Povjesničar dr. sc. Dragan Markovina je u srpnju, zajedno s aktivistom za ljudska prava Zoranom Pusićem, inicirao ‘‘Prijedlog za novu socijaldemokratsku politiku’‘ koji je potpisalo pedesetak javnih imena. U tom smo dokumentu konstatirali kako je nužno ”formulirati jasne ciljeve koji bi vodili većoj slobodi, većoj sigurnosti i većem standardu svih građana” i koji bi poslužili kao temelj programa ”odgovorne socijaldemokratske stranke, bila ona na vlasti ili u opoziciji”.
U Prijedlogu smo na dvije stranice spomenuli temeljne točke mogućega stranačkog programa: zaštitu temeljnih ljudskih prava i unapređenje civilizacijskih standarda, veću socijalnu pravednost, odgoj i obrazovanje u kritičkom duhu, odnosno njegovanje kritičkog duha, mirotvornu politiku, održivi razvoj i kvalitetnu kulturnu politiku.
Jučer je završena prva, pripremna faza jer je konačno, nakon niza najava, u Novinarskome domu u Zagrebu utemeljena Nova ljevica. Ono što smo vidjeli ulijeva veliku nadu, ali i budi stanovitu skepsu.
Bilo je važno nekako krenuti i time su se, slutim, rukovodili članovi Inicijativnog odbora, pa makar na Osnivačkoj skupštini ne bude sve jasno. Prije svega: hoće li dugogodišnji aktivisti za ljudska prava i nekolicina intelektualaca znati ustrojiti pravu-pravcatu političku stranku, a ne neku ”hodalicu” za udruge civilnog društva iz Kuće ljudskih prava ili još jednu ad hoc akciju kojom bi se liječile nagomilane političke i ine frustracije.
U knjizi sjajnog Milana Gavrovića, izuzetno važnog kolege za našu profesiju, napisano je snagom života nekog tko je punih 60 godina živio za novinarstvo, a i ja sam manje-više takav, kako je čudno da izborna prevara nije kazneno djelo, dapače, da je politička laž postala normalnom, čak i šarmantnom pojavom
Dakle, hoće li se ti intelektualci i razni ljudskopravaški aktivisti znati ponašati politički konstruktivno i prema pravilima politike, komunikologije, političkog marketinga, psihologije i sociologije… ili će, što je već viđeno, nastojati prikupiti nešto ljudi i medijske pažnje na račun silnoga nezadovoljstva kojem svjedočimo i koje je iznjedrilo i neke obećavajuće, ali propale ili gotovo propale inicijative kao što su bili Građanski savez don Ivana Grubišića, ORaH i Laburisti, stranke bez jasnog identiteta kao što je Naprijed Hrvatska Ive Josipovića, pak udružene aktiviste na razini provokacije i skloniji anarhiji kao što su oni okupljeni u Radničkoj fronti (uz časne izuzetke), itd.
Nova ljevica ima priliku ujediniti silan kapacitet koji postoji u našem društvu i biti korektivom SDP-u, dugoročno i partnerom toj stranci (jer ja se, naravno, uopće ne slažem s onima koji tvrde da je stanje u SDP-u nepopravljivo i da od te stranke treba ”dići ruke”, ma nikako se ne slažem, kao ni s onima koji govore SDP = HDZ).
Bojim se – ako ne iskoristi šansu i dobre vibracije, ako ne pokaže pamet i ako duh isključivosti, tako svojstven Hrvatima, ne bude zamijenjen radikalnim pozivom na uključenost, s Novom ljevicom možemo zatvoriti butigu za trajanje naših ne više mladih života.
Nova ljevica ima obavezu okrenuti se onima koji su zaista mladi, ali i biti im mentorom. Stečeno iskustvo desetljećima aktivizma mora se znati pretočiti u pametne politike i otvoriti prostor kvalitetnim mladim kadrovima.
To će možda biti najveći izazov jer među intelektualcima i aktivistima ima jako puno sujete. Priličan broj ljudi misli da su popili svu pamet svijeta i ne znaju razgovarati i voditi dijalog.
Da i ne govorim o drugim postojećim barijerama, pa tako i o barijeri između vjernika i nevjernika.
Moje iskustvo je, a to sam u lice rekao inicijatorima stranke, da postoji animozitet prema vjerničkom iskazu, da mnogi ljudskopravaški aktivisti ne poštuju i ne poznaju iskustvo nas vjernika, odnosno da mi koji smo aktivni na civilnoj sceni, a vjernici smo, plaćamo ceh i postajemo kolateralna žrtva neobuzdanog nacionalizma mnogih katolika, osobito onih koji ne shvaćaju što znači graditi društvo jednakosti, društvo koje će zagovarati pluralizam i sekularizam (ako ni sami katolici ne poznaju djelo jednoga Željka Mardešića ili Bone Zvonimira Šagija, Vjekoslava Bajšića ili Luke Vincetića, gdje su tek aktivisti kojima se diže kosa na glavi na spomen kršćanske antropologije i etike?).
Srećom, Dragan Markovina je kod osnivanja stranke bio jasan, nešto jasniji nego kada se u razgovoru s Jelenom Lovrić za Globus (9. 12.) složio da Nova ljevica ”predstavlja anticrkvenu inicijativu” (SIC!). Bila bi šteta kad bi jezgro koje pokreće ovu stranku zaista mislilo da je Hrvatskoj potrebna snaga koja će ušutkati Katoličku crkvu. U tom bi im slučaju već sada javio da su propali eksperiment i da će biti bolje da uštede snagu, novce, živce i ugled jer će stvar doživjeti fijasko, a oni se debelo kompromitirati.
Bilo je važno nekako krenuti i time su se, slutim, rukovodili članovi Inicijativnog odbora, pa makar na Osnivačkoj skupštini ne bude sve jasno. Prije svega: hoće li dugogodišnji aktivisti za ljudska prava i nekolicina intelektualaca znati ustrojiti pravu-pravcatu političku stranku, a ne neku ili još jednu ad hoc akciju kojom bi se liječile nagomilane političke i ine frustracije
Naime, mogu oni i napraviti tip-top stranku, ali kao ”anticrkveni projekt” neće prijeći izborni prag ni da im Bill i Melinda Gates poklone sav novac koji imaju.
Čini mi se da im se može oprostiti što je Osnivačka skupština organizirana prilično površno (da ne kažem diletantski), onako, reda radi, tek da ”se nekako krene” i da su nešto značajnije stvari kazali gosti političari (Ivo Josipović, Goran Beus Richembergh, Milorad Pupovac) nego sami inicijatori, koji su manje više protumačili sadržaj statuta i polazišne točke budućega programa.
A oprostiti im treba jer ne znaju posao najbolje. Moraju ga naučiti. Na primjer, nekoliko dana uoči Skupštine još su se za rukav hvatali ljudi koji bi trebali potegnuti, a neposredno nakon Skupštine nije se, na primjer, znalo nešto osnovno: tko će precizno i u najbržem mogućem roku napisati priopćenje za tisak o osnivanju stranke, pa sam tako slušao nebuloze da će se ”stići” napisati ”nešto za medije”, ono, oko devet ili deset sati navečer, dakle sinoć (a Skupština je okončana u 13 sati)!
Kažem da tu razinu površnosti smijemo trpjeti neko vrijeme, ali ne dalje od veljače, za kada je najavljena ”prava skupština” – do kada bi trebali biti osnovani ogranci u najvažnijim gradovima i do kada bi trebalo dotjerati statut (koji je manjkav), osnovati savjet stranke i vidjeti tko su zaista ljudi koji mogu biti nositelji ključnih funkcija te podići stranku, od tajnika na dalje.
Jer ako pitate Inicijativni odbor (sada je to već Izvršni odbor stranke) kako će izgledati tajništvo, tko će biti glavni tajnik, tko pak međunarodni tajnik, tko pak glasnogovornik, tko blagajnik ili tko sve ulazi u savjet (zna se samo da će ga voditi Nadežda Čačinovič) i kako će on biti strukturiran, kako će se sva ta priča financirati, itd. – oni još pojma nemaju.
Nadu pak budi dvojac koji sada predstavlja Novu ljevicu: sam Markovina i njegova zamjenica, potpredsjednica stranke, vrlo agilna i lucidna feministkinja Rada Borić. Jer i Dragan Markovina i Rada Borić znaju tko su i što žele u životu.
Srećom, Dragan Markovina je kod osnivanja stranke bio jasan, nešto jasniji nego kada se u razgovoru s Jelenom Lovrić za Globus (9. 12.) složio da Nova ljevica ”predstavlja anticrkvenu inicijativu” (SIC!).Bila bi šteta kad bi jezgro koje pokreće ovu stranku zaista mislilo da je Hrvatskoj potrebna snaga koja će ušutkati Katoličku crkvu. U tom bi im slučaju već sada javio da su propali eksperiment i da će biti bolje da uštede snagu, novce, živce i ugled jer će stvar doživjeti fijasko, a oni se debelo kompromitirati.
Rada, iskusnija od predsjednika, čini se, morat će uložiti silan trud da se ispuni jedno vrlo važno obećanje koje smo jučer dobili, a to je da će se Nova ljevica isticati po kvaliteti i intenzivnom dijalogu, prije svega u definiranju politika. Markovina se pak sada zaista mora razletjeti po zemlji (i poginuti na zadatku, figurativno rečeno, ako treba) i uvjeriti sve one demotivirane, razočarane, možda i ljute glasače lijeve opcije da se imaju razloga ponovo ili možda po prvi puta aktivirati.
Međutim, ni to neće biti dovoljno. Ni ogranci, ni dobra volja, ni kvalitetne reakcije mnogo dobrih novinarki i novinara, ni pamet Vjerana Zuppe i Nadežde Čačinovič, ni sav moralni kapital koji posjeduju ljudi poput Vesne Teršelič ili Zorana Pusića, ni radost stogodišnjeg Jurja Hrženjaka koji se veseli mlađima koji još ili unatoč svemu imaju volje i dalje se boriti, ni budući izglancani statut, ni možebitni donatori…, ništa od toga ne jamči uspjeh.
