Otkaz vlasniku medija

U vrijeme najveće nezaposlenosti novinar Boris Dežulović je medijskom vlasniku i poslodavcu Marijanu Hanžekoviću 20. lipnja 2015. napisao: ”Prisiljen sam vam otkazati radni odnos sa mnom”.

U nastavku pisma o otkazu Dežulović je objasnio da otkazuje ”radni odnos”, jer u Slobodnoj Dalmaciji kao zaposleni novinar više ne može ”reći istinu i nazivati stvari pravim imenom: popa nazvati popom, bob bobom, kukasti križ fašizmom, a jajašce uši gnjidom”.

Tim otkazom Boris Dežulović je podsjetio da novinar mora odbiti vlasnika medija ako vlasnik od novinara zahtijeva da se odrekne novinarstva. Taj Dežulovićev otkaz Hanžekoviću je označio slom ”modela” vlasničke kontrole medija.

Marijan Hanžeković je na ovaj ili onaj način, izravno ili posredno, upleten u određivanja vlasnika Slobodne Dalmacije, (bivšeg) EPH, Novog lista i Večernjeg lista.

U Hanžekovićevu ”modelu” kontroliranja medija prevladava sprega vlasnika medija, bankara i vladajuće političke elite te ucjenjivanje dijela novinara ugovorima o radu kojima se prava iskorištavanja autorskih novinarskih priloga moraju prenijeti isključivo na vlasnike medija.

Otkazom ”radnog odnosa” Boris Dežulović je stvarno najavio konačni slom Hanžekovićevog ”modela” kontroliranja medija. Marijan Hanžeković je na ovaj ili onaj način upleten u određivanja vlasnika Slobodne Dalmacije, (bivšeg) EPH, Novog lista i Večernjeg lista. U tom ”modelu” kontroliranja medija prevladava sprega vlasnika medija, bankara i vladajuće političke elite, te ucjenjivanje dijela novinara ugovorima o radu kojima se prava iskorištavanja autorskih novinarskih priloga moraju prenijeti isključivo na vlasnike medija

Suprotno medijskim i autorskopravnim propisima o tomu mogu li novinari u medijima ”reći istinu i nazivati stvari pravim imenom”, kao i o zapošljavanju ili otkazima novinarima, umjesto urednika i novinara stvarno odlučuju vlasnici medija.

A Dežulovićev otkaz Hanžekoviću ukazuje i na činjenicu da vlasnici medija u Hrvatskoj nisu respektabilni, nego da su ih, naprotiv, brojne okolnosti vlasničke transformacije kompromitirale.

Nakon što je Agencija za tzv. pretvorbu (pod vodstvom Zlatka Mateše) poništila radničko dioničarstvo u Slobodnoj Dalmaciji, kao većinski vlasnici pojavili su se Miroslav Kutle i Nino Pavić, a Marijan Hanžeković je nakon dvojice prethodnika trenutni vlasnik tog medija.

Miroslav Kutle je naknadno pravomoćno osuđen, a u tzv. aferi Grupo nakon kratkotrajnog pritvora nevinim je proglašen Nino Pavić. A ni Marijan Hanžeković nije dosad bio kazneno odgovoran kao pravni savjetnik i član nadzornih odbora kazneno okrivljenog Josipa Gucića.

U pravno dvojbenom izvansudskom predstečajnom upravnom postupku većinski vlasnik EPH postaje Marijan Hanžekovuć. Ministarstvo financija i Marijan Hanžeković u predstečajnom postupku u (bivšem) EPH-u kolaboriraju sa Zagrebačkom bankom u pozadini i tog pravno dvojbenog postupka.

Slično Slobodnoj Dalmaciji i Novom listu su ”određeni” vlasnici. No, prije ”određivanja” vlasnika hrvatske vlasti su godinama na razne načine nastojale preuzeti kontrolu u tim novinama.

Ministarstvo financija je 1996. tako pokušalo izazvati bankrot i preuzimanje Novog lista retroaktivnim obračunima i naplatama tadašnjeg poreza na promet uslugama (na tiskarske usluge offsetne rotacije Goss Comunity, koju su Talijani donirali svojoj manjini u Hrvatskoj i Sloveniji, a Novi list koristio kao ugovorni sunakladnik glasila talijanske nacionalne manjine).

