autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Ostavite nas na miru da živimo normalno!

Autor: Slobodan Šoja / 17.07.2021. Leave a Comment

Slobodan Šoja

Slobodan Šoja

Rijetki veliki ljudi malim gestima čovječnosti znali su snažno obilježiti istoriju, a brojni mali ljudi čiji tragovi smrde velikim nečovještvom neprestano zatamnjuju stranice povijesti.

Tridesetak sekundi klečanja Willyja Brandta u Poljskoj, 7. decembra 1970. godine, ispred spomenika jevrejskim žrtvama varšavskog geta, zamijenilo je skoro trideset godina rada na pomirenju između Nijemaca i Poljaka.

Čuveno varšavsko klečanje (Der Kniefall von Warschau) ostaje trajan primjer kako jedan istinski državnik sa dovoljno moralnih kvaliteta i iskrenosti lako prerasta u heroja istorije.

Ko je gledao snimak ceremonije u Varšavi mogao je primijetiti da Brandt nije kleknuo polako nego snažno i brzo, kao pokošen, što je cijelom gestu dalo i dramatični ton. Bolna lica, Willy Brandt je bio obuzet emocijama i željom da učini nešto. I učinio je. Na savršen i jednostavan način proizveo je nemjerljive količine poniznosti, pokajanja, poštovanja i nade.

”Pod bremenom novije istorije učinio sam ono što rade ljudi kad im ponestane riječi. Na taj sam način želio izraziti poštovanje prema milionima žrtava”, zapisao je Brandt u svojim uspomenama.

Dan je bio hladan i tmuran, ali se pretvorio u jedan od najtoplijih i najsvjetlijih dana u 20. stoljeću, ostavivši svim generacijama političara primjer kako se dolazi do pomirenja tamo gdje to izgleda nemoguće i kako se treba ponašati neko ko želi postati državnik.

Za ime nekog našeg trga ćemo lako, ali građani Bosne i Hercegovine očajnički očekuju da se pojavi prvi političar, bilo koje nacije, koji će se na bilo koji način izdići i napraviti gest kojim bismo se svi ponosili. To se naprosto mora dogoditi

Tužno je kad istorija i sudbina sve usklade da se po nekim planinama i dolinama lakše i jednostavnije kreće u rat nego što se kreće u pomirenje. A još je tužnije kad proces pomirenja vode ljudi zbog kojih izbijaju ratovi.

Nažalost, Willy Brandt je rijetko cvijeće koje na balkanskom krševitom tlu teško uspijeva jer se umjesto vode zalijeva krvlju pa brzo svene u sjenci korova.

Kad bi sutra bilo koji političar iz Bosne i Hercegovine kleknuo na nekom stratištu drugog naroda to bi, nažalost, samo moglo izazvati ili bijes ili podsmijeh.

Ali klečati se odavno moralo i moraće, samo sa boljim ljudima koje ćemo morati još dugo čekati. To će se dogoditi kada svijest koliko je zla i gnusnih zločina počinjeno tobože u ime naroda postane potpuno kolektivno nesnošljiva. Tu svijest treba svakodnevno graditi. Povoda imamo svakodnevno, ali mi ih još ne koristimo.

Primjer kako ne znamo izvlačiti pouke je pravosnažna presuda generalu Ratku Mladiću. Osmog juna ove godine potvrđeno je da će ovaj dugo traženi presuđeni ratni zločinac do kraja života ostati zaključan u nekom skučenom prostoru, daleko od svijeta i među rđavim ljudima.

Spuštena zavjesa i konačno gašenje svjetla poslije presude u Hagu mogao je biti povod da se s političkih vrhova države sa sve tri strane pošalju poruke da je došao povoljan trenutak da i mi spustimo zavjesu i ostavimo rat iza nas te da radimo na stvaranju pomirljivog i razumnog ambijenta u Bosni i Hercegovini.

Nažalost nije se dogodilo ništa obećavajuće. Nikakva racionalna pouka, nikakva normalna ili pomirljiva izjava, nikakav odgovoran gest… Svako je ostao na dosadašnjim pozicijama, ali kad se zna ko vodi narode onda nema mjesta za čuđenje.

Dok je lista naših političara koji bi imali makar jedan posto Brandtove harizme odavno prazna, lista onih koji su stekli i stječu krvave milione je puna.

Ostaviti rat iza nas ne bi bio poziv na zaborav. Ako se ubiju ljudi, ne smiju se ubiti sjećanja. I dužnost je svakog čovjeka da ih čuva, ali na jedan zdrav način.

Sjećanja koja služe kao opomena i onemogućavanje bilo kakve pomisli na osvetu ili novi rat su blagotvorna i svrsishodna i takva su sjećanja odlika zdravog društva.

Mi, nažalost, takva sjećanja ne njegujemo i ne živimo. S jedne strane divimo se vlastitim zločinima koje relativiziramo ili opravdavamo. S druge strane, prepoznajemo zločince samo u ljudima druge vjere i bez imalo samokritičnosti godine smo proveli u dokazivanju da smo mi anđeli, a drugi đavoli. To je najgori metod za pomirenje.

U procesu pomirenja u jednom društvu glavnu ulogu igraju pojedinci koji za to pokazuju volju. Međutim, ako niko s vrha ne inicira proces pomirenja on je osuđen na neuspjeh, naročito ako se proces s vrha usmjerava u sasvim drugom pravcu pa se sjećanja na jedno strašno vrijeme vješto koriste za širenje netrpeljivosti i mržnje.

Tridesetak sekundi klečanja Willyja Brandta u Poljskoj, 7. decembra 1970. godine, ispred spomenika jevrejskim žrtvama varšavskog geta, zamijenilo je skoro trideset godina rada na pomirenju između Nijemaca i Poljaka

Tako nepriznavanje ili relativizacija vlastitih zločina i osuda drugih postaje jedan od ključnih faktora čuvanja vlasti i bogaćenja.

Ima, međutim, i jedna druga praksa koju političari masovno i svakodnevno koriste. Svakodnevnim pominjanjem i osudom zločina koje se počinili drugi, oni u očima svojih sunarodnika pokušavaju postati heroji.

Nije sporno govoriti o zločinima drugih. Dapače, o tome treba govoriti i nikad ne prestati dok se drugi ne pokaju, ali o tome ne može svako govoriti. Svaki narod ima očajno loše učitelje pomirenja, a još gore kritičare iz drugih naroda. Monopol na lekcije iz morala kod nas drže nemoralne osobe i time potpuno onemogućuju bilo kakvo pomirenje.

Ne postoji niti jedna politička ličnost na bilo kojoj strani koja iskreno radi na bilo kakvom približavanju ljudi. Niko da progovori jednu pomirujuću rečenicu, a kamoli da klekne i moli za oprost.

Stoga je u ovom trenutku apsolutno nepotrebno i kontraproduktivno govoriti o pomirenju u Bosni i Hercegovini jer na vrhu prioriteta vlastodržaca za očuvanje vlasti je izbjegavanje bilo kakvog pomirenja.

Istovremeno, logika kaže da se ne treba miriti onaj ko se nije svađao. Čestiti dio stanovništva Bosne i Hercegovine ne treba ni učestvovati u procesu pomirenja jer su ti žitelji oduvijek bili u miru i sa sobom i sa drugima.

Treba samo pogledati primjer ženske košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovini. Anđela, Dragana, Irena, Jonquel, Marica, Matea, Melisa, Milica, Miljana i tri Nikoline krenule su na evropsko prvenstvo bez novca, podrške i očekivanja. Njihova imena pominjem da se vidi sva naša šarolikost. Svi su pretpostavljali da će se košarkašice brže vratiti nego otići, a one su na nekim posebnim krilima jedinstva umalo ušle u polufinale i na kraju završile na petom mjestu.

Veliki broj novinara bio je početkom juna u Hagu tokom presude Mladiću, dok krajem juna za naše zlata vrijedne djevojke niko nije imao novaca da pošalje reportere. Važnije je direktno i na licu mjesta pratiti ono što ljude razdvaja nego ono što nas spaja.

Košarkašice, rođene uglavnom poslije rata, očitale su svima lekciju iz zajedništva svojom jednostavnošću, skromnošću, posvećenosti te pravim patriotizmom. One predstavljaju model za stvaranje normalnog i srećnog društva.

Takvih primjera ima bezbroj, samo o tome se malo i nerado priča. Sličan primjer dali su i mladi ljudi iz Srebrenice. Gledao sam jednu reportažu o njihovom životu u Srebrenici, teškom kao svugdje, ali dodatno opterećenim bolnom prošlošću.

Nije bilo teško primijetiti da mladi ljudi u Srebrenici normalno žive i pokušavaju zajednički djelovati. Jedan od tih mladih intelektualaca, čija nacionalnost uopšte nije bitna, iz sebe je spontano izbacio jednostavnu a strašnu rečenicu koju horski izgovaraju srebrenički Bošnjaci i Srbi: ”Mi samo čekamo kad će nas ostaviti na miru da živimo normalno!”.

A kako će ih ostaviti na miru kad iznad njih lebdi crno jato političkih lešinara. Srebrenica nije samo simbol tragedije, ludila i bestijalnosti, ona postaje simbol sve dubljih podjela u društvu.

Tužno je kad istorija i sudbina sve usklade da se po nekim planinama i dolinama lakše i jednostavnije kreće u rat nego što se kreće u pomirenje. A još je tužnije kad proces pomirenja vode ljudi zbog kojih izbijaju ratovi

Stanovnicima Srebrenice teret su podjednako i srpski i bošnjački političari, jer oni u ljudima koji pate vide samo ulog za dobar biznis. I zato Srebreničanima ne trebaju srpski političari koji nemaju elementarne kulture (da ne govorim o bilo čemu drugom) da 11. juli proglase danom žalosti.

Ne trebaju Srebreničanima ni bošnjački političari koji u pauzi između dviju afera glume ožalošćene moraliste.

Stanovnici Srebrenice žive su žrtve političkog nemorala, a najgore od svega je što niko ne razmišlja ni o mrtvima. Niko ne čuje glasove duša srebreničkih mučenika koje sigurno vape da i njih politika ostavi da konačno počivaju u miru.

Male su šanse da se to dogodi jer destruktivne snage su kod nas odavno jače. Podjele oko Srebrenice ove su godine bile veće nego ikad i ne bih se iznenadio da sljedeće godine bude još gore. Neki naš Brandt sigurno se neće pojaviti, a naše vrijeme i dalje teče unatrag.

Nije ni njemačkom kancelaru 1970. godine bilo lako, ali vrijeme je teklo unaprijed. Kad je Brandt kleknuo u Varšavi polovina Nijemaca nije bila zadovoljna, a opozicija je pokrenula opoziv za koji su nedostajala dva glasa. Poljaci, koji još nisu bili spremni za oprost, pokušali su prećutati i ignorisati Brandtov gest o kome nisu htjeli govoriti. Kao i Istočna Njemačka uostalom.

Trideset godina je trebalo da Brandt dobije spomenik u Varšavi, decembra 2000. godine, a dvanaest godina kasnije trg gdje je Brandt klečao dobio je njegovo ime, Skwer Willy’ego Brandta.

Za ime nekog našeg trga ćemo lako, ali građani Bosne i Hercegovine očajnički očekuju da se pojavi prvi političar, bilo koje nacije, koji će se na bilo koji način izdići i napraviti gest kojim bismo se svi ponosili. To se naprosto mora dogoditi.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Pretužno je da su glavni nosači zla u BiH isključivo mladi
  • I ZAVNOBiH i Dayton mogu od BiH napraviti ozbiljnu zemlju
  • Mat Ukrajini u dva poteza
  • B-H izbori: dobili smo što smo tražili i zaslužili
  • Nacija i antinacija kao profesija i veliki biznis
  • Ilijada i Travnička hronika u Sarajevu
  • U vezi Rezolucije Bundestaga o BiH: jedno moje ”hm”
  • BiH je zemlja koja mnogo sanja, a živi nepodnošljivu javu
  • Zašto je Charles de Gaulle i dalje opasan i nepoželjan?
  • Dok teško ranjena Ukrajina krvari, u BiH najteže tek dolazi

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: HASHTAG BOSNA Tagged With: Bosna i Hercegovina, Hashtag Bosna, Ratko Mladić, Slobodan Šoja, Srebrenica, Varšava, Willy Brandt

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT