autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Odiseja 2018.

Autor: Boris Dežulović / 19.04.2018. Leave a Comment

Boris Dežulović

Boris Dežulović

Da imam novca kao što nemam, o paradoksu hrvatskog društva – umjesto što po novinama pišem pizdarije – snimio bih spektakularan dugometražni film. Zvao bi se, kako sam ja to zamislio, ”Odiseja 2018”, i započeo bi scenom u kojoj se čopor crnih čovjekolikih majmuna u nekoj zabitoj betonskoj vukojebini budi otkrivajući u svom kvartu tajanstveni nekakav pravilni kameni monolit.

Zbunjeni primati nepovjerljivo obilaze monolitno čudo, skaču oko njega, podozrivo ga zagledaju i oprezno dodiruju, a onda uz snažnu neku muziku iz offa – razmišljao sam o moćnoj orkestralnoj verziji ”Lijepe naše”, ili, štajaznam, ”Also sprach Zarathustra” Richarda Straussa – jedan od njih u dramatičnom, usporenom snimku podigne ruku u zrak i na vlastito zaprepaštenje tečno podvikne: ”Za dom!” ”Spremni!” mrmorom uzvrati čopor prestravljen vlastitim glasom, onda opet, glasnije, ”Za dom!”, još glasnije ”Spremni!”, i uskoro se sve pretvori u raskalašeni, divlji ples oko zagonetnog monolita, uz zaglušujuću majmunsku ciku i vrisku: ”Za dom – spremni! Za dom – spremni! Za dom – spremni! Za dom – spremni!”

O Odiseji Stanleyja Kubricka napisane su cijele biblioteke kulturnoantropoloških i psihoanalitičkih rasprava, a svaka je dobra da se objasni i nesretna hrvatska Odiseja 2018., u kojoj se splitski zaratustraše i ovoga 10. travnja prepuštaju raskalašenom, divljem plesu oko onoga zagonetnog monolita u Ulici Ruđera Boškovića

Možete onda zamisliti moj šok kad sam onomad na televiziji potpuno istu scenu vidio na svečanosti obljetnice osnivanja 9. bojne HOS-a Rafael vitez Boban u Splitu, gdje je pred kamenim monolitom – što se jednog dana, prije četiri godine, ili četiri milijuna, svejedno, iznenada pojavio u Ulici Ruđera Boškovića – grupa čovjekolikih crnokošuljaša uz dramatičnu glazbu ”Lijepe naše” podvriskivala ”Za dom spremni”?

Bezočno me banda pokrala do posljednjeg kadra, uključujući čak i scenu s Jasenovcem koju sam kasnije izbacio kao patetičnu i prvoloptašku, u kojoj bi onaj kameni monolit procvjetao, a čopor zaratustraša dohvatio pod njim trule kosti pa ih razbucao i razbacao, mahnito udarajući po golim skeletima i lubanjama.

Nemam, međutim, dokaza da sam se prvi sjetio – nemam za biznis talenta kao za film – pa mi ostaje samo da se ovako bijedno jadam po novinama. Ne što bih zaradio pare, nema para od hrvatskog filma, nego što bi jedino valjda takva nekakva filozofska kubrickovska Odiseja mogla objasniti cikličku devoluciju hrvatskog društva od 1941. do 1991. i nazad.

Tako ju je, najzad, Stanley Kubrick i zamislio, kao glasno filozofsko razmišljanje o čovjeku, evoluciji i smislu. Ona kost što je majmun u Odiseji 2001. pod tajanstvenim monolitom u slow-motionu zavitla u nebo, četiri milijuna godina kasnije pretvara se u svemirski brod koji će zaploviti prema Jupiteru, a četiri milijuna i sedamnaest godina kasnije pada natrag, među zbunjene primate u nekoj zemaljskoj vukojebini koji još ne shvaćaju ni čudo gravitacije. Nego misle da je kost među njih bacio sam Bog.