Na kulturnoj, idejnoj i medijskoj sceni nekolicina je lijevih klubova, intelektualnih grupa i portala, a nemali je broj i mlađih pripadnika akademske zajednice odlučnih da zagovaraju ideje jednakosti i socijalne pravednosti. Nisu svi srećom smješteni u Zagrebu. Nova ljevica bi stoga mogla biti iznenađenje.
Intelektualna je ljevica, naime, do sada uglavnom demonstrirala lijenost. Na aktivizam je ovaj put vjerojatno gura ne samo razočarenmje s političkom situacijom (napose dosadašnjim lutanjem i bezidejnošću SDP-a), već slabljenje materijalne perspektive, olakšana mogućnost pristupa javnosti, ali i očaj.
”Nova ljevica ne samo da nudi, nego i traži pomoć svih koji na sličnoj liniji razmišljaju, nudi modernu državu u kojoj nacionalizam napokon neće biti tema o kojoj mi raspravljamo, nudimo zemlju u kojoj ćemo jasno smjestiti ustaški pokret i ustašku državu na mjesto koje mu pripada, zemlju u kojoj ćemo, nadamo se, uspjeti zaustaviti socijalno raslojavanje i ekonomsko potonuće društva u cjelini, nudimo društvo u kojemu će na prvome mjestu biti interesi građana očuvanje javnih prostora i resursa”, rekao je Markovina.
Potencijal Nove ljevice najviše ovisi upravo o energiji i intelektualnoj domišljatosti svih zainteresiranih.
Svakom su traženju potrebni uzroci i arhetipovi da bi ga potakli. Kulturi, vjeri i politici su potrebni herojski likovi u kojima se ona zrcali da bi se sama mogla prepoznati i da bi sebi mogla osigurati vrednote koje joj daju smisao postojanja.
Prepoznajem u Novoj ljevici dobrotu iliti nedužnost i samozatajnost. Tvrdim da to vodi u duhovnost, jer pokazuje kako jednostavnost može biti i genijalnost, odnosno kako su najveći i najuzvišeniji primjeri ljudskosti istodobno putovi produhovljenja života i oživotvorenja duha.
Rada Borić, iskusnija od predsjednika Markovine, morat će, čini se, uložiti silan trud da se ispuni jedno vrlo važno obećanje koje smo jučer dobili, a to je da će se Nova ljevica isticati po kvaliteti i intenzivnom dijalogu, prije svega u definiranju politika. Markovina se pak sada zaista mora razletjeti po zemlji i uvjeriti sve one demotivirane, razočarane, možda i ljute glasače lijeve opcije da se imaju razloga ponovo ili možda po prvi puta aktivirati
Treba nam, naime, svjesna akcija pažnje, brige, nježne skrbi, srdačnosti i suživota.
Trebamo slijediti životne primjere, recimo pape Franje, koji je u subotu proslavio 80. rođendan. Ja mu odajem počast kao dobrom pastiru, istinskom i dobrom čovjeku.
U nama se mora obistiniti da je čovještvo najljepša ljepota.
Jednakost, braćo moja, jednakost, pa da se vidi tko ima pravo prvenstva, tko je primus inter pares, tko je nadaren i za što, tko je tatamata od formata.
Kao što je jučer rekao Milorad Pupovac, ne samo Nova ljevica već svaka ljevica mora vratiti jednakost, jer nema slobode i bratstva bez jednakosti.
U knjizi sjajnog Milana Gavrovića, izuzetno važnog kolege za našu profesiju, napisano je snagom života nekog tko je punih 60 godina živio za novinarstvo, a i ja sam manje-više takav, kako je čudno da izborna prevara nije kazneno djelo, dapače, da je politička laž postala normalnom, čak i šarmantnom pojavom.
Bude li Nova ljevica lagala, ja tu zvijezdu ne kanim slijediti. Ukoliko pak bude lijepa priča, branit ćemo crvenu zvijezdu petokraku od Plenkovićeve komisije, ukaže li se potreba, i tijelima.
Još tekstova ovog autora:
- Biskup Banije Košić u jurišu na Turke, Srbe i komuniste
- Ovi nas potresi moraju pretvoriti u bolje ljude
- Rade Šerbedžija govori kao papa Franjo: gradimo kulturu skrbi
- David Grünfelder: Najvažnije je paziti na sebe i na druge
- Svejedno vjerujemo li ili ne, kladimo se na humanost
- Bozanić pohvalio negacionistički feljton o Jasenovcu
- Moja ”Srbenka”, moja Aleksandra Zec, moji su svi
- Maradonina se lopta ne prlja. Niti moje suze
- Što je patrijarh Irinej napisao papi Franji o Stepincu
- Patrijarh Irinej: ”Više poštujemo Papu nego neki članovi HBK”
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.