autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Pamtit ću lice Mire Furlan zamrznuto u užasu i strahu

Autor: Branimir Pofuk / 03.02.2021. Leave a Comment

Branimir Pofuk

Branimir Pofuk

Nisam oklijevao ni trenutka kada mi se krajem rujna 1991. ukazala prilika da se u Zagrebu ukrcam u auto sarajevske registracije i s troje slovenskih kolega pođem u Beograd. Tjerala me je znatiželja zbog koje sam i postao novinar: otići tamo kamo odavde više nitko nije odlazio, vidjeti svojim očima kako rat izgleda s druge strane i o tome pisati.

Put u Beograd trajao je dugo, preko Mađarske, u automobilu sarajevske registracije. Povratak u Zagreb još duže, autobusom preko Mađarske i Slovenije oko tisuću kilometara. Svi prizori mi oživljavaju pred očima kao da su bili jučer dok čitam svoju reportažu objavljenu u prvom broju Profila, “magazina za predcivilno doba”, koji je od početka listopada 1991. izlazio kao prilog Nedjeljne Dalmacije.

Prepisujem iz Profila:

Stižemo u Sombor u gluho doba noći, a već smo na najtanjoj rezervi. Nalazimo dežurnu benzinsku stanicu, a na njoj benzina koliko hoćeš za brojna milicijska vozila i osobne automobile uniformiranih vozača. Kolega Slovenac prilazi milicajcu koji upravo samoposlužuje svog “stojadina” i pita ima li barem deset litara za nas, barem do Beograda. “Za Slovence nema ni dva deci, vi pucate na decu, idite braći Hrvatima, možda vam oni daju.” Ipak, da bi bio fer, čovjek pita i zaposlenog na pumpi: “Dule, imaš li što za Slovence?”, a nakon niječnog odgovora mi stoički ostajemo parkirani na stanici i ćaskamo u demonstrativno dobrom raspoloženju. Nakon par minuta dolazi Dule, čini se da mu je malčice neugodno, da nam objasni kako noću radi samo za miliciju i vojsku i da nas zamoli da se uklonimo sa crpke. Savjetuje nam da se odmah parkiramo u red koji je već formiran pred obližnjom crpkom poduzeća “INA Beograd”. Drugo nam i ne preostaje. Tamo dočekujemo svitanje i dragocjeno gorivo.

Prisjećam se i stvari koje nisu stale u reportažu. Na takvim putovanjima u takvim vremenima sve ovisi o sreći ili nesreći na kojeg ćete i kakvog čovjeka naići. U Beogradu nam je novčić pao na drugu stranu i prijaznije, majčinsko lice starije gospođe koja se ukipila na zvuk naših jezika čim smo izašli iz auta negdje u centru grada.

Za tragom njenog tihog i mirnog odlaska šušte brojne isprike poput suhog otpalog lišća na vjetru pod dalekim zvjezdama. Peru se nečiste savjesti. Ja gledam gore, prema zvijezdama koje je tako spokojno i utješno i utješeno opisala u svom posljednjem pisanom tragu

“Deco, pa odakle ste vi?”, pitala je. “Iz Slovenije i Hrvatske”, odgovaramo. “Pa kako je tamo?”, čujem i sad njen blag, zabrinut i potresen glas.

Još veće iznenađenje, pa čak i oduševljenje izazvao je naš neočekivan i nenajavljen dolazak u press-uredu BITEF-a, međunarodnog kazališnog festivala koji se te jeseni održavao 25. put. “Stigli su novinari iz Slovenije i Hrvatske”, orila se vika sve do festivalske direkcije.

Smjesta smo dobili akreditacije i VIP tretman svih sljedećih dana, skupa s vrhunskim umjetnicima sa svih strana Europe, Moskve, Brisela i Londona.

Da, BITEF je bio kulturna, umjetnička, antiratna oaza usred pobješnjelog ratnog i propagandnog ludila koje je tutnjalo iz programa RTB-a i na stranicama svih Politikinih novinskih izdanja.

Ali, glavna tema i među svim mladim svijetom koji sam tih dana u Beogradu susretao, bila je kako izbjeći mobilizaciju i racije koje su tih dana već bile učestale i po kafićima i klubovima.

BITEF je bio potpuno antiratno i antirežimski ustrojen, izborom predstava, tekstovima u festivalskim biltenima i press-konferencijama, a iskorištena je i svaka prilika da se naglase veze sa Slovenijom i Hrvatskom.