Nakon što je Agencija za tzv. pretvorbu (pod vodstvom Zlatka Mateše) poništila radničko dioničarstvo u Slobodnoj Dalmaciji, kao većinski vlasnici pojavili su se Miroslav Kutle i Nino Pavić, a Marijan Hanžeković je nakon dvojice prethodnika trenutni vlasnik tog medija. Miroslav Kutle je naknadno pravomoćno osuđen, a u tzv. aferi Grupo nakon kratkotrajnog pritvora nevinim je proglašen Nino Pavić. A ni Marijan Hanžeković nije dosad bio kazneno odgovoran kao pravni savjetnik i član nadzornih odbora kazneno okrivljenog Josipa Gucića

Tek nakon što je dio zaposlenika pogriješio i prodao svoje dionice, napokon započinje ostvarivanje ”modela” kontrole ”određivanjem” većinskog vlasnika lista. Dovelo je to i do apsurdne situacije u kojoj je tadašnji većinski vlasnik Robert Ježić iz zatvora ostvarivao svoja prava medijskog vlasnika.

Trenutno kao većinski dioničar u Novom listu figurira pulski poduzetnik Albert Faggian. Branko Mijić, bivši glavni urednik, je u svojem uredničkom komentaru dao naslutiti da Faggian nije imao dovoljno kapitala da sam preuzme Novi list, te da iza njega i predstečajnog postupka koji je predložio u pozadini stvarno stoji zapravo Zagrebačka banka.

U isto vrijeme pored Dežulovića u Slobodnoj Dalmaciji otkaz ”radnog odnosa” trebao je biti uručen i Borisu Paveliću, novinaru Novog lista, zbog teksta u kojem je prenesena izjava Josipa Manolića da je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nekoć bio doušnik Udbe.

Vlasnik Faggian je kao poznati medijski ekspert utvrdio da nije u interesu javnosti da dozna za tu izjavu Josipa Manolića i dao je nalog Nevenu Klarinu, predsjedniku Uprave Novog lista, da napiše izvanredni otkaz neposlušnom novinaru Borisu Paveliću koji nije poštivao ”hijerarhiju radnih mjesta” i ipak sve objavio.

Pod pritiskom javnosti vlasnik Faggian i predsjednik Uprave Klarin su odustali od uručivanja tog otkaza.

Kad se govori o vlasnicima Večernjeg lista, dovoljno je podsjetiti prvo na cirkus s neuspjelim pokušajem ”off shore” vlasničkog preuzimanja (Nikola Lisičar, vlasnik Montmontaže i jedan od sudionika tog preuzimanja, je do svojeg ubojstva tvrdio da je vlasnik Večernjaka on, a ne Austrijanci).

O kasnijem vlasništvu austrijske Styrie u Večernjem listu najbolje govori činjenica da je bilo formirano posebno istražno povjerenstvo Hrvatskog sabora za utvrđivanje okolnosti prodaje Večernjeg lista Styriji. Kasnije je to povjerenstvo raspušteno, a dio članova je uvjeravao da su bili onemogućeni u provođenju istrage.

Tek nakon što je dio zaposlenika pogriješio i prodao svoje dionice, napokon započinje ostvarivanje ”modela” kontrole ”određivanjem” većinskog vlasnika Novom listu. Dovelo je to i do apsurdne situacije u kojoj je tadašnji većinski vlasnik Robert Ježić iz zatvora ostvarivao svoja prava medijskog vlasnika. Trenutno kao većinski dioničar u Novom listu figurira pulski poduzetnik Albert Faggian. Branko Mijić, bivši glavni urednik, je u svojem uredničkom komentaru dao naslutiti da Faggian nije imao dovoljno kapitala da sam preuzme Novi list, te da iza njega i predstečajnog postupka koji je predložio u pozadini stvarno stoji zapravo Zagrebačka banka

A o ”pravnoj strani” prodaje Večernjaka, kako je saborskom povjerenstvu povjerio Damir Zorić, bivši direktor Mirovinskog fonda, najupućeniji je bio neizbježni Marijan Hanžeković, koji je tada formalno u svojstvu odvjetnika zastupao Caritas Fund u sastavljanju kupoprodajnog ugovora.

Valja spomenuti i medije u tzv. državnom vlasništvu, primjerice HRT. Ti su mediji izloženi izravnom utjecaju ”vlasnika” uglavnom posredstvom Ministarstva financija, a ne formalno nadležnog Ministarstva kulture. Samo formalno je, prema Članku 4. Zakona o medijima, za novinarstvo i medije nadležno Ministarstvo kulture.

Ministarstvo kulture, međutim, izbjegavalo je u proteklih 20-ak godina primjenjivati medijske propise najčešće proglašavajući samo sebe nenadležnim.

Od osamostaljenja Hrvatske važeća su bila četiri zakona o medijima: Zakon o javnom informiranju (NN 22/92), Zakon o javnom priopćavanju (NN 83/96), zatim prva verzija Zakona o medijima (NN 163/03) i potom druga verzija istoimenog Zakona o medijima (NN 59/04).

Kao što je već naglašeno, ni jedan od ta četiri osnovna medijska zakona nije u cijelosti primijenjen niti ostvaren.

Ministarstvo financija je 2013. godine otpisalo 222,6 milijuna kuna dospjelog neplaćenog poreznog duga HRT-u. S obzirom na to da državni poticaji (subvencije) više nisu formalno zakonski dopušteni, ministar financija Slavko Linić i Nada Čavlović Smiljanec, ravnateljica Porezne uprave Ministarstva financija (sada pod istragom USKOK-a), proveli su tobožnji postupak reprograma poreznog duga HRT-a.

Prema tom postupku HRT je zauzvrat ”državi” ustupio nekretnine. ”Kvaka” je u tome što je javna televizija ”državi” zauzvrat za fingirani reprogram poreznog duga ustupila nekretnine koje su i prije tog ustupanja bile u posjedu te iste ”države” (provjereno u Katastru Grada Zagreba).

Prema postupku tobožnjeg reprograma poreznog duga od 222,6 milijuna kuna HRT je zauzvrat ”državi” ustupio nekretnine. ”Kvaka” je u tome što je javna televizija ”državi” ustupila (zauzvrat, dakle, za fingirani reprogram poreznog duga) nekretnine koje su i prije tog ustupanja bile u posjedu te iste ”države” (provjereno u Katastru Grada Zagreba). Nada Čavlović Smiljanec, ravnateljica Porezne uprave, je rješenjem od 25. veljače 2013., pozivajući se na poreznu tajnu, uskratila odgovor na novinarsko pitanje o tom fiktivnom reprogramu poreznog duga

Nada Čavlović Smiljanec, ravnateljica Porezne uprave, je rješenjem od 25. veljače 2013., pozivajući se na poreznu tajnu, uskratila odgovor na novinarsko pitanje o tom fiktivnom reprogramu poreznog duga.

U odgovoru HRT-ovog Odjela za odnose s javnošću na isto novinarsko pitanje, međutim, priznali su da više nisu na popisu poreznih dužnika nakon što im je Ministarstvo financija odobrilo reprogram 222,6 milijuna kuna dospjelog neplaćenog poreznog duga.

I tako su (tajnim poreznim postupcima Ministarstva financija) neki mediji porezno subvencionirani, a neki mediji (i njihovi vlasnici) u predstečajnim nagodbama eliminirani. U Hrvatsku se mora vratiti neovisno novinarstvo. To može Dežulović, a Hanžeković je dokazao da ne može.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

Još tekstova ovog autora:

• Presude zbog neubrojivosti kao izgovor za zataškavanje
• Brisanje freelancera iz poreznog registra
• Krađa dokumenata iz zemljišnih knjiga u Zagrebu
• Primjena ”služinske” psihijatrije u sudskoj praksi
• Sutkinja Horvat provodi psihotorturu nad ex. MUP-ovkom
• Zašto nema javne rasprave o zaštiti narodnog zdravlja?
• Zdravlje za sve ili privatno zdravstveno osiguranje
• Zataškavanje pogrešaka Suda za ljudska prava u Strasbourgu
• Tajnim suđenjem (privremeno) ukinuta psihotortura
• Šeparović dobio presudu kojoj 70 posto građana ne vjeruje

» Svi tekstovi ovog autora