokumentarnim emisijama na Clausa Stauffenberga i njegove suborce za mir. Jer današnja je Njemačka raščistila sa svojom prošlošću (ma koliko da se svako malo javljaju periferni recidivi te prošlosti, ali oni su periferni i uvijek uz trenutnu reakciju vlasti i građana)

Ni Stauffenberg ni ostali zavjerenici nisu bili ni ljevičari ni mrzitelji Njemačke i svega njemačkoga. Dapače, u većoj ili manjoj mjeri bili su istinski i uvjereni nacionalisti koji su u početku čak otvoreno podržavali Hitlera.

No iskustva s fronte, saznanja o zločinima, kao i hladna vojnička logika što je govorila da je poraz neizbježan naveli su ih da djeluju. Današnja Njemačka – osim, naravno, radikalne desnice u čijim su očima bili i ostali veleizdajnici – upravo ih tako i tretira.

A s obzirom na to da je doista trebalo imati veliku hrabrost da bi se usred rata i ratnog ludila ustalo protiv onoga koji je nacionalističko divljanje pretvorio u politiku, nije nikakvo pretjerivanja kada ih se tretira i kao heroje.

Jer bez obzira na početno oduševljenje nacizmom, promijenili su pod pritiskom činjenica poziciju i postali neprijatelji poretka u čijim su se uniformama borili. Postali su neprijatelji poretka, shvativši da je taj poredak neprijatelj Njemačke.

Drugim riječima, pogazili su zakletvu lojalnosti ”vođi” jer su smatrali da domovina ima prednost pred režimom. I možda malo patetično rečeno, djelovali su u skladu sa svojom i vojničkom i ljudskom čašću. Pretpostavili su domovinu režimu i mir ratu, pretpostavili su istinsko domoljublje slijepoj poslušnosti.

I ove godine njemački političari i mediji podsjećaju izjavama, prigodnim tekstovima i dokumentarnim emisijama na Clausa Stauffenberga i njegove suborce za mir. Jer današnja je Njemačka raščistila sa svojom prošlošću (ma koliko da se svako malo javljaju periferni recidivi te prošlosti, ali oni su periferni i uvijek uz trenutnu reakciju vlasti i građana).

Zna se tko je bio što i tko je bio na kojoj strani.

I nitko neće javno plakati zato što se ne znaju grobovi u Nürnbergu osuđenih i pogubljenih čelnika nacističkog režima, ali i vojske. Nikome neće pasti na pamet da organizira mise zadušnice za Hitlera i kompaniju, niti će uvjeravati mlade kako su nacisti zapravo bili domoljubi, a zločina – pa bilo ih je, rat je to, a tko zna je li zaista pobijeno toliko ljudi u logorima. I nitko neće tražiti da se na primjer ukine muzej posvećen zavjerenicima od 20. srpnja 1944.

Hrvatska, koja je u prvim danima svoje neovisnosti čak naglašavala ratno savezništvo s Hitlerovom Njemačkom, vjerojatno ni danas nije sigurna jesu li ”ustanici protiv Hitlera” heroji ili su možda ipak veleizdajnici.

Hrvatska, koja je u prvim danima svoje neovisnosti čak naglašavala ratno savezništvo s Hitlerovom Njemačkom, vjerojatno ni danas nije sigurna jesu li ”ustanici protiv Hitlera” heroji ili su možda ipak veleizdajnici

Pa onda nije nikakvo čudo što ta i takva Hrvatska, izgubljena u ”bespućima povijesne zbiljnosti”, još uvijek nema snage da oda priznanje kao pravom heroju Josipu Reihl-Kiru, zapovjedniku policije u Osijeku koji je 1990. i 1991. požrtvovno nastojao spriječiti otvoreni rat u istočnoj Slavoniji. Da bi pao žrtvom atentata s hrvatske strane; počinitelj je nakon niza godini ipak osuđen, ali je nalogodavac i dalje nepoznat.

A još manje bi nekome moglo pasti na pamet proglasiti herojem admirala Jugoslavenske ratne mornarice Vladimira Barovića koji je na Visu počinio samoubojstvo, nakon što je odbio izvršiti naređenje što ga je dobio, naime da flota bombardira gradove i naselja u Dalmaciji.

Tek nakon više od deset godina Stauffenberg i zavjerenici 20. srpnja pretvorili su se u očima njemačke javnosti od veleizdajnika u heroje. Od kraja rata u Hrvatskoj prošlo je već više od dvadeset godina. I još se čeka. Što? I koga?

(Prenosimo s portala Novosti).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

  • Kraj američkog stoljeća
  • Lekcija iz Hallea: opasnost od desnog ekstremizma
  • Budimir Lončar – vanserijski čovjek iz neponovljivog vremena
  • Bahatost bez zadrške
  • Američki plan za plin
  • Era neodgovornosti
  • Predatorski kapitalizam u svojem najogoljenijem obliku
  • Milanovićeva šarada oko parade
  • Oči širom zatvorene
  • Neslavni kraj hrvatskog predsjedanja EU-om

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OSVRT Tagged With: Berlin, Claus von Stauffenberg, Hitler, Josip Reihl-Kir, Njemačka, SS, Tomislav Jakić, Valkira, Vladimir Barović, Wilhelm Canaris

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT