Ivica Grčar
Prošli tjedan me zvao urednik, kolega Pilsel, da me upozori da je naslov teksta o hrvatskom sudstvu možda utuživ. No, nakon našeg razgovora taj tekst je ipak objavljen, ali pod naslovom: ”Ako kupleraju krene loše, treba mijenjati kurve, a ne plahte”.
Nije bio upitan sadržaj teksta, nego to što se više zaista ne zna koji su kriteriji hrvatskog sudstva o tome što se smije, a što ne smije objaviti.
Usuglasili smo se da je od dosad objavljenih 190 kolumni ”Imam pravo” barem 170 bilo utuživo. I rekao sam da mislim da, govorom većine hrvatskih sudaca rečeno, ”sudstvo putem pristranih presuda vrši pritisak na medije i novinare” da bi se zaustavilo ili ograničilo objavljivanje (nezgodnih) informacija o dužnosnicima i kompromitiranim hrvatskim vlastima, osobito u upravi i pravosuđu.
I kao da se sve to htjelo potvrditi, eto nepravomoćne presude i rješenja sutkinje Ivanke Birkić Šarić iz Općinskog građanskog suda (poslovni broj: 31 – Pn – 3422/17 – 33 od 11. siječnja 2019. godine).
Nisu samo mediji i novinari izloženi raznim pritiscima radi sprečavanja informacija nezgodnih za dužnosnike i kompromitirane hrvatske vlasti, osobito u upravi i pravosuđu. Pritiscima ”odozgo” izloženi su i suci, osobito sutkinje u hijerarhijski najnižim (prvostupanjskim) sudovima
Tom se presudom, napisanom na čak 26 stranica, nalaže prof. dr. sc. Vjekoslavu Miličiću da zbog ”iznošenja neistinitih tvrdnji” u svojoj knjizi o akademski nečasnom navođenju izvora u znanstvenim radovima (pa između ostalih i u disertaciji dr. sc. Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda), mora ”zbog povrede prava osobnosti na ime neimovinske štete sucu svih sudaca Miroslavu Šeparoviću isplatiti 50.000,00 kuna zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od 19. rujna 2016. godine, pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita…”.
S obzirom na to da je riječ o sudskom progonu etičke prosudbe ”nekorektnog navođenja izvora korištenih u disertaciji” ne mogu da kao novinar ne zabilježim da je u međuvremenu umirovljeni sveučilišni prof. dr. sc. Vjekoslav Miličić predavao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, između ostaloga i na kolegijima o plagijatu i ”ćudoređu deontologije znanstvenog rada” tadašnjim studentima Miroslavu Šeparoviću, a vjerojatno i sutkinji Ivanki Birkić Šarić i odvjetnici Ivani Špehar, kao i odvjetniku Marku Sedlo, svim sudionicima u donošenju spomenute presude ”o povredi prava osobnosti” (Šeparovićeve, dakako).
Disertaciju je sudac Miroslav Šeparović objavio (nakladnik: Novi informator d.o.o. Zagreb). Disertacije se i inače objavljuju radi prosudbe, što podrazumijeva i kritičke prosudbe, čak i (ne)etičnosti u navođenju izvora (tuđih tekstova) korištenih u disertaciji.
No, prema spomenutoj presudi kritikom Šeparovićeve disertacije je prof. dr. sc. Vjekoslav Miličić, dakle, ”povrijedio prava osobnosti” Miroslava Šeparovića.
Ali bitnije je da je sutkinja Ivanka Birkić Šarić u spomenutoj presudi pogrešno i netočno utvrdila da je prof. dr. sc. Vjekoslav Miličić ”iznosio neistinite tvrdnje” o disertaciji predsjednika Ustavnog suda dr. sc. Miroslava Šeparovića.
Na stranici 47 disertacije dr. sc. Miroslava Šeparovića objavljuje se i dio teksta preuzetog od prof. dr. sc. Aleksandre Korač Graovac (obiteljski pravni instituti u presudama Europskog suda za ljudska prava).
Do ”dobrih odnosa” sa sucima koji sude u sudskim postupcima u kojima se Miroslav Šeparović pojavljuje kao stranka u postupku Šeparoviću je jako stalo
Sporno je, međutim, što se na toj 47. stranici preuzeti dio teksta grafički niti na bilo koji drugi način ne razlikuje od teksta doktoranda Šeparovića.
Tek na idućoj, 48. stranici, u fusnotama pod rednim brojevima 96, 97 i 98 navodi se izvor citiranog teksta, ali tako da se ne zna niti vidi gdje je na prethodnoj 47. stranici završio tekst doktoranda Miroslava Šeparovića, a gdje je započeo citat teksta prof. dr. sc. Aleksandre Korač Graovac.
A da se ne radi o ”iznošenju neistinitih tvrdnji” dokazuje i činjenica da je, odgovarajući na pitanja odvjetnika Alana Kubata iz odvjetničkog ureda Miljević i partneri, dr. sc. Miroslav Šeparović priznao ”da nema grafičke razlike između njegova i preuzetog teksta na stranici 47 njegove disertacije” (Zapisnik sa ročišta od 30. svibnja 2018. godine u kaznenom predmetu Posl. broj 8. K-154/18 Općinskog kaznenog suda u Zagrebu).
A i uvidom u spomenutu 47. stranicu nesporno se može utvrditi da nema nikakve vidljive razlike između teksta doktoranda i preuzetog teksta, te da je (dis)kvalifikacija sutkinje Ivanke Birkić Šarić pogrešna i netočna, naime da je objavljivanje 47. stranice u knjizi prof. dr. sc. Vjekoslava Miličića radi dokazivanja nekorektnog navođenja korištenih izvora bilo ”zlonamjerno iznošenje neistinitih tvrdnji” o disertaciji dr. sc. Miroslava Šeparovića.
Uostalom, i Mišljenje Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju o ”nekorektnom prenošenju, prepričavanju i sažimanju tuđih tekstova” u disertaciji dr. sc. Miroslava Šeparovića dokazuje da je prof. dr. sc. Vjekoslav Miličić imao osnova za kritiku (ne)etičnosti te disertacije, te da se zbog toga Miličićeva prosudba Šeparovićeve akademske (ne)časnosti nikako ne može okvalificirati kao ”zlonamjerno iznošenje neistinitih tvrdnji”.
Već je spomenuto da ova presuda sutkinje Ivanke Birkić Šarić ima 26 stranica, a u novinarstvu toliko prostora za sve to komentirati jednostavno nema. Presudu donosimo u integralnoj verziji, u dva dijela, to jest, u dva pdf dokumenta, ispod ove kolumne.
Miroslav Šeparović je zatražio izuzeće Županijskog suda u Zagrebu u postupku rješavanja žalbe na presudu sutkinje Jasne Zoretić Rendulić sa čijim suprugom je u dobrim poslovnim odnosima. Kao razlog izuzeća Šeparović je naveo loše odnose sa sucem Turudićem, predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu
No, tu presudu treba staviti u kontekst svih dosadašnjih presuda pristranih radi zaustavljanja i ograničavanja objavljivanja informacija nezgodnih za dužnosnike i kompromitirane hrvatske vlasti, osobito u upravi i pravosuđu.
Mišljenja sam, međutim, da nisu samo mediji i novinari izloženi raznim pritiscima radi sprečavanja informacija nezgodnih za dužnosnike i kompromitirane hrvatske vlasti, osobito u upravi i pravosuđu.
Prema mojem novinarskom mišljenju pritiscima ”odozgo” izloženi su i suci, osobito sutkinje u hijerarhijski najnižim (prvostupanjskim) sudovima.
A Miroslav Šeparović zna bezobzirno prijetiti.
Nakon što smo objavili mišljenja Odbora za etiku o ”nekorektnom prenošenju, prepričavanju i sažimanju tuđih tekstova” u Šeparovićevoj disertaciji, javno je zaprijetio: ”…gospoda iz tog Odbora svoje umotvorine morati će objasniti pred Državnim odvjetništvom i policijom” (izjava objavljenu na strani 3. Večernjeg lista, od 13. veljače 2018. i u nekim drugim medijima).
Sutkinja Ivanka Birkić Šarić je mogla, a očito nije pogledala u ”susjednoj sudnici” spis Posl. br. Pr-4058/2013 u kojemu bi vidjela da je disertacija Miroslava Šeparovića bila osporavana (i u tom radnopravnom sudskom postupku) na istom Općinskom građanskom sudu prije nego što je uopće bila završena, obranjena i objavljena.
Sve je to promaklo sutkinji Ivanki Birkić Šarić. Možda zbog toga jer je osobno ili netko iz njezine obitelji ”u dobrim odnosima” s Miroslavom Šeparovićem?
Logično je pomisliti da je Miroslav Šeparović u dobrim odnosima sa sutkinjom Ivankom Birkić Šarić ili s nekim od članova sutkinjine uže obitelji. A Šeparović još mora samo malo pripaziti na to da žalbu na presudu sutkinje Ivanke Birkić Šarić ne dobiju na rješavanje suci s kojima je u lošim odnosima
Primjerice, sutkinja Jasna Zoretić Rendulić je sudila u korist Miroslava Šeparovića, a Vlado Rendulić, suprug sutkinje Zoretić Rendučić i Miroslav Šeparović su (bili?) u dobrim poslovnim odnosima.
Do dobrih odnosa sa sucima koji sude u sudskim postupcima u kojima se Miroslav Šeparović pojavljuje kao stranka u postupku Šeparoviću je jako stalo.
Miroslav Šeparović je zatražio izuzeće Županijskog suda u Zagrebu u postupku rješavanja žalbe na presudu sutkinje Jasne Zoretić Rendulić sa čijim suprugom je u dobrim poslovnim odnosima. Kao razlog izuzeća Šeparović je naveo loše odnose sa sucem Turudićem, predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu.
Logično je pomisliti da je Miroslav Šeparović u dobrim odnosima sa sutkinjom Ivankom Birkić Šarić ili s nekim od članova sutkinjine uže obitelji. A Šeparović još mora samo malo pripaziti na to da žalbu na presudu sutkinje Ivanke Birkić Šarić ne dobiju na rješavanje suci s kojima je u lošim odnosima.
***
Objavljujemo prvi dio spomenute presude:
Objavljujemo drugi dio spomenute presude:
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Presude zbog neubrojivosti kao izgovor za zataškavanje
- Brisanje freelancera iz poreznog registra
- Krađa dokumenata iz zemljišnih knjiga u Zagrebu
- Primjena ”služinske” psihijatrije u sudskoj praksi
- Sutkinja Horvat provodi psihotorturu nad ex. MUP-ovkom
- Zašto nema javne rasprave o zaštiti narodnog zdravlja?
- Zdravlje za sve ili privatno zdravstveno osiguranje
- Zataškavanje pogrešaka Suda za ljudska prava u Strasbourgu
- Tajnim suđenjem (privremeno) ukinuta psihotortura
- Šeparović dobio presudu kojoj 70 posto građana ne vjeruje
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.