Ljevičarski antifašisti slave pobjedu nad antifašizmom i plješću na ustaški pozdrav, nacisti i ustaše plješću na četnički pozdrav i citiraju partizanskog maršala, ne zna se više tko s kim protiv koga, nitko živ više ne razumije o čemu se radi, pisat će se o tome cijele biblioteke kulturnoantropoloških i filozofskih, napose psihoanalitičkih rasprava, svađat će se teoretičari freudovsko-lacanovske škole protiv pripadnika jungovsko-antropološke

O Odiseji Stanleyja Kubricka napisane su cijele biblioteke kulturnoantropoloških i filozofskih, napose psihoanalitičkih rasprava – dan-danas svađaju se oko toga filma teoretičari freudovsko-lacanovske škole protiv pripadnika jungovsko-antropološke – a svaka je dobra da se objasni i nesretna hrvatska Odiseja 2018., u kojoj se splitski zaratustraše i ovoga, kao i svakoga 10. travnja, na dan uspostave NDH, prepuštaju raskalašenom, divljem plesu oko onoga zagonetnog monolita u Ulici Ruđera Boškovića, uz zaglušujuću majmunsku ciku i vrisku: ”Za dom – spremni!”

Pažljivijim gledateljima, recimo, nije promakao onaj kadar iz Odiseje 2018. u kojemu legendarni pukovnik Marko Skejo, u crnoj ustaškoj uniformi, s hitlerovskim brčićima pod nosom, na kraju svoga govora pred monolitom kaže: ”Sve vas skupa pozdravljam uz onu poznatu krilaticu ‘Svoje ne damo, tuđe ne damo!”’

Je li moguće da Skejo ne zna kako je ”poznata krilatica”, gotovo eto pa stara narodna poslovica, u stvari općepoznata, čuvena rečenica koju je Josip Broz Tito izgovorio pred postrojenim borcima Prve dalmatinske brigade na Visu 1944., ”Tuđe nećemo, svoje ne damo”, vjerojatno najpoznatije Titove riječi uopće?

Ili je pukovniku Skeji ona izronila iz veličanstvenih, kozmičkih dubina podsvijesti, iste one hrvatske podsvijesti – nema drugog psihoanalitičkog ni kulturnoantropološkog objašnjenja – iz koje je te Titove riječi, uz značajne teškoće pri čitanju kompliciranih latiničnih slova s papira, razbucao i razbacao kao kosti, pa pročitao naizgled besmisleno ”Svoje ne damo, tuđe ne damo!”

Kažem ”naizgled”, jer nema bolje, kraće i jasnije definicije nacizma: kad, naime, ”Svoje ne damo, tuđe ne damo” pukovnik Skejo kaže u Splitu, u uniformi vojske koja je isti taj grad velikodušno prepustila Talijanima, on se možda i zajebava.

Kad, međutim, ”Svoje ne damo, tuđe ne damo” kaže čovjek koji gradom paradira u majici s oznakama 369. Verstärkte kroatische Infanterie-Regimente – ustaške pukovnije što se u sastavu Wehrmachta borila kod Staljingrada – on se uopće ne zajebava. Nije hrvatska podsvijest zajebancija kao hrvatska povijest.

Je li moguće da Skejo ne zna kako je ”poznata krilatica”, gotovo eto pa stara narodna poslovica, u stvari općepoznata, čuvena rečenica koju je Josip Broz Tito izgovorio pred postrojenim borcima Prve dalmatinske brigade na Visu 1944., ”Tuđe nećemo, svoje ne damo”, vjerojatno najpoznatije Titove riječi uopće?

Ima, uostalom, u hrvatskoj Odiseji još jedna takva scena. Kad je ono 2014., prije četiri godine, ili četiri milijuna, svejedno, zagonetni monolit u Ulici Ruđera Boškovića otkriven, nije to bilo 10. travnja, već – vrlo svjesno i nimalo podsvjesno – 9. svibnja, na Dan Europe i dan pobjede nad nacističkom Njemačkom. ”Danas je Dan pobjede”, započeo je toga dana svoj govor splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, ”dan pobjede nad antifašizmom!”

Je li moguće da ni Baldasar – podsjećam, SDP-ov gradonačelnik – nije znao kako 9. svibnja ne pada na 10. travnja?

Ili je i njemu, kao i pukovniku Skeji četiri godine kasnije, Dan pobjede nad antifašizmom izronio iz veličanstvenih, kozmičkih dubina podsvijesti, iste one hrvatske podsvijesti – nema, rekoh, drugog psihoanalitičkog ni kulturnoantropološkog objašnjenja – iz koje je gradonačelnik, korifej slavne splitske antifašističke ljevice, koju minutu kasnije egzaltirao pljeskao ručicama dok su primati oko monolita podvriskivali ”Za dom spremni”?

