U Njemačkoj su danas izbori. Rezultate nećemo znati sve do ponoći, ali ispitivanja javnog mnijenja daju laganu prednost pobjedi SPD-a (socijaldemokrata) i vjerojatnoj koaliciji sa zelenima u sastavljanju nove vlade.
Jedna stvar je sigurna: Angela Merkel svojevoljno odlazi iz službene politike te stoga u ovoj utrci za kancelara nitko ne može zaokružiti njezino ime. Danas je njezin zadnji službeni dan u uredu kancelarke najmnogoljudnije i gospodarski najmoćnije zemlje Europe. Do formiranja nove vlade nastavlja tehnički voditi staru.
Merkel je na čelu vlade provela punih 16 godina, četiri uzastopna, po mišljenju svih mjerodavnih, vrlo uspješna mandata. Kao kancelarka surađivala je s četiri američka predsjednika, četiri francuska i pet britanskih premijera te odlazi u zasluženu mirovinu kao najprepoznatljivi lider Starog Kontinenta i kao najmoćnija žena svijeta.
Zaslužuje da njezin odlazak obilježimo prigodnim sjećanjem. Naslov ove kolumne posuđujem iz čuvenog Time magazina, izdanja u kojem je proglašena osobom godine, što se drži jednom od najpoželjnijih i najprestižnijih titula u suvremenom svijetu. ”Kancelarka slobodnog svijeta” stoji u naslovu članka kojim Time objašnjava svoj izbor.
Imao sam privilegiju prvog osobnog susreta s njom dok je bila mlada ministrica u vladi kancelara Helmuta Kohla. Bilo je to ranih devedesetih godina, prigodom održavanja prvog Gebetsfrühstücka pri njemačkom Bundestagu, ekvivalenta nadaleko poznatijeg američkog Prayer Breakfasta. Tadašnji predsjednik Makedonije (i moj nesuđeni student teologije) Boris Trajkovski i moja malenkost bili smo plenarni govornici na tom tematskom skupu o inter-etničkom pomirenju.
Ova mudra političarka, čija vjerska uvjerenja dijelim, zaslužuje da ju na kraju citiram još jedanput: ”S unutarnjom slobodom onda znamo da smo kao ljudi nesavršeni, da pravimo pogreške. Svi ćemo na kraju odgovarati pred Bogom. I to nas uči da moramo biti ponizni i kada smo u politici i na odgovornim dužnostima. Jer politika je u funkciji služenja”
S Angelom nas je zapravo upoznao njezin otac, tom prigodom prisutan protestantski pastor Horst Kasner. Njega je zanimala usporedba iskustva pastoralnog služenja u socijalističkoj Jugoslaviji i u DDR-u u kojem je on obavljao sličnu službu.
Posebno se sjećam dviju njegovih izjava.
Prvo, rekao nam je da smo usprkos svih ideoloških sličnosti mi ipak imali ”veliku prednost većih sloboda jer vas je vaš veliki lider Tito oslobodio sovjetskog jarma, a kod nas su Sovjeti bili sveprisutni”.
Drugo, bio je silno ponosan na svoju kćerku Angelu kao ministricu te nam ju je predstavio kao ”praktičnu vjernicu čiji se svjetonazor i vrijednosni sustav temelje na učenju Biblije”.
To su precizni citati jer moje iste večeri zabilježene bilješke ne varaju.
Pastor Kasner je kao duhovnik bio pod stalnom prismotrom tajnih službi i javno diskriminiran, iako je njegovao neke simpatije prema socijalističkoj viziji pravednog društva. Njegova supruga Herlind, profesorica latinskog i engleskog, nije mogla dobiti posao nastavnice. Kćerka Angela je htjela postati nastavnicom, ali joj je to bilo zapriječeno zbog očeve profesije pa je krenula u ideološki manje opasnu znanost.
Angela je u nekim intervjuima istaknula kako su joj roditelji usadili potrebu da u svemu bude izvrsna kako bi uspjela u okruženju sumnjičenja zbog očeva propovijedanja i kršćanskog poučavanja. I doista je bila ne samo nadarena nego i izuzetno marljiva i uvijek najbolja učenica. S odličnim uspjehom je diplomirala, a zatim i doktorirala fiziku.
Naučila je odlično ruski jezik te je s Vladimirom Putinom mogla razgovarati na ruskom koji je naučila u DDR-u ili, pak, na njemačkom koji je on naučio dok je bio šef sovjetske špijunaže u toj zemlji. Valja spomenuti da je Angela kao studentica na matematičkoj olimpijadi u Moskvi osvojila prvo mjesto.
Njezinu eru obilježile su različite krize u kojima je postala simbol stabilnosti i mudrih kompromisa. Pokazala se odlučnom i fokusiranom u rješavanju grčke i migrantske krize, a to se najbolje vidjelo prošle godine kada je Europu zahvatila COVID pandemija.
Te su krize uzdrmale čitavu Europu, a tome su se na dramatičan način pridružile i terorističke prijetnje takozvane Islamske Države. Bez vizije i hrabrosti Angele Merkel opstanak Europske unije bi bio upitan, a time i mir koji na kontinentu traje već sedam desetljeća, izuzev sukoba prouzrokovanih velikosrpskim ambicijama na Balkanu.
Angela Merkel je, nasuprot raznim pokušajima orbanizacije koji još uvijek traju, uspjela kao pravi lider u očuvanju i promociji otvorene Europe, Europske unije bez granica, ako izuzmemo ograničenja nametnuta pandemijom.
Njezinu dobrodošlicu migrantima koji bježe pred ratovima i siromaštvom na Bliskom istoku i u Africi časopis Time naziva ”najplemenitijom i najvelikodušnijom gestom moderne povijesti”, a pripisuje ju obiteljskom odgoju koji je uvelike oblikovao njezin karakter i životne stavove u skladu s Deset Božjih zapovijedi, koje je kao mala djevojčica naučila od svojih roditelja te na učenju Isusa iz Nazareta.
”Možete se s njom slagati ili ne, ali sigurno je da ona ne bira najlakši put”, rekla je Nancy Gibbs, bivša glavna urednica Time magazina. ”Ona traži više od svoje zemlje nego što bi se većina političara usudila, ona prkosi tiraniji i oportunizmu i donosi snažno moralno vodstvo kakvo je rijetko u svijetu”.
Osobno sam bio duboko dirnut kada je u značajnom pokajničkom govoru pred 120 preživjelih logoraša iz 20 zemalja na obilježavanju 70. godišnjice oslobađanja koncentracijskog logora Dachau rekla:
”Mi Nijemci imamo posebnu odgovornost, moramo biti oprezni, osjetljivi i dobro informirani o onome što smo učinili pod nacizmom. Ovdje su počinjene nezamislive strahote koje nas podsjećaju da nikada ne smijemo zaboraviti. I ne, nikada nećemo zaboraviti zbog žrtava, zbog nas samih i zbog budućih naraštaja”.
Time magazin pojašnjava: ”Njemačka je posljednjih 70 godina provela testirajući protuotrove na vlastitoj toksičnoj nacionalističkoj, militarističkoj, genocidnoj prošlosti. Merkel je brendirala drugačiji set vrijednosti – humanost, velikodušnost, toleranciju – kako bi demonstrirala da Njemačka ima veliku snagu koja se može upotrijebiti za spašavanje, a ne uništavanje. Rijetkost je vidjeti lidera u procesu uništavanja starog nacionalnog identiteta koji progoni”.
Merkel je na čelu vlade provela punih 16 godina, četiri uzastopna, po mišljenju svih mjerodavnih, vrlo uspješna mandata. Kao kancelarka surađivala je s četiri američka predsjednika, četiri francuska i pet britanskih premijera te odlazi u zasluženu mirovinu kao najprepoznatljivi lider Starog Kontinenta i kao najmoćnija žena svijeta
Još jednom Time: ”Kroz svoje shvaćanje izbjeglica kao žrtava koje treba spašavati, a ne uljeza koje treba protjerati, žena odgojena iza ‘željezne zavjese’ kladila se na slobodu. Svećenikova kći mahala je milošću kao oružjem. Možete se složiti s njom ili ne, ali ona pritom nije birala lakši put. Lideri su na ispitu samo onda kada ih narod ne želi slijediti”.
Na jednoj ključnoj proslavi reformacije kancelarka Merkel je izjavila: ”Slaviti reformaciju za protestante znači tražiti horizonte milosrdnosti u našoj kulturi, a milosrdnost je sestra velikodušnosti, koja nas uvijek obvezuje da odgovorno postupamo prema najslabijima i najpotrebitijima, što uključuje i odgovornu otvorenost prema imigrantima”. To je njezin kršćanski odgovor onima koji su ju kritizirali zbog otvorenosti za imigrante.
Najmoćnija žena svijeta ne stidi se svoje evangeličke vjere niti se njome ne razbacuje. Ne voli pobožne fraze i svetom vodicom poškropljenu politiku. Ona je tu protestantski racionalna i moralno odgovorna, uvijek odmjerena na riječima jer smatra da djela govore glasnije od riječi.
Angela Merkel je ponizna i skromna osoba, po naravi smirena i vrlo racionalna koja zna dobro kontrolirati svoje emocije i ponašanje u teškim i ambivalentnim situacijama. Ona ne oscilira između depresije i euforije kao neki naši političari.
Sklad vizije, hrabrosti, uma, ali i plemenitog srca je odlika ove velike državnice. Njezine su odluke temeljene na dobro promišljenim i uzajamno dogovorenim sporazumima, što često zahtijeva veliku strpljivost, dugotrajna pregovaranja i uvjeravanja, ali i spremnost na mudre kompromise. O tome uvjerljivo svjedoči, drugdje nezamisliva, vladavina velike koalicije njemačkih demokršćana i socijaldemokrata.
Kancelarka Merkel je duboko uvjerena da ”kršćansko poimanje čovjeka oslobađa od vjere u političku svemoć i svenadležnost politike i države”. Zalaže se na prvom mjestu za slobodu koja proizlazi iz savjesti.
Ova mudra političarka, čija vjerska uvjerenja dijelim, zaslužuje da ju na kraju citiram još jedanput:
”S unutarnjom slobodom onda znamo da smo kao ljudi nesavršeni, da pravimo pogreške. Svi ćemo na kraju odgovarati pred Bogom. I to nas uči da moramo biti ponizni i kada smo u politici i na odgovornim dužnostima. Jer politika je u funkciji služenja.”
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Trijada koja oslobađa: istinito, lijepo i dobro.
- Pravoslavlje pred novim raskolom zbog rata u Ukrajini
- Lena Hendrickson zaslužna za osnivanje i izvrstan rast CBD-a
- Mnogi ruski pastori su protiv rata u Ukrajini
- Putina treba zaustaviti na putu k sveobuhvatnoj diktaturi
- Mihanovićev se sramotni doktorat mora poništiti
- Šabački episkop Lavrentije i Irenej Lyonski – učitelji jedinstva
- Odlazak bliskog mi duhovnog velikana Georgea Wooda
- U viziji pravednijeg svijeta Desmond Tutu nije bio sam
- Nitko ne zna kada je zapravo Isusov pravi rođendan
