autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KAVA BEZ ŠEĆERA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • SEL@M
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KNJIŽEVNE PUZZLE
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Oružje za preživljavanje mraka

Autor: Jerko Bakotin / 28.01.2016. Leave a Comment

Povijest poraženihDragan Markovina, ”Povijest poraženih”, Jesenski i Turk, Zagreb, 2015.

Traumu rađanja nove države pobjednici moraju legitimirati kao apsolutno nužnu i izbrisati javnu memoriju na mogućnost drugačijih ishoda, odnosno eliminirati elemente koji narušavaju oktroirani narativ i hegemonsku politiku kolektivnog sjećanja.

Pobjednici povijest brišu, a poraženi su često dva puta ubijeni: ponekad i fizički, a svakako simbolički. Historičar Dragan Markovina u nedavno objavljenoj knjizi ”Povijest poraženih” (Jesenski i Turk, 2015.) na primjeru Dalmacije donosi višeslojnu historiju ”odozdo”, priče zbrisanih zajednica, pobornika pobijeđenih ideja i neposlušnih pojedinaca: Talijana i Srba, autonomaša i integralnih Jugoslavena, takozvanih orjunaša, te komunista i opozicionara od Vicka Krstulovića do Gorana Babića i feralovaca.

Priča je to o uništavanju manjinskih komponenti sve dok od pluralnog hrvatsko-srpsko-talijanskog identiteta nije preostalo isključivo jedno: Hrvat-katolik. Porazno je da reakcionarni dio Dalmacije barem od 1797. u svakoj ideji modernizacije vidi židovsko-komunističku urotu s ciljem razaranja ”tradicionalnih vrijednosti”.

Priča je to o uništavanju manjinskih komponenti sve dok od pluralnog hrvatsko-srpsko-talijanskog identiteta nije preostalo isključivo jedno: Hrvat-katolik. Porazno je da reakcionarni dio Dalmacije barem od 1797. u svakoj ideji modernizacije vidi židovsko-komunističku urotu s ciljem razaranja ”tradicionalnih vrijednosti”

Već tada je fra Andrija Dorotić opciju uvođenja francuske revolucionarne vlasti – nasuprot austrijske, klerikalne – okrstio kao jakobinsko-ćifutsku zavjeru. Od retorike tog popa pa do one Marka Perkovića u Dalmaciji se nije promijenilo apsolutno ništa.

Markovinin pristup znači miniranje crno-bijelih slika i dijagnosticiranje do tada nevidljivih kontinuiteta, u skladu s postavkom Pierrea Noraa po kojoj je ”službena povijest antagonizirana s pamćenjem”, što nerijetko važi i za znanost posvećenu teleološkoj priči o mukotrpnom hodu ka nacionalnoj državi.

Zatiranje romanske baštine, nametanje Talijanima kolektivne krivnje za fašizam i percepcija njihovog egzodusa kao poželjnog ispostavljaju se kao matrica po kojoj će pedesetak godina kasnije biti tretirani i Srbi, a (jugo)slavenski šovinizam kao prethodnik hrvatskog.

Autor ne ekskulpira krivnje pripadnike tih zajednica, koji su se redovito odavali vlastitim šovenskim projektima i time asistirali hrvatskom nacionalizmu. Ipak, upravo je Talijan 1942. u Splitu bacio bombu na fašističku limenu glazbu, a suludo inzistiranje Srba na secesiji izgleda razumljivije u kontekstu činjenice da je mjesecima prije bombardiranja Zadra pogromaška rulja uz pratnju hrvatske policije uništila više od stotinu objekata u vlasništvu Srba.

Među izbrisane događaje spadaju i splitski spomenik kralju Aleksandru, inzistiranje dalmatinskih Hrvata 1918. na što bržem ujedinjenju sa Srbijom – u trenucima kada Stjepan Radić izgovara čuvenu peradarsku poredbu – ili plan Tina Ujevića i Vlade Čerine da preduhitre Mladu Bosnu i u ime jugoslavenstva ubiju Franju Ferdinanda.

Autor, čini se, odvaja ekonomski i idejni aspekt, stavljajući naglasak na ideologije, odvojeno od materijalne osnove, pa izriče stav – razumljiv, ali možda problematičan – po kojem je poništavanje rezultata socijalističke revolucije manji problem od nacionalizma.

Autor ne ekskulpira krivnje pripadnike tih zajednica, koji su se redovito odavali vlastitim šovenskim projektima i time asistirali hrvatskom nacionalizmu. Ipak, upravo je Talijan 1942. u Splitu bacio bombu na fašističku limenu glazbu, a suludo inzistiranje Srba na secesiji izgleda razumljivije u kontekstu činjenice da je mjesecima prije bombardiranja Zadra pogromaška rulja uz pratnju hrvatske policije uništila više od stotinu objekata u vlasništvu Srba

Druga tema knjige potpuno je rastakanje svih postignuća Jugoslavije kao ”najozbiljnijeg modernizacijskog projekta na ovim prostorima” (Marie-Janine Calic), odnosno pretvaranje ex-socijalističkih republika u ”polukolonije” u kojima su – u slučaju Hrvatske – Crkva i HDZ razgradili sekularnu državu, odgojili ksenofobnu i konzervativnu generaciju, proveli reviziju NOB-a i legitimirali kriptoustaštvo.

Markovina glavnog krivca za takav razvoj locira u politici SKH-a i SDP-a koji su u bitnom preuzeli ideološki okvir tuđmanizma. U to se uklapa i spomeničko izjednačavanje žrtava fašizma i komunizma, provedeno za vrijeme posljednje SDP-ove vlade.

Što se Splita tiče, zaključuje autor, ”otvoriti frontu protiv gradskog SDP-a (…) bio bi jedini ispravan antifašistički čin”. Nasuprot svim domobranskim, licemjernim tendencijama građanskog društva (poput osude holokausta bez spominjanja genocida nad Srbima), Markovina se, naslonjen na teze Viktora Ivančića o Srđi Popoviću, zalaže za odlučnu rehabilitaciju jugoslavenstva kao jedinog emancipatornog stajališta, a ne libi se ni decidiranih stavova poput onoga o neuspjehu državotvornog projekta, svrstavanja uz Miloša Žanka nasuprot proljećarima ili citiranja Šime Vranića, aktera zagrebačke ‘68. po kojem je, za razliku od ”Tuđmanistana”, SRH ”najuspješnija država u povijesti hrvatskog naroda”.

Da se odmaknemo od prepričavanja, knjizi se može uputiti nekoliko prigovora.

Markovina, čini se, odvaja ekonomski i idejni aspekt, odnosno klasičnim rječnikom ”bazu” i ”nadgradnju”, stavljajući naglasak na ideologije, odvojeno od materijalne osnove, pa izriče i stav – razumljiv, ali možda problematičan – po kojem je poništavanje rezultata socijalističke revolucije manji problem od nacionalizma.

Međutim, upitno je mogu li se događanja 1980-ih i 1990-ih godina objasniti izvan političko-ekonomskog strukturnog sklopa – analize zatvaranja republika unutar svojih granica, interesa partijskih, menadžerskih, tranzicijskih i intelektualnih elita te klasnih promjena – dakle teorije države i odnosa unutar dijagrama sila njezinih vladajućih frakcija.

Manji dio knjige, naročito onaj koji donosi događanja posljednjih godina, kompiliran je dijelom od novinskih članaka, pa pratitelji društvenih gibanja u zemlji neće – za razliku od vrlo intrigantne arheologije esula, jugounitarista i radničkog pokreta ili distinkcije refleksivne i restaurativne nostalgije iz prvog djela – doznati mnogo novog ni u pogledu činjenica ni u pogledu teza. Autorov diskurs prema odabranim kontraakterima, također, ponekad djeluje presentimentalan, bez imalo kritičkog odmaka

U suprotnom, ostajemo nijemi pred pitanjem zašto su mase protiv vlastitih interesa podržale nacionaliste, dok nacionalizam postaje vrst usuda, neobjašnjive metafizičke sile koja nastaje izolirano od društvene realnosti: opisali smo posljedice, ali uzroci su nam nepoznati. Od ”nove ljevice” Markovinu razlikuje i podozrivost prema klasnoj borbi i direktnoj demokraciji u sadašnjici.

Manji dio knjige, naročito onaj koji donosi događanja posljednjih godina, kompiliran je dijelom od novinskih članaka, pa pratitelji društvenih gibanja u zemlji neće – za razliku od vrlo intrigantne arheologije esula, jugounitarista i radničkog pokreta ili distinkcije refleksivne i restaurativne nostalgije iz prvog djela – doznati mnogo novog ni u pogledu činjenica ni u pogledu teza. Autorov diskurs prema odabranim kontraakterima, također, ponekad djeluje presentimentalan, bez imalo kritičkog odmaka.

Unatoč primjedbama – a ovo, na kraju, nije strukturalistička analiza (post)jugoslavenske države, nego esejistička studija iz politike sjećanja s elementima osobnog svjedočanstva – imajući u vidu da se ”društvena i politička moć ponajprije predstavljaju kroz kontrolu nad poviješću i prostorom”, činjenicu da se identitet oblikuje kroz diskurs te napore koje nacionaltregeri i domobrani ulažu da unište njima suprotstavljene memorije, ovo djelo je potrebno i dosljedno antirevizionistički angažirano sredstvo otpora narativu šovinističkog državotvorstva i prava minihrestomatija disonantnih glasova.

”Knjige su oružje u ratu ideja”, rekao je Roosevelt. ”Povijest poraženih” oružje je za preživljavanje mraka.

(Prenosimo s portala Novosti).

Još tekstova ovog autora:

  • Branimir Vidmarović: Kijev će doći do neutralnosti
  • Ivo Goldstein: Hrvatski Srbi su ključna tema
  • Transatlantski problemi opstaju
  • Na korak do zabrane bleiburške komemoracije
  • Današnji svijet je slobodno tržište za nasilje
  • Statistička greška Hrvatska
  • HND je nagradio huškanje i falsificiranje povijesti

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OBAVEZNA LEKTIRA Tagged With: Andrija Dorotić, Crkva, Dragan Markovina, HDZ, Jerko Bakotin, Jesenski i Turk, NOB, SDP, SKH, SRH, Stjepan Radić, Zagreb

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT