Tihomir Ponoš
Sindikati su po četvrti puta pokrenuli referedumsku inicijativu, a Vlada se njihove inicijative, o mirovinskoj reformi prestrašila. Ima razloga za to. Sindikate se obično smatra slabima i nemoćnima, oni to često i jesu, posebno kada je riječ o onima koji nisu zaposleni u javnom sektoru.
Međutim, kada je riječ o referendumskim inicijativama sindikati su doslovce potpuno uspješni. Do sada su u tri navrata pokretali referendumske inicijative i to o izmjenama Zakona o radu u vrijeme kada je predsjednica Vlade bila Jadranka Kosor, te o monetizaciji autocesta i outsourcingu u vrijeme kada je predsjednik Vlade bio Zoran Milanović. U sva tri slučaja sindikati su ostvarili svoj cilj i to bez referenduma.
Naprosto, Vlade su odustale i prije nego što su se o temi birači imali prilike izjasniti na referendumu. Ni u jednom od ta tri slučaja vlada nije pokretala zamašnu propagandnu mašineriju kojom bi išla protiv bilo koje od tih referendumskih inicijativa.
Ministar se malo izgubio u bespućima logike i hrvatskoga jezika. Ako je već riječ o ”kontinuiranoj informativnoj kampanji” zašto se referiraju na sindikalnu inicijativu i spominju 45.000.000.000 kuna i pad mirovina, pa o tome u usvojenoj reformi nema ni riječi
Ovom zgodom je Vlada napravila upravo to – pokrenula je propagandnu mašineriju, zakupila oglasni prostor i tumači svoje viđenje stvari kada je riječ o mirovinskoj reformi.
Tumači nam se sve redom: koliko ćemo dodatno izdvojiti za mirovine (45000000000 kuna) ne budu li propisi o odlasku u mirovinu baš onakvi kakvi su sada, kakve ih je Vlada predložila, a Sabor usvojio; koliko će biti manje mirovine (pet do sedam posto) ne budu li propisi baš ovakvi kakvi su sada, koliko je Vlada već povećala mirovine i koliko će ih još povećati, tko može otići u mirovinu sa 60 godina života i pod kojim uvjetima.
Tumači nam se sve baš onako kako u referendumskom prijedlogu sindikalnih središnjica ne piše i baš suprotno od njihovog prijedloga. I nije problem u tome što su tvrdnje Vlade suprotne od tvrdnji sindikalnih središnjica, jer, uostalom, da nije tako ne bi sindikati pokretali referendumsku inicijativu nego bi pljeskali Vladi.
Problem je u tome što je Vlada odlučila kriti koliko ta kampanja košta baš kao što zmija noge krije. Na pitanje koliko košta zakup medijskog prostora odgovora nema, tek smo obaviješteni da je reklama plod domaće pameti Ministarstva rada i mirovinskog sustava te da je za vizualno uobličavanje te domaće pameti angažiran Krešimir Certić Misch i za to mu je plaćeno 18.000 kuna.
Za Vladu i resornog ministra Marka Pavića uopće nije riječ o protureferendumskoj kampanji iako se ona odvija baš u travnju i svibnju, gle slučaja, baš u vrijeme kada sindikati prikupljaju potpise u sklopu svoje inicijative ”67 je previše”.
To je kako je javnosti pojasnio ministar Pavić ”kontinuirana informativna kampanja kojom građane informiramo o cjelovitoj mirovinskoj reformi”. Odlično, a zašto u veljači nisu građane informirali o cjelovitoj mirovinskoj reformi? Zbog karnevala ili nekog drugog razloga? I, ako ćemo pravo, nije ništa sporno u toj i takvoj izjavi ministra Pavića.
Nije problem u tome što on takvom izjavom pokušava vrijeđati inteligenciju onih kojima je ta izjava namijenjena. Ni slučajno. Pitanje je zašto ministar Pavić koji nije ni neinteligentan ni neuk čovjek vrijeđa vlastitu inteligenciju.
Za Vladu i resornog ministra Marka Pavića uopće nije riječ o protureferendumskoj kampanji iako se ona odvija baš u travnju i svibnju, gle slučaja, baš u vrijeme kada sindikati prikupljaju potpise u sklopu svoje inicijative ”67 je previše”
Postoji mogućnost i da ne vrijeđa svoju vlastitu inteligenciju tim izjavama, ali u tom slučaju vjeruje u ono što govori, a tek to bi moglo biti pogubno za inteligenciju. O tome koliko košta ”kontinuirana informativna kampanja” ni riječi od ministra, tek najava da će troškove kampanje javno obznaniti nakon njezina završetka.
I eto problema za ministra – ako je kontinuirana kako to da će završiti, i, uostalom, ako je kampanja, kako to da je kontinuirana. Ministar se malo izgubio u bespućima logike i hrvatskoga jezika, a nadati nam se je da će se do kraja ”kontinuirane informativne kampanje” iskobeljati iz te vlastite zagubljenosti.
Usput, ako je već riječ o ”kontinuiranoj informativnoj kampanji” zašto se referiraju na sindikalnu inicijativu i spominju 45000000000 kuna i pad mirovina, pa o tome u usvojenoj reformi nema ni riječi.
No, dok je u Vladi Lovre Kuščevića Marko Pavić ne mora brinuti o tome hoće li biti najizgubljeniji član Vlade. Od ministra uprave (koji je, kada je riječ o referendumima, najavio da će Zakon o referendumu biti zgotovljen i usvojen do kraja ožujka, a još mu ni nacrta nismo vidjeli) novinari su zatražili da komentira financiranje protureferendumske kampanje javnim novcem.
Kuščević ”čisto sumnja” da to ministar Pavić financira iz proračuna, on vjeruje (dakle ne zna, ali vjera je čudo) ”da je to u okviru nekog EU projekta, gdje postoje novci za vidljivost projekta”.
I sada čovjeku više ništa nije jasno, je li to s mirovinama reforma ili EU projekt, je li to kampanja ili nešto kontinuirano, zna li se kako se financira ili je to financiranje plod vjere.
Nije to sve što nam je Kuščević kazao jer kazao je da je bitno da »naši sugrađani znaju pravu istinu o mirovinskoj reformi«, a prava istina može biti samo i isključivo ono što obnaroduje Vlada, u kampanji ili EU projektu, a nikako ne ono što tvrdi i pokušava obnarodovati netko drugi.
Problem je u tome što je Vlada odlučila kriti koliko ta kampanja košta baš kao što zmija noge krije. Na pitanje koliko košta zakup medijskog prostora odgovora nema, tek smo obaviješteni da je reklama plod domaće pameti Ministarstva rada i mirovinskog sustava te da je za vizualno uobličavanje te domaće pameti angažiran Krešimir Certić Misch i za to mu je plaćeno 18.000 kuna
Sav taj napor, sva ta golema propagandna mašinerija koja se kotrlja medijskim prostorom, jasan je pokazatelj da će Vlada Andreja Plenkovića biti čvršća spram sindikalnih referendumskih inicijativa nego što su bile vlade Jadranke Kosor i Zorana Milanovića.
Te vlade ovakvu kampanjsko-projektnu municiju nisu ni koristile, a na kraju su, kao što smo konstatirali na početku teksta, pokleknule i popustile. Plenkovićeva Vlada to neće učiniti. Za nju je mirovinska reforma kakva je usvojena i kakva je na snazi od 1. siječnja (a to što je na snazi od 1. siječnja građanima se tumači u travnju i svibnju) jedno od njenih najvažnijih postignuća, a od najvažnijih postignuća se ne odustaje tek tako.
Zahvaljujući toj reformi Vlada je dobila inozemne pohvale za vođenje javnih financija, Hrvatska više nije u procesu prekomjernih neravnoteža, kreditni rejtinzi se mijenjaju na bolje (ili barem izgledi kreditnih rejtinga), a sve je to za ovu Vladu prevažno i ona neće ni odustati ni pokleknuti pred ovom sindikalnom referendumskom inicijativom.
(Prenosimo s portala Novog lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Ta grozna zadarska noć
- Zašto se čuditi biskupu koji ide u šumu s puškom?
- HDZ se ne miješa u etničko čišćenje Hrvata u BiH
- Pederi i lezbe: pazite se batine nadbiskupa Đure Hranića
- KGK nema pojma o decentralizaciji i govori potpune besmislice
- Je li Brkić consigliere koji upravlja donom i o kojem – don ovisi?
- HDZ na udaru etničkog patriotizma
- Ivan Penava odlučio je postati Vesna Teršelič
- Hajde da se i nama nešto lijepo desi
- Kako je Britanija prestala biti duhovita i postala smiješna
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.