Primjerice, premda se dulje vrijeme znalo da na BITEF-u ipak neće gostovati ljubljanska grupa “Glej” i mariborski SNG, njihove su predstave ostale u festivalaskom katalogu, kao i pozdravno slovo Tomaža Pandura čiji je “Hamlet” ipak bio dio 25. BITEF-a na način da je u zakazanom terminu predstava održana u Mariboru.

Također, pošto zbog ratom prekinutih prometnih veza nisu mogli odmah nakon BITEF-a u Zagreb, kako su planirali, članovi međunarodne trupe Ultima Vez belgijskog koreografa Wima Vandekeybusa nisu propustili usred Beograda naglasiti kako će već sljedećeg proljeća u znak solidarnosti u Hrvatskoj gostovati besplatno.

Na tom i takvom BITEF-u, zaključio sam u reportaži, svoje je logično mjesto, potvrđujući karakter samog festivala, imao i nastup Mire Furlan u predstavi “Pozorišne iluzije”. Svidjelo se nekom ili ne. Onih kojima se nije svidjelo, pokazat će se, bilo je premnogo.

Svi su te večeri na toj pozornici sigurno imali razloge zbog kojih taj izraz nisu morali glumiti, a među njima ponajviše Mira Furlan. Ili sam vjerojatno samo u njeno lice i gledao. I tako je zauvijek i zapamtio

Albert Camus je na jednom poslijeratnom međunarodnom kongresu pisaca rekao: “Umjetnik razlikuje tamo gdje osvajač izjednačuje. Umjetnik koji živi i stvara na razini tijela i strasti, zna da ništa nije jednostavno i da drugi postoji. Osvajač želi da drugi ne postoji, njegov je svijet svijet gospodara i robova, upravo svijest u kojem živimo. Svijet umjetnika svijet je živih prepirki i razumijevanja. Pred suvremenim političkim društvom jedini suvisli stav umjetnika, inače se mora odreći umjetnosti, jest nepopustljivo odbijanje.”

Mira Furlan ostala je vjerna takvom stavu i danas sam siguran da je već tada s pozornice Jugoslavenskog dramskog pozorišta vidjela sve što joj zbog toga i nakon toga slijedi. Predstava u kojoj je tamo glumila, Corneilleove “Pozorišne iluzije”, u režiji Slobodana Unkovskog imala je epilog koji je izgledao ovako:

Scenografija leti u zrak, a glumci ostaju na pozornici ne obraćajući pažnju na publiku. Skidaju polako kostime i šminku, vanjski svijet za njih ne postoji. A onda jedan od njih ustane, kao da je nešto čuo ili mu se pričinilo. Dolazi u prvi plan pozornice i tamo udari u nevidljivi zid.

Dok pantomimom dočarava traženje prolaza ili neke pukotine, iza njega se okuplja čitav ansambl. Napokon pronalazi rupu i kroz nju oprezno provlači nogu. Ali, čim dodirne tlo na drugoj strani, iz zvučnika zatrešti zvučni simbol Miloševićeve ratne propagande, špica beogradskog Dnevnika. Glumac trza nogu natrag i povlači se. Ali prekasno. Iz zvučnika već trešti tutnjava tenkova. Zida više nema, a glumci ostaju stajati ukočeni, lica blijedih i zamrznutih u grimasi užasa i straha. Mrak.

Svi su te večeri na toj pozornici sigurno imali razloge zbog kojih taj izraz nisu morali glumiti, a među njima ponajviše Mira Furlan. Ili sam vjerojatno samo u njeno lice i gledao. I tako je zauvijek i zapamtio.

Za tragom njenog tihog i mirnog odlaska šušte brojne isprike poput suhog otpalog lišća na vjetru pod dalekim zvjezdama. Peru se nečiste savjesti. Ja gledam gore, prema zvijezdama koje je tako spokojno i utješno i utješeno opisala u svom posljednjem pisanom tragu.

I upućujem joj zahvalu, divljenje i poštovanje.

(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Dok sam živ pamtit ću lice Mire Furlan zamrznuto u grimasi užasa i straha na beogradskoj pozornici 1991.).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Andrej Plenković i HNK Zagreb
  • Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
  • Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
  • “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
  • Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
  • Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
  • Utrka milijardera u svemiru
  • Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
  • Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
  • Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Beograd, Bitef, Branimir Pofuk, Kontrapunkt, Mira Furlan, pozornica, Zagreb

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT