Tatjana Gromača
Istina je, ima dana kada propadamo u crnu rupu, kada se sve čini promašenim, kada strahujemo pred računom kojega će život iznijeti pred nas.
Svatko od nas sam se nalazi na tom mjestu, mjestu na kojemu se moli za milost, i na kojemu nema ničega drugoga do li nas samih, i molitve koju nijemo upiremo u kozmos. Ima li nekoga da nas čuje, i da bude blagostiv prema nama?
Sve je kao u nekom drevnom mitu, kao u biblijskoj priči, u antičkoj tragediji. Stvari su katkada veoma prvobitne, vrlo očišćene od svih višaka, svedene na nužno. Opstati ili ne?
Svi naši pogledi zaodjeveni su u novu vizuru, a ta je vizura tako daleko od svega što živimo u našim svakodnevnim životima, daleko od svega što govorimo i od najvećeg dijela onoga o čemu razmišljamo.
Čovjek je, zapravo, veoma prilagodljiv, i vrlo se raspojasano i bahato prepušta životnim igrama, naročito ako se radi o scenarijima unutar kojih njegova samodopadnost i taština mogu zablistati u svjetlu kakve moći, koja se napaja s mnoštvom afrodizijaka, među kojima je jedan od najjačih novac.
Svi mudraci, mističari govore o tome kako je u životu važno osjećanje zahvalnosti, ali čovjek to osjećanje brzo gubi, čim uvidi da ne dobiva ono što bi želio i čemu teži.
Međutim, zahvalnost bismo, umjesto razočaranja ili ogorčenosti trebali gajiti i onda kada gubimo, i onda kada nas život obasipa težinama ili nas stavlja pred visoke kušnje i izazove.
Baš tada bismo trebali znati ustrajati u tom osjećanju, ne gubiti iz vida sretne trenutke koji se naziru između teških ili ružnih događaja, težiti da se i ono ružno obuče, prevuče tom svijetlom aurom. Tu je pobjeda čovjekovog duha, tu je blistavost kojoj bismo trebali težiti, u istinskoj i trajnoj zahvalnosti.
Ali današnji svijet i čovjek u njemu nije navikao na ovo, on je, naprotiv, sav u pohlepi, u žudnji koja ne jenjava, i koja je sva usmjerena na neko skriveno ”još”, na nešto što čovjek još ne posjeduje, ali trebao bi, a nakon čega će za njega otpočeti neki posve nov život, kojim će prevladati sve ono dotadašnje, niže i teško, ružno i sramotno, život dostojan prinčeva na nekom dvoru, u nekom kraljevstvu gdje uvijek sve klizi ”kao po loju”.
Zahvalan čovjek, čovjek koji je svjestan mnoštva blagoslova u svome životu, i koji ispruženih ruku ide spram drugoga, spreman opraštati i prihvaćati, u ovome je svijetu luđak i budala, on je vječni knez Miškin Dostojevskoga, od najvećeg dijela svijeta tretiran kao ”niže biće”, jer nije na sebe navukao krinku materijalnog, usredotočenog sebičnim interesima, što ga već oblikuje u biće hladnoće i prezira spram drugoga, u biće natjecateljstva i suparništva, biće okupirano ambicijom i uspjehom…
A to je sve prirodna atmosfera, ozonski omotač, zrak kojega udišemo i izdišemo u našem svakodnevnom životu, lišenom osjećanja milosti i zahvalnosti koja su, među rijetkima, kadra učiniti nešto s našom loše štavljenom, lako i brzo kvarljivom ljudskom kožom.
Čudan je i sumnjiv onaj koji se zahvaljuje drugome, jer izricanje zahvalnosti budi osjećanje poštovanja, a čovjek danas ne poštuje niti samoga sebe (premda izvana sve čini da ostavi upravo taj dojam), niti drugoga.
Baš suprotno, on je uvjeren da su njegovi opstanak i uspjeh vezani uz osjećanje prezira, kojega će gotovo otvoreno iskazivati spram drugoga, jer će ga tako uvjeriti u vlastitu nadmoć, priskrbiti si željeno osjećanje dominacije.
Grubost i suparništvo, hladnoća i prezir uče se u današnjem svijetu još od malih nogu, i tako se zaboravlja ono temeljno, da smo svi sazdani od istog, da istome težimo, da jedni o drugima ovisimo, što su temeljna znanja za nas koji bismo željeli da naša vrsta opstane, da naš svijet ide boljim stazama dalje.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Jureći vlak smrti i kontakt s drugim civilizacijama
- Jiří Menzel i Bohumil Hrabal, dodiri u jednoj knjizi
- Život na vagi u hrvatskoj igri bez granica
- ”Posvećenje proljeća” – nezaboravna plesna studija nasilja
- Teror država započinje za obiteljskim stolovima
- Djelo Dore Pejačević – dio europske popudbine moderne glazbe
- Društvo savršenstva
- U sjećanje na klasika modernog pisma, Charlesa Simića
- Dekalog – majstorska studija ljudske psihe bez patetike
- Rat u Ukrajini i molitve za mir – utopija koja mora pobijediti
