Patrijarhat ubija, ljude i prirodu

Sezona požara, gori gora, gori Amazonija. I dok društvene mreže gore objavama o požarima koji haraju tim područjem, vode se rasprave o tome treba li dizati paniku jer – požari su prirodna pojava. I postavlja se pitanje zašto se panika diže zbog Amazonije, a ne primjerice zbog Afrike. Ili Indonezije. Ili Sibira.

Požari jesu prirodna pojava, ali i panika je prirodna reakcija. A razloga za paniku ima zato što svjedočimo ogromnom broju požara koji su posljedica ljudskog faktora.

Amazonija je tropska prašuma koja nije ”dizajnirana” da trpi požare. U sušnim razdobljima oni su mogući i nije da se ne događaju, ali opseg požara kojima svjedočimo posljedica su krčenja i prenamjene tropske prašume, jedinstvenog ekosustava u proizvodni pogon pohlepnog tržišta – u pašnjake za goveda i polja soje.

Amazonija naravno nije jedino područje u kojem su podivljale stihije posljedica ljudskog faktora i to je ono što je zabrinjavajuće.

Amazonija je tropska prašuma koja nije ”dizajnirana” da trpi požare. U sušnim razdobljima oni su mogući i nije da se ne događaju, ali opseg požara kojima svjedočimo posljedica su krčenja i prenamjene tropske prašume, jedinstvenog ekosustava u proizvodni pogon pohlepnog tržišta – u pašnjake za goveda i polja soje

Mark Shepard, pionir obnavljajuće poljoprivrede, već godinama ukazuje na štetnost konvencionalne monokulturne poljoprivrede i upozorava kako su sve civilizacije koje su se temeljile na jednogodišnjim poljoprivredama propale.

U razgovoru objavljenom na portalu H-Alter 5.4.2016. kaže: ”Fosilna goriva se pretvaraju u gnojiva, fosilna goriva su pesticidi, gorivo za traktore… Sve je to trošak, trošak, trošak. Da biste dobili tu naftu, morate ići u rat, što je novi ogromni trošak i uništavanje. Ova poljoprivreda koju ja zovem umjetna poljoprivreda jer ne proizlazi iz prirode ogroman je dio problema u kojem se svijet danas nalazi. I to ne samo zbog oranja zemlje i gledanja kako je erozija odnosi, već i zbog rata. Rat je osnova jednogodišnje poljoprivrede. Moramo uništiti ekosustav, srušiti drveće, orati travnjake da tlo prihvati sjeme. To je ratovanje, ratovanje sa živućim sustavom i planetom Zemljom.”

A rat Amazoniji objavio je Bolsonaro koji očito nema kapaciteta održati gospodarsku stabilnost Brazila bez uništavanja i eksploatacije Amazonije. Za njega i njemu slične prijetnja je pad proizvodnje goveda i soje, a ne uništenje jedinstvenog ekosustava od globalne važnosti za uvjete života koji nam omogućuju život na Zemlji.

Bolsonaro nije usamljen; štoviše, povezanost ultradesnice, konzervativizma, ksenofobije, šovinizma i poricanja klimatskih promjena postalo je predmetom istraživanja.

Pri Chalmers University of Technology u Švedskoj osnovan je centar koji istražuje poricanja klimatskih promjena. Iako ih danas malo tko poriče, u zadnje je vrijeme postalo moderno negirati čovjekov utjecaj na te promjene, a znanstvenici švedskog sveučilišta usredotočili su se na istraživanje razloga.

Zbog poricanja čovjekova utjecaja na okoliš i klimu efekt staklenika ne shvaća se dovoljno ozbiljno, što onda priječi i kreiranje politika koje bi smanjile taj negativan utjecaj.

Kao temu istraživanja novoosnovani centar navodi i povezanost desnog nacionalizma i negiranje klimatskih promjena. Jedan od istraživača je Martin Hultman koji u svojim radovima ukazuje na vezu tog poricanja i konzervativizma, ksenofobije i mizoginije.