Što je točno misteriozni splitski monolit, od čega je i zašto, tko ga je i kad, vrag će znati, ali generira potpuno nevjerojatne i fantastične situacije: pred njim slavna splitska ljevica na 9. svibnja u bunilu obilježava Dan pobjede nad antifašizmom, a ljuti ustaša na 10. travnja u magnovenju parafrazira maršala Tita, pa kaže još i ovo: ”Ginulo se za krst časni i slobodu zlatnu!”

”Za krst časni i slobodu zlatnu”?!

Je li moguće da Skejo ne zna kako je ta ”poznata krilatica” iz srpske narodne epike i kosovskoga mita – što je neko vrijeme, u doba hrvatskog oduševljenja herojskom borbom braće Srba protiv Turaka, nakratko živjela i u hrvatskoj retorici – ustvari općepoznati, čuveni slogan pod kojim su se u Drugom svjetskom ratu borili četnici đenerala Draže Mihailovića, vjerojatno i najpoznatiji četnički slogan uopće? Ili je pukovniku Skeji i ona izronila iz veličanstvenih, kozmičkih dubina razigrane mu hrvatske podsvijesti?

Je li onda u pravu bio Branimir Glavaš kad je nedavno, u ognjici pravednog gnjeva, ustvrdio kako je ”Hrvatska jedina država na svijetu koja trpi uvrede i poniženja od strane onih koji su se kroz ne tako davnu povijest borili ‘za krst časni i slobodu zlatnu”’?

Je li onda u pravu bio Branimir Glavaš kad je nedavno, u ognjici pravednog gnjeva, ustvrdio kako je ”Hrvatska jedina država na svijetu koja trpi uvrede i poniženja od strane onih koji su se kroz ne tako davnu povijest borili ‘za krst časni i slobodu zlatnu”’?

Mali je problem, istina, što je on zaista mislio na četnike.

Najzad, nema tome dugo da je cjelokupna domovinska desnica ustala na stražnje noge kad je srpski patrijarh Irinej u poslanici povodom pravoslavnog Božića citirao četnički uzvik ”Za krst časni i slobodu zlatnu”.

Nepodnošljiva je, kako vidimo, i zaglušujuća cika i vriska oko zagonetnog kamenog monolita u Splitu, razuzdano oko njega plešu primati, ljevičarski antifašisti slave pobjedu nad antifašizmom i plješću na ustaški pozdrav, nacisti i ustaše plješću na četnički pozdrav i citiraju partizanskog maršala, ne zna se više tko s kim protiv koga, nitko živ više ne razumije o čemu se radi, pisat će se o tome cijele biblioteke kulturnoantropoloških i filozofskih, napose psihoanalitičkih rasprava, svađat će se teoretičari freudovsko-lacanovske škole protiv pripadnika jungovsko-antropološke.

Samo će moćni kompjuter Hal 9000, sjetit ćete se sigurno te scene, ponavljati s ljudskim strahom u sintetičkom glasu: ”Prestanite. Bojim se.”

(Prenosimo s portala Forum.tm).

Još tekstova ovog autora:

  • Haos u kafani “Kod Herodota”
  • Blitvari i Scouseri
  • Finsko pitanje u BiH
  • Genocidnost palanke
  • Croatian Independent Army
  • Čekajući drugi broj
  • Nevjerojatna priča gospodične Ane
  • Karniše za željeznu zavjesu
  • Pet minuta do sudnjeg dana
  • Svjetski domovinski rat

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OGLEDI Tagged With: Also sprach Zarathustra, Bog, Boris Dežulović, Branimir Glavaš, Dan Europe, Hal 9000, Hrvatska, Irinej, Ivo Baldasar, Josip Broz Tito, Marko Skejo, Monolit, NDH, Odiseja, Rafael Vitez Boban, SDP, Stanley Kubrick

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Kandidacijski cirkus

    Kandidacijski cirkus

    marin-jurasic
  2. VIDEO Pogledajte dokumentarac “Dubine Velebita” o logoru Jadovno

    VIDEO Pogledajte dokumentarac “Dubine Velebita” o...

    novosti
  3. HDZ na prekretnici?

    HDZ na prekretnici?

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT