Papa Ivan Pavao II. u Sarajevu (6)

(Opaska uredništva: Nastavno na feljton o papi Franji u Sarajevu donosimo sve planirane govore pohoda pape Ivana Pavla II. Sarajevu 1994., koji su izgovoreni 8. rujna 1994. u Castelgandolfu, a onda i govore s realiziranog pohoda glavnom gradu Bosne i Hercegovine 12. i 13. travnja 1997. Činimo to u spomen na brojne žrtve rata tijekom opsade Sarajeva, kao podsjetnik na recentnu povijest i kao znak poštovanja prema učenju ovoga velikoga pastira).

Pozdrav pape Ivana Pavla II. muslimanima

Pripravljeni govor za namjeravani pohod Svetog Oca Sarajevu 8. rujna 1994.

Dragi prijatelji muslimani!

1. Drago mi je što se mogu susresti s vama te preko vas pozdraviti cijelu Islamsku zajednicu koja živi u Bosni i Hercegovini.

Pozvani smo tražiti mir i pravdu i unaprijediti te vrijednosti među ljudima. “Mir”, evo jedno od imena jedinoga Boga kojega radosni častimo. Mir je dar njegove dobrote i očituje se u životu čovjeka kao dobrohotnost, pomirenje, opraštanje drugim ljudima svojim bližnjima

I u najtežim trenucima, kada izgleda da je nestalo svake nade i sve izgleda ovijeno mrakom očajanja, nasilja i mržnje, vjernicima je povjerena dužnost da traže svjetlost od Svevišnjega Boga, da bi on rasvijetlio život i savjesti ljudi.

Pozvani smo tražiti mir i pravdu i unaprijediti te vrijednosti među ljudima. “Mir”, evo jedno od imena jedinoga Boga kojega radosni častimo. Mir je dar njegove dobrote i očituje se u životu čovjeka kao dobrohotnost, pomirenje, opraštanje drugim ljudima svojim bližnjima.

Stvarna se solidarnost mora dokazati prema žrtvama potlačenosti, mržnje, okrutnosti.

Moramo biti bliski onima čiji su gradovi zapaljeni i bombardirani; onima koji su morali napustiti svoje kuće i pribjeći na drugo mjesto; ženama žrtvama nasilja; onima koji su nepravedno uhapšeni i zatvoreni u koncentracione logore.

2. Kako sam već rekao u Asizu, prigodom molitvenog susreta za mir na Balkanu 9. i 10. siječnja 1993. godine, “i kršćanstvo i islam ohrabruju nas da ustrajemo u postizanju pravde i mira za sve žrtve sukoba. Budući da je Bog stvorio sva ljudska bića i svi su članovi jedne te iste ljudske obitelji, naša je dužnost da im svima pomognemo” (L’Osservatore Romano, 11-12. siječnja 1993., str 9).

Kako sam već rekao u Asizu, prigodom molitvenog susreta za mir na Balkanu 9. i 10. siječnja 1993. godine, “i kršćanstvo i islam ohrabruju nas da ustrajemo u postizanju pravde i mira za sve žrtve sukoba. Budući da je Bog stvorio sva ljudska bića i svi su članovi jedne te iste ljudske obitelji, naša je dužnost da im svima pomognemo” (L’Osservatore Romano, 11-12. siječnja 1993., str 9)

Kršćani i muslimani, dok zajedno brane vrijednosti života, obitelji i poštovanja svake osobe, u duhu zajedništva i dijaloga, pozvani su pokazati Božju milostivost i milosrđe, nastojeći da cijeli ljudski rod postane Božja obitelj na zemlji.

S ovim duhom solidarnosti i bratstva moći ćemo zajedno dati doprinos uspostavi potrebnog mira i sloge među ljudima, posebno u ovoj napaćenoj Bosni i Hercegovini.

3. Još jednom na završetku ovog kratkog ali značajnog susreta želim uputiti, u molitvi, najbolje želje Vama i Islamskoj zajednici koju predstavljate.

Neka Gospodin, milosrdan i milostiv, koji se brine za slaboga i za onoga koji je ugnjetavan, usliši naše prošnje i neka blagoslovi naša nastojanja u služenju stvari pravde i mira.

(Nastavlja se).

Još tekstova ovog autora:

• In memoriam – Napustio nas je veliki Željko Senečić
• Promicati kulturu milosrđa
• Državni novac udruzi Željke Markić koja negira ljudska prava
• Hanuka
• Opravdano postojanje Nove ljevice
• Predlažemo Vladi RH da obešteti žrtve logora HVO-a
• Valja opet pročitati Tuđmanove izjave o BIH i HVO
• Kolinda Grabar-Kitarović prezire Haški sud i hvali ratnog zločinca
• Silovanu se ženu viktimizira i u miru
• Svjetski dan siromaha u Vatikanu

» Svi tekstovi ovog autora