Vojko Obersnel
Da baba ima onu stvar, zvala bi se dida! Tako bi mogao glasiti službeni odgovor Viktoru Orbánu na glupost koju je izjavio prije nekoliko dana.
Niti je Mađarskoj more oteto niti je Mađarska imala more, osim možda ono panonsko more, prije više milijuna godina.
Jasno je svima da Orbánovu izjavu treba sagledavati u kontekstu novog paketa sankcija kojima države Europske unije kažnjavaju Rusiju zbog rata u Ukrajini. Ali Orbánu ovo nije prvi ispad u životu na ovu temu.
I baš je zanimljivo da se na ovakav način izrazio jedan od najkonzervativnijih europskih političara, državnik čije su izjave nerijetko odraz sramotnih ksenofobnih stavova, tip koji je simpatičan jedino krajnjoj desnici.
Zabrinjavajuće je stoga da na svoju teritorijalnu pretenziju nije dobio adekvatan odgovor našeg državnog vrha. Ministarstvo vanjskih poslova tek je šturo ”osudilo bilo kakve teritorijalne pretenzije” i pozvalo na čašicu razgovora mađarskog veleposlanika u Hrvatskoj.
A premijer Plenković – nije ni pisnuo. Vjerojatno zato što se mađarski apetiti uglavnom tiču Rijeke, a ovaj grad i nije nešto za što bi se Plenković posebno borio i zalagao da do frke zbilja dođe.
Nažalost, nije ovo Orbánu prvi put da otvoreno vapi za hrvatskim teritorijem. Sjećamo se karte ”povijesne Mađarske” pred kojom se odvijao sastanak u njegovoj stranci. Ta karta obuhvaća i Rijeku i Dalmaciju i ogroman dio hrvatskog teritorija.
Nažalost, nije ovo ni prvi put da je Plenković odšutio na mađarske provokacije. Zapravo, još nikada kolegi Orbánu nije proturječio, a kamoli mu rekao što ga ide, bez rukavica, jasno i nedvosmisleno.
I još jedan nažalost – nije ovo ni prvi put da Rijeka zapinje za oko novopečenim potencijalnim osvajačima koji se pozivaju na razna razdoblja prošlosti i kojima neke stare karte podijeljenog grada stvaraju zazubice i mame osmijeh na lice.
Prije nekoliko godina, kad smo otvarali izložbu ”D’Annunzijeva mučenica” i u njoj prikazali šesnaestomjesečnu napornu vladavinu talijanskog začetnika fašizma D’Annunzija u Rijeci, nekolicina talijanskih državljana izvjesila je talijansku zastavu na ogradu našeg muzeja, jasno poručujući kome bi ”vratili” naš grad.
Iste godine službeni Trst je postavio je spomenik D’Annunziju i za otvorenje izabrao vrlo specifičan datum – 12. rujna – točan dan u kojem je D’Annunzio 1919. godine umarširao u Rijeku i započeo svoju mučnu destrukciju grada. Simbolika poruke koja nam je ovime upućena iz Trsta posve je jasna!
Apelirao sam tada na Ministarstvo vanjskih poslova jer na ove provokacije treba reagirati odmah i glasno, no Ministarstvo je odšutjelo.
A iste te 2019. godine je predsjednik Europskog parlamenta, talijanski demokršćanski političar Antonio Tajani, na obilježavanju Dana sjećanja u Basovizzi kraj Trsta uzvikivao: ”Živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija!”
Reagirao je tada Tonino Picula i posebno apostrofirao da je problem što to ne dolazi od nekog desničarskog populista s političke margine nego je riječ o prvom čovjeku Europskog parlamenta koji pripada mainstreamu europske politike, i to Europske pučke stranke.
Pametnome dosta. Radikalizam postaje mainstream.
I tako, mic po mic, sve glasniji postaju oni koji bi nas svojatali i osvajali, a sve tiši postaju oni koji bi trebali demonstrirati otpor takvim idejama.
Pridodajem ovoj priči i poruke što ih Rijeci nerijetko upućuju mnogi koji istovremeno šute na ove teritorijalne pretenzije iz stranih pera, usta i performansa. To su pogrdne poruke stanovnika naše zemlje o Rijeci kao gradu ”u kojem se vlast nije mijenjala od ’45.”, o ”crvenoj krpi”, o mjestu koje nema dovoljno izražen nacionalni ponos i sl.
Ispada da bi se dio domaćih rado Rijeke odrekli, a dio stranaca rado bi Rijeku prisvojili ili osvojili. Srećom, ovaj grad nekako ostaje imun i na jedne i na druge.
Rijeka živi svoj život, svjesna koliko je poželjna i svjesna koliko je prkosna. I dobar je osjećaj biti građanin takvog grada.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Sjećanje na Ivicu Račana – stimulans umjesto rekvijema
- Osvijestimo svoju agresivnu stranu kako bismo je kontrolirali
- Zvijezda petokraka i kaznena prijava
- Galeb – brod mira, brod ljudi
- Mjerne jedinice za glupost: Hasanbegović, Miletić, Penava…
- Pokret nesvrstanih i njegove vrijednosti
- Falsificiranje riječke povijesti u maniri neofašizma
- Cijepljenje – razumna želja
- Zagrebačke škole u riječkom toku
- Zašto ne dam novce Šeksu za Bleiburg