Analizirajući jezik klimatskih skeptika kroz fokus grupu, uočeno je kako skeptici ”ne smatraju da je ugrožen okoliš, već određen tip modernog industrijskog društva koji su izgradili i kojim dominiraju ljudi njihovog tipa muškosti”.

Patrijarhat zahtijeva opetovano pokoravanje, opetovano ratovanje, opetovano nasilje. Da, patrijarhat ubija. Ubija ljude, ubija prirodu, ubija budućnost naše djece

Skeptici klimatske znanosti smatraju feminiziranima i u opoziciji s pretpostavljenom privilegijom muške prvotnosti.

”Imamo paket vrijednosti i ponašanja povezanih s formom muževnosti kakvu zovem ‘industrijska muževnost hranitelja obitelji’. Oni vide svijet u kojem su ljudi i priroda odvojeni. Vjeruju kako su ljudi dužni iskorištavati prirodu i njene resurse da bi dobili proizvode. Imaju riskantnu percepciju kako će priroda tolerirati sve vrste otpada. Oni prirodu ne vide kao ranjivu i kao nešto što je moguće uništiti. Za njih je ekonomski rast važniji od okoliša”, izjavio je Hultman za Deutche Welle prošle godine.

Radi se o likovima koji pod krinkom ljudskog napretka eksploatiraju svijet. Pokoravaju. Bilo prirodu, bilo druge ljude jer ne poznaju suradnju i solidarnost, već priznaju samo nadmetanje i zakon jačeg.

U utrci za više, veće, jače upleli su se u žrvanj sustava koji priznaje samo rast, a kako bi taj rastući sustav opstao, kao uostalom i njihove pozicije moći, moraju proizvoditi više, veće, jače.

Moraju eksploatirati, pokoravati, ratovati.

To su primjerice političari koje se u žargonu naziva strongmeni, likovi kojima je samorazumljivo da se žene bez pitanja i pristanka hvata za pi… (khmkhm, Trump), likovi koji smatraju da su Bogom dani za pokoravanje svijeta koji je tek njihov poligon za igranje i demonstraciju moći.

To su likovi koji u svojoj igri pokoravanja i dominacije nanose sve teže popravljivu štetu.

Teško se ne složiti s ekofeministkinjom Francoise d’Eaubonne kada tvrdi kako su opresija, dominacija, eksploatacija i kolonizacija zapadnog patrijarhalnog društva prouzročile nepovratnu štetu prirodi i okolišu.

U patrijarhalnim društvima naš okoliš, priroda, prirodni resursi tek su objekt osvajanja i pokoravanja, baš kao što su to i sva ljudska bića koja se zbog spola, boje kože, ekonomskog statusa smatraju inferiornijima, slabijima, manje vrijednima

Ekofeministkinje inače u svojim analizama vuku paralelu između odnosa prema prirodi i odnosa prema ženama, odnosno u intersekcionalnom pristupu odnosa prema marginaliziranim skupinama – ženama, ljudima Trećeg svijeta, djeci, siromašnima.

U patrijarhalnim društvima naš okoliš, priroda, prirodni resursi tek su objekt osvajanja i pokoravanja, baš kao što su to i sva ljudska bića koja se zbog spola, boje kože, ekonomskog statusa smatraju inferiornijima, slabijima, manje vrijednima.

Manje vrijednima za prava koja bi im trebala pripadati samim time što su osobe, ali itekako vrijednima za eksploataciju na kojoj počivaju patrijarhalna društva. Priroda je, kao i ti ”manje vrijedni” ljudi, tek potrošna roba za namirivanje nezasitnih apetita ”superiornih”.

Patrijarhat zahtijeva opetovano pokoravanje, opetovano ratovanje, opetovano nasilje. Da, patrijarhat ubija. Ubija ljude, ubija prirodu, ubija budućnost naše djece.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Fiksacijom protiv djece
• Jednom k’o ni jednom
• Imati ili biti
• Salonska desnica
• Tko se boji roda još
• U otporu je spas
• Priziva li vas vaša savjest?
• HBK ne izvještava o vatikanskom samitu o pedofiliji
• I muškarci su ljudi
• Kako ćemo postići mir ako u mir ne vjerujemo?

» Svi tekstovi ovog autora