Svako malo novinari koji nisu stručni i ne poznaju unutarnju dinamiku hijerarhije Katoličke Crkve ”smjenjuju” zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Kada je ljetos to učinio glavni urednik zagrebačkog tjednika Globus Zdravko Milinović, pozvan sam da u programu N1 TV u Zagrebu i na stranicama beogradske Politike pojasnim situaciju.
Podsjećam: u uvodniku glavnog urednika Globusa navodilo se da je kardinal Bozanić, ustvari, ”već razriješen, ali da će Vatikan to objaviti kada im bude odgovaralo, svakako do kraja 2018. godine”. Milinović je kategorički tvrdio da je Sveta Stolica odlučila na Bozanićevo mjesto dovesti msgr. Dražena Kutlešu, porečko-pulskog biskupa. Njegovi argumenti su bili krivi, blago je reći, deplasirani.
Premda se bolest kardinala Bozanića nije problematizirala, dapače, o tome je zataškana svaka informacija, on ne djeluje kao netko tko bi imao ozbiljnije zdravstvene poteškoće
Naveo sam na N1 i za Politiku da to ne bih mogao nazvati informacijom. Milinović je napisao da se ta vijest ”proširila zagrebačkim kuloarima”. Kada bi to bilo točno, izjavio sam za te medije u srpnju, mediji bi brujali o tome, televizije bi, osim o uspjehu hrvatske nogometne reprezentacije, bile krcate prilozima o Crkvi, to jest, o kardinalu Bozaniću. Dakle, ne, to što je donio Globus meni ne djeluje vjerodostojno.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije ignorirao je pisanje Globusa i brojne medijske upite. Ali ovo bih napomenuo: na traženje nekih medija da komentira članak Vladimira Milinovića predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić apelirao je na javnost ”da ne nasjeda na takve dezinformacije”. Naime, sadržaj napisanoga u tom članku odudara od uhodanog protokola Svete Stolice i nije utemeljen na službenim informacijama, dodao sam.
Kazao sam i to da ne postoji valjan razlog zbog kojeg bi papa Franjo smjenjivao zagrebačkog nadbiskupa. Doduše, nisam isključio nešto već viđeno u Zagrebu i u Ljubljani, a to je promocija čelnog čovjeka mjesne crkve dodjeljivanjem neke važne funkcije u Vatikanu (kao što se dogodilo Franji Šeperu). Kazao sam i to da su u tom trenutku postojala govorkanja o zdravstvenim komplikacijama koje je imao (ima) gospodin Bozanić (koji je u ljeto 2017., kao što je poznato, kolabirao i završio u bolnici). To se, dakle bolest, nedavno dogodilo jednom od pomoćnih biskupa – Valentinu Pozaiću. U prijevremenu se penziju može otići i ako se procijeni da (nad)biskup nije u stanju obavljati dužnost u punoj formi/snazi.
Premda se bolest kardinala Bozanića nije problematizirala, dapače, o tome je zataškana svaka informacija, on ne djeluje kao netko tko bi imao ozbiljnije zdravstvene poteškoće.
Pojasnio sam i to da postoje ljudi, pa i neki krugovi, koji su poprilično nezadovoljni s nadbiskupom Bozanićem. Jedan od fokusa nezadovoljstva, nerealan, oslanja se na pretpostavku (promašenoj) da je Bozanić bio premlitav i da je popustio u ”borbi za kanonizaciju Alojzija Stepinca”, odnosno da se nije znao suprotstaviti ”vatikanskim strukturama” koje su išle ususret članovima SPC-a s patrijarhom Irinejom na čelu, a koji su glasno negodovali kada se čulo da je priznato čudo i da više ne postoje formalne prepreke da papa Stepinca kanonizira.
Drugi su pak nezadovoljni jer je Bozanić dao krila lažima ekstremne desnice, pogotovo one katoličke, koja je na pasja kola napala Vladu Andreja Plenkovića zbog podrške ratifikaciji Istanbulske konvencije u Saboru. Tu su i stalna podmetanja između svećenika heteroseksualaca i homoseksualaca te, naravno, puhanje u jedra retrogradnih paracrkvenih udruga i inicijativa kao što su ”Vigilare” ili ”U ime obitelji”
Istina je da je Bozanić pogriješio utoliko što je gotovo godinu dana od hrvatske javnosti krio Papine planove oko osnivanje mješovite komisije o Stepincu. O tomu sam svojedobno u više navrata pisao.
Drugi su pak nezadovoljni jer je Bozanić dao krila lažima ekstremne desnice, pogotovo one katoličke, koja je na pasja kola napala Vladu Andreja Plenkovića zbog podrške ratifikaciji Istanbulske konvencije u Saboru.
Tu su i stalna podmetanja između svećenika heteroseksualaca i homoseksualaca te, naravno, puhanje u jedra retrogradnih paracrkvenih udruga i inicijativa kao što su ”Vigilare” ili ”U ime obitelji”.
Nimalo manji problem je da se u 21 godinu Bozanićevog vođenja Zagrebačke nadbiskupije dogodila afirmacija nacionalizma, filoustaštva i žestokog revizionizma koji ismijava žrtve ustaškog terora, što se može vidjeti i čitanjem njegova tjednika Glas Koncila. Bozanić je, naime, odgovoran za ponašanje glavnog urednika Ivana Miklenića. Naravno, tu su i neki drugi skandali poput tzv. ”afere prebendari”, koju je također zataškao sam Bozanić.
Ne vjerujem da papa Franjo može biti oduševljen kad Josip Bozanić na sva zvona hvali neoustaški orijentiranog sisačkog biskupa Vladu Košića, koji se, nota bene, zalaže za uvođenje ustaškog pozdrava ”Za dom – spremni” u upotrebu u oružanim snagama Republike Hrvatske.
Jasno je i da je do Pape došlo da je Bozanić imao nekvalitetnu komunikaciju s prethodnim apostolskim nuncijem D’Ericom.
Ponavljam: Bozanić je, nažalost, nakon 2000. godine kliznuo u nacionalističku retoriku, pa izgovara neke neprihvatljive stvari kao što je da je Stepinac ”simbol hrvatstva” odnosno ”hrvatskog katoličkog identiteta”, iz čega ispada da svi oni koji se sa Stepincem ne mogu poistovjetiti nisu dobri Hrvati ili katolici.
Teoretski, kada bi Bozanić otišao u prijevremenu penziju ili bio promoviran na neku vatikansku funkciju, naravno da ga biskup Kutleša može naslijediti (to može bilo tko; ja bih radije u Zagrebu vidio Matu Uzinića). Ali ponavljam: kako vjerujem da poznajem strukturu, narav i funkcioniranje Crkve i kako stvari idu, ja ne licitiram s imenima
Teoretski, kada bi Bozanić otišao u prijevremenu penziju ili bio promoviran na neku vatikansku funkciju, naravno da ga biskup Kutleša može naslijediti (to može bilo tko; ja bih radije u Zagrebu vidio Matu Uzinića). Ali ponavljam: kako vjerujem da poznajem strukturu, narav i funkcioniranje Crkve i kako stvari idu, ja ne licitiram s imenima.
Žestokom medijskom kampanjom o skoroj smjeni Bozanića i dovođenju Kutleše u Zagreb krenulo se opet ovih dana nakon što se saznalo da je papa Franjo u odvojenim audijencijama primio Josipa Bozanića (četvrtak 15. 11.) i Dražena Kutlešu (petak 16. 11.), što se dogodilo u okviru trećeg pohoda ”Ad limina apostolorum” članova HBK koji je završio u subotu 17. 11. (bili su tamo svi biskupi osim pomoćnog zagrebačkog biskupa Mije Gorskog za kojeg nije rečeno zašto nije otputovao u Rim).
I opet sam morao dati neke izjave. Nažalost, neke su prenijeli novinari koji, ponavljam, ne poznaju crkvenu tematiku, pa sam se našao i u članku (u Novome listu) u kojem ima puno pogrešaka (npr. da je Mate Uzinić Franjin kadar, a nije, jer ga je za biskupa dubrovačkog postavio Benedikt XVI.).
Čitatelji/ce će primijetiti da je na desnom stupcu ovoga portala istaknuta svaka nova naslovnica tjednika Novosti. Naš portal ima ugovor o suradnji sa SNV-om i ne možemo utjecati na sadržaj nekih pogrešnih tema kao što je ona (”Pa-pa Bozaniću”) na novoj naslovnici rečenog tjednika. Od toga se ograđujemo.
Elem, ponovit ću što donosimo u rubrici Abrahamova djeca. Nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić demantirao je medijske napise o navodnoj smjeni kardinala Bozanića i dolasku biskupa Dražena Kutleše na njegovo mjesto u Zagreb. Pojasnio je da su kardinal Bozanić i biskup Kutleša išli u posebne audijencije Papi zbog problematike s kojom se susreću u svojim biskupijama.
Potpuno je kriva interpretacija neupućenih novinara da bi papa Franjo pitao Dražena Kutlešu želi li prijeći u Zagreb, odnosno osobno ga informirao da je donio takvu odluku
”Ne znam točno o kojim su temama razgovarali, ali sigurno da biskup ne ide Papi da mu oduzima vrijeme, nego s nekim razlogom. Hvala Bogu da nisam imao razlog da moram tražiti audijenciju kod Svetog Oca i rješavati neke probleme”, izjavio je nadbiskup Hranić.
Pojasnimo završno neke bitne stvari:
- Nije papa Franjo pozvao k sebi nadbiskupa Bozanića i biskupa Kutlešu, već su oni zatražili posebne audijencije kod pape Franje da ga izvijeste ili zatraže savjet o konkretnim problemima mjesnih crkava kojima upravljaju.
- Kada dođe/nastupi vrijeme za rošadu ili imenovanje nekog novog (nad)biskupa bilo gdje na svijetu, Papa ne raspravlja o tome s kandidatima za biskupsko mjesto ili biskupima koje se seli, već se time bavi nuncij u dotičnoj zemlji koji stvar/predmet prosljeđuje Kongregaciji za biskupe, a ona pak donosi ime kandidata na odobrenje Papi koji mora potpisati bulu imenovanja. Dakle, potpuno je kriva interpretacija neupućenih novinara da bi papa Franjo pitao Dražena Kutlešu želi li prijeći u Zagreb, odnosno osobno ga informirao da je donio takvu odluku.
- Ostane li nadbiskup Bozanić zdrav, ne nastupe li neke izvanredne okolnosti ili ne dogodi li se promocija na neko mjesto u Vatikanu, on će voditi Zagrebačku nadbiskupiju do trenutka umirovljenja po sili zakona (ožujak 2024.), što se događa kada (nad)biskupi navršavaju 75 godina života, a što se može i produžiti ako Papa tako odluči, kao što je, na primjer, pokojni kardinal Franjo Kuharić ostao zagrebačkim nadbiskupom do listopada 1997. premda je bio zreo za mirovinu u travnju 1994.
Završno, ako itko od novinara ima dugu povijest argumentiranog kritiziranja nadbiskupa Bozanića, to sam ja, ali dajem svoj glas nadbiskupima Puljiću i Hraniću: papa Franjo neće smijeniti/kazniti nadbiskupa Bozanića. Biskup Dražen Kutleša ne dolazi u Zagreb.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Bulšiti Jutarnjeg lista o papi Franji i patrijarhu Porfiriju
- U Crnoj Gori se psuje, prijeti i pale se gume u ime Krista?
- Eric Clapton gura mnoge u veće zlo. Antivakseri likuju!
- Patrijarh Porfirije kao zatočenik semantičkog logora
- Nije istina da sam ”peglao Komšićev imidž za novac”
- Ispričavam se Željku Komšiću zbog huliganizma urednika ”Nu2”
- Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH
- Slovo o Seadu Muhamedagiću, čovjeku koji me učio misliti
- Komemoracija ili proslava, ”Oluja” traži ispit savjesti
- Dosta više razdvajanja: Sve su žrtve naše!
